|
|
Stranica: 3/6.
|
[ 150 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 04 ruj 2015, 18:10 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5403
|
Uzvik ljubavi Za Dom je spreman i život dati samo domoljub u kojem struji ljubav od svake mržnje čista u kojoj radost života bruji.
Za Dom je spreman i život dati onaj koji ga srcem voli, jer kada brani voljenu zemlju ništa mu ne znači život goli.
Za Dom je spreman i život dati samo onaj u kome gori, plamen ljubavi što ga tjera da se protiv zločina bori.
Za Dom vječno klicati mora Hrvatskoj svojoj odani sin, u njemu nema zločina mržnje s kojom se daje ustaški čin.
Jer kada Hrvatsku voliš glasno moraš nosit i biljeg fašiste, Hrvatu poznati otrov zmijski Pete kolone, i - mržnje čiste.
Vicko Goluža
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
Inkognito
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 05 ruj 2015, 10:43 |
|
Pridružen/a: 12 srp 2015, 11:48 Postovi: 618
|
SAM
Lose vibracije svud oko mene, ruke se stezu oko mog vrata i opor miris gusi mi razum. Nekad sam voleo biti u drustvu, al mene ljudi tu ne shvataju, sad barijere mentalne pravim.
Jer sad sam sam
Od reke ljudi sto hodaju gradom, ne mogu naci slicnog coveka, ni prijatelja ja vise nemam. Tisina sad je svud oko mene i gubim sliku sta je to stvarnost, lavirint reci mi sad pravi zbrku.
Jer sad sam sam
Da li prokletstvo to mene prati, dok se strah uvlaci u sve moje pore, jedini prijatelj sa mojim umom. I mracna soba i fijuk vetra, domine padaju jedna za drugom, korak po korak tonem sve dublje.
Jer sad sam sam
Bgd 1996
|
|
Vrh |
|
|
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 05 ruj 2015, 18:45 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5403
|
Inkognito je napisao/la: SAM
Lose vibracije svud oko mene, ruke se stezu oko mog vrata i opor miris gusi mi razum. Nekad sam voleo biti u drustvu, al mene ljudi tu ne shvataju, sad barijere mentalne pravim.
Jer sad sam sam
Od reke ljudi sto hodaju gradom, ne mogu naci slicnog coveka, ni prijatelja ja vise nemam. Tisina sad je svud oko mene i gubim sliku sta je to stvarnost, lavirint reci mi sad pravi zbrku.
Jer sad sam sam
Da li prokletstvo to mene prati, dok se strah uvlaci u sve moje pore, jedini prijatelj sa mojim umom. I mracna soba i fijuk vetra, domine padaju jedna za drugom, korak po korak tonem sve dublje.
Jer sad sam sam
Bgd 1996 Probaj činiti dobro drugima, voliti, ljubiti i vjerovati, možda pomogne ...
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
snowflake
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 ruj 2015, 23:33 |
|
Pridružen/a: 02 sij 2011, 12:38 Postovi: 2755
|
Tse`gíhi. 2. House made of the dawn. 3. House made of evening light. 4. House made of the dark cloud. 5. House made of male rain. 6. House made of dark mist. 7. House made of female rain. 8. House made of pollen. 9. House made of grasshoppers. 10. Dark cloud is at the door. 11. The trail out of it is dark cloud. 12. The zigzag lightning stands high up on it. 13. Male deity! 14. Your offering I make. 15. I have prepared a smoke for you. 16. Restore my feet for me. 17. Restore my legs for me. 18. Restore my body for me. 19. Restore my mind for me. 20. Restore my voice for me. 21. This very day take out your spell for me. 22. Your spell remove for me. 23. You have taken it away for me. 24. Far off it has gone. 25. Happily I recover. 26. Happily my interior becomes cool. 27. Happily I go forth. 28. My interior feeling cold, may I walk. 29. No longer sore, may I walk.
30. Impervious to pain, may I walk. 31. With lively feelings may I walk. 32. As it used to be long ago, may I walk. 33. Happily may I walk. 34. Happily with abundant dark clouds, may I walk. 35. Happily with abundant showers, may I walk. 36. Happily with abundant plants, may I walk. 37. Happily on a trail of pollen, may I walk. 38. Happily may I walk. 39. Being as it used to be long ago, may I walk. 40. May it be happy (or beautiful) before me. 41. May it be beautiful behind me. 42, May it be beautiful below me. 43. May it be beautiful above me. 44. May it be beautiful all around me. 45. In beauty it is finished. 46. In beauty it is finished.
Ovo je obredna pjesma Navaho Indijanaca (prevedena na engleski, naravno) koju je N. Scott Momaday uključio u svoj roman House made of dawn.
|
|
Vrh |
|
|
Patak
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 22 ruj 2015, 00:40 |
|
Pridružen/a: 13 srp 2015, 02:07 Postovi: 131 Lokacija: Праведна ХБ
|
Današnji haiku
Pišem haiku Nakon odjeba brzog Jebe mi se
_________________ „Da, Herceg-Bosna je hrvatska i po trećem pravu: po pravu pobjede hrvatskoga duha...”
...Antun Gustav Matoš...
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 27 lis 2015, 23:18 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9853
|
Amanet od đeda
Osman Đikić
U dolafu moga đeda s desne strane u pretincu, kad još bijah grješno d'jete viđah malu ikonicu.
Prikradoh se da razgledam, Kakva li je na njoj slika, Bješe srebrom optočena Slika Đurđa mučenika.
Ja to onda nisam znao. Zazir'o sam od aždaje, Al' s aždajom ko se bori, Osjeć'o sam, junak da je.
Samo zato, samo zato, Ja poljubih tog čovjeka. Đed uniđe – ja se zbunih – A on reče: 'Neka, neka!
Istog Đurđa, ljubili su Naši preci ko svečari, Pa zar da jađunah ljubnut' Što ljubljahu naši stari.
Al' ti n'jesi poljubio Samo hader – ilijaza, I poljupce si poljubio Svojih rahmet praotaca'.
Tako đedo, al' on ode Već odavno s ovog sv'jeta, A ja čuvam ikonicu Pored drugih amaneta.
Al' ja zato, Alah-ikber, Čvrsto s držim svog mezheba, A mezheb mi ništ' ne smeta Da srbujem kako treba''.
---
Prelijepa pjesma.
|
|
Vrh |
|
|
Forumašš
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 06 stu 2015, 23:17 |
|
Pridružen/a: 31 srp 2015, 22:39 Postovi: 1567
|
Bio jednom jedan car, pa imao golem kar. Imao je i tri sina, u svakoga po k*rcina. Svaki k*rac pravo reci, od drenova budze veci. Njim se sluzi mesto maca, sva tri brata tri j*baca. Jednom car ih sva tri srete, pa ih pita: “Sta j*bete?” Al’ govore sva tri brata: “Nista tata, nista tata.” Car se zgranu pa im veli: “Sta? Lenstine i dembeli! Zar vi deca carske krvi, u tom poslu niste prvi? Dangubite, tesko meni, a k*rcevi besposleni.” Pa zapreti prvom sinu: “Izbegavas j*bacinu.” Drugog sina zatim grdi: “Tebi p*cka mozda smrdi?” Treceg sina psuje, ruzi: “Cemu li ti k*rac sluzi?” Pa se zatim dalje zesti: “Ej, da li ste vi pri svesti? U ustavu carstva moga ima stavka vrlo stroga. Zene, ljudi, pa i deca svako mora da se keca. Ja jos uvek primer dajem, sa j*banjem ne prestajem. Iako sam vrlo star, j*bem carski jer sam car.” Uspomene cara muce, pa k*rcinu on izvuce. Zgranuse se sva tri sina, uplasi ih ta k*rcina. Jer to bese neman prava, k’o azdaja sedmoglava! Jedan rece: “Braco slatka, zar postoji takva patka? Da li sanjam il’ sam lud, kakav grdan, strasan ud.” Car svoj k*rac setno gleda, secanje mu mira neda. U ruke ga nezno uze, iz oci mu kanu suze. Pa ga stipka, pipka, cima, i govori sinovima: “Kad bi znali, kuku, jao, sta je sve taj poj*bao. Tri carice saveznicke, sto imaju tesne p*cke. Trtila je ova kara, zene raznih ministara. Dvesta i dve vojvotkinje, sto se j*bu kao svinje. cetrdeset i pet princeza, i jos uz to dva-tri kneza. Nicega se on ne stidi, j*be gde god rupu vidi. Predrasude nema glupe, voli p*cku k’o i dupe. Poj*bo je sve cinove: pocevçi od generala, sto im guza nije mala. Preko lepih porucnika, pa do smrdljivih vojnika. sto na suvom zivi hlebu, pa se dere kad ga j*bu. On me i sad dobro sluzi, zato primer nek vam pruzi. J*be vredno sta god stigne, i za tren se oka digne. J*be ozgo i sa strane, i nikad mi ne omane. J*be spreda kako s guza, tvrd je kao klip kukuruza. J*be besno, jebe strasno, i nikad mi nije splasno. Krut je kao suva grana, u po noci i po dana. Za zasluge zbog j*banja, dobio je sva priznanja: Orden “Zlatne p*cke” ima, s ukrstenim k*rcevima. Zatim dalje krasi njega, “Lenta venerinoga brega”. Zbog j*banja samo spreda, “Svetu kitu” prvog reda. Zbog j*backog grdnog truda, nosi orden “Zlatnih m*da”. I jos lista nije puna, tu je “Lenta p*cjeg runa”. Pa “Medalja mracne rupe”, i “Plaketa tesno d*pe”. Pa “Rozeta male p*ce”, i “Orden svete podguzice”. http://hahabre.com/2009/05/balada-o-luz ... oj-nemani/
_________________ Giggity giggity goo!
|
|
Vrh |
|
|
boksnamnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 10 stu 2015, 13:33 |
|
Pridružen/a: 26 lis 2014, 10:58 Postovi: 2352 Lokacija: Република Српска/Republika Srpska
|
Jedna iz studentskih dana Citat: NAŠA PRIČA
Naša priča, knjiga bez korice Započeta, pisaće se sama Bez naslova, s najviše police Svjedočiće s vremenom o nama.
Hvala bogu što te takvu stvori I životu, našem gospodaru Vječno hvala što mi te dodvori Bit ćeš uvijek u mom adresaru.
Bez obzira što će sutra biti Pamti ono što smo dosad bili Ne dozvoli, neću dozvoliti Da sjećanja postanu fosili.
Ako budeš bježala od svijeta I poželiš da si zrno maka Nemoj tugom da budeš poneta U meni ćeš pronaći jataka.
Samo kreni, biću negdje tamo Ljubav naša sve će da nadjača Znaj da može spriječiti me samo Iznad tijela gusta ilovača.
_________________ Za dobar zivot nije rodjen svako
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 03 pro 2015, 00:02 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
Short Speech to My Friends A political art, let it be tenderness, low strings the fingers touch, or the width of autumn climbing wider avenues, among the virtue and dignity of knowing what city you’re in, who to talk to, what clothes —even what buttons—to wear. I address / the society the image, of common utopia.
/ The perversity of separation, isolation, after so many years of trying to enter their kingdoms, now they suffer in tears, these others, saxophones whining through the wooden doors of their less than gracious homes. The poor have become our creators. The black. The thoroughly ignorant. Let the combination of morality and inhumanity begin. 2.
Is power, the enemy? (Destroyer of dawns, cool flesh of valentines, among the radios, pauses, drunks of the 19th century. I see it, as any man's single history. All the possible heroes dead from heat exhaustion at the beach or hiding for years from cameras only to die cheaply in the pages of our daily lie. One hero has pretensions toward literature one toward the cultivation of errors, arrogance, and constantly changing disguises, as trucker, boxer, valet, barkeep, in the aging taverns of memory. Making love to those speedy heroines of masturbation or kicking literal evil continually down filmy public stairs.
A compromise would be silence. To shut up, even such risk as the proper placement of verbs and nouns. To freeze the spit in mid-air, as it aims itself at some valiant intellectual's face.
There would be someone who would understand, for whatever fancy reason. Dead, lying, Roi, as your children cane up, would also rise. As George Armstrong Custer these 100 years, has never made a mistake.
Amiri Baraka (1934 - 2014)
|
|
Vrh |
|
|
ZGabriel
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 03 pro 2015, 12:56 |
|
Pridružen/a: 25 pro 2012, 20:27 Postovi: 17451 Lokacija: יום טוב
|
Mary did you know that your baby boy will some day walk on water? Mary did you know that your baby boy will save our sons and daughters? Did you know that your baby boy has come to make you new? This child that you've delivered, will soon deliver you.
Mary did you know that your baby boy will give sight to a blind man? Mary did you know that your baby boy will calm a storm with his hand? Did you know that your baby boy has walked where angels trod? And when you kiss your little baby, you have kissed the face of God.
Oh, Mary did you know?
The blind will see, the deaf will hear, the dead will live again. The lame will leap, the dumb will speak, the praises of the lamb.
Mary did you know that your baby boy is Lord of all creation? Mary did you know that your baby boy would one day rule the nations? Did you know that your baby boy is heaven's perfect Lamb? This sleeping child you're holding is the great I Am.
Mark Lowry
_________________ Ako išta ne podnosim to je kad me netko tjera da radim. - Naša Kvačica
Takozvana RS je genocidna tvorevina.
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 07 pro 2015, 02:10 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
Bowery Blues
The story of man Makes me sick Inside, outside, I don't know why Something so conditional And all talk Should hurt me so.
I am hurt I am scared I want to live I want to die I don't know Where to turn In the Void And when To cut Out
For no Church told me No Guru holds me No advice Just stone Of New York And on the cafeteria We hear The saxophone O dead Ruby Died of Shot In Thirty Two, Sounding like old times And de bombed Empty decapitated Murder by the clock.
And I see Shadows Dancing into Doom In love, holding TIght the lovely asses Of the little girls In love with sex Showing themselves In white undergarments At elevated windows Hoping for the Worst.
I can't take it Anymore If I can't hold My little behind To me in my room
Then it's goodbye Sangsara For me Besides Girls aren't as good As they look And Samadhi Is better Than you think When it starts in Hitting your head In with Buzz Of glittergold Heaven's Angels Wailing
Saying
We've been waiting for you Since Morning, Jack Why were you so long Dallying in the sooty room? This transcendental Brilliance Is the better part (of Nothingness I sing)
Okay. Quit. Mad. Stop.
Jack Kerouac (1929 - 1969)
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 09 pro 2015, 23:37 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
Alone With Everybody
the flesh covers the bone and they put a mind in there and sometimes a soul, and the women break vases against the walls and the men drink too much and nobody finds the one but keep looking crawling in and out of beds. flesh covers the bone and the flesh searches for more than flesh.
there's no chance at all: we are all trapped by a singular fate.
nobody ever finds the one.
the city dumps fill the junkyards fill the madhouses fill the hospitals fill the graveyards fill
nothing else fills.
Charles Bukowski (1920-1994)
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 13 pro 2015, 01:34 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
A Terror is More Certain . . .
A terror is more certain than all the rare desirable popular songs I know, than even now when all of my myths have become . . . , & walk around in black shiny galoshes & carry dirty laundry to & fro, & read great books & don’t know criminals intimately, & publish fat books of the month & have wifeys that are lousy in bed & never realize how bad my writing is because i am poor & symbolize myself. A certain desirable is more terror to me than all that’s rare. How come they don’t give an academic award to all the movie stars that die? they’re still acting, ain’t they? even if they are dead, it should not be held against them, after all they still have the public on their side, how would you like to be a dead movie star & have people sit- ting on your grave? A rare me is more certain than desirable, that’s all the terror, there are too many basketball players in this world & too much progress in the burial industry, lets have old fashioned funerals & stand around & forgive & borrow wet handkerchiefs, & sneak out for drinks & help load the guy into the wagon, & feel sad & make a date with the widow & believe we don’t see all of the people sink- ing into the subways going to basketball games & designing baby sitters at Madison Square Garden. A certain me is desirable, what is so rare as air in a Poem, why can’t i write a foreign movie like all the other boys my age, I confess to all the crimes committed during the month of April, but not to save my own neck, which is adjustable, & telescopes into any size noose, I’m doing it to save Gertrude Stein’s reputation, who is secretly flying model airplanes for the underground railroad stern gang of oz, & is the favorite in all the bouts . . . not officially opened yet Holland tunnel is the one who writes untrue phone numbers. A desirable poem is more rare than rare, & terror is certain, who wants to be a poet & work a twenty four hour shift, they never ask you first, who wants to listen to the radiator play string quartets all night. I want to be allowed not to be, suppose a man wants to swing on the kiddie swings, should people be allowed to stab him with queer looks & drag him off to bed & its no fun on top of a lady when her hair is full of shiny little machines & your ass reflected in that television screen, who wants to be a poet if you fuck on t.v. & all those cowboys watching.
Bob Kaufman (1925–1986)
|
|
Vrh |
|
|
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 13 pro 2015, 02:17 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5403
|
Hunter je napisao/la: A Terror is More Certain . . .
A terror is more certain than all the rare desirable popular songs I know, than even now when all of my myths have become . . . , & walk around in black shiny galoshes & carry dirty laundry to & fro, & read great books & don’t know criminals intimately, & publish fat books of the month & have wifeys that are lousy in bed & never realize how bad my writing is because i am poor & symbolize myself. ... Bob Kaufman (1925–1986) Sorry, mi imamo English sekciju za komentare i tekstove na Engleskom jeziku.
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 14 pro 2015, 23:53 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
There is a Way of Committing Suicide
there is a way of committing suicide called poetry. there is a way of taking a knife and carving from the infinite nothingness of the sky a solitary cell in which one spends a lifetime pacing about occasionally shouting messages through the barred cell window at indifferent passers by. there is a way of trying to create a universe with all its constellations from the view of people scurrying by in the rain with their umbrellas up, a way of ruling a nation of shadows. there is a way of imagining one possesses all the secrets of the soul and that this gift will provide one with freedom, a way of imagining all the sights not yet photographed by the travel agencies, there is a way of believing one has special dreams that one is an individual a poet! ahh go to the zoo there you will find the true poets.
Sinclair Beiles (1930 - 2000)
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 21 pro 2015, 01:00 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
RAT
Isrkčite kreteni iskrčite Sve mlado drveće starom sekirom isecite ga Iskrčite kreteni iskrčite ga A staro drveće sa starim korenjem sa veštačkim zubalom sačuvajte ga I okačite natpis Drveće Dobra i Zla Drveće Pobede Drveće Slobode I pusta šuma bazdiće po starom crknutom drvetu i ptice će pobeći iz nje a vi ćete onda ostati tu da pevate Ostaćete tu kreteni da pevate i da defilujete.
Žak Prever (1900-1977)
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 22 pro 2015, 21:48 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
TRAŽIM REČ
Jednom bih rečju da ih opišem: kakvi? Uzimam reči proste, kradem iz rečnika merim, vagam, izučavam - Nijedna nikad nije prava.
Svaka najodvažnija - strašljiva, svaka najpogrdnija - puna svetosti. Svaka najokrutnija - odveć milostiva, svaka omraze puna - s premalo jarosti.
Ta reč mora biti kao vulkan, nek bije, kida, ruši, ko strahotni gnev božji, ko mržnja nek se puši.
Hoću tu jednu reč, samu, krvlju natopljenu: nek ko zid oko gubilišta primi u sebe svaka zajedničku jamu. Nek opiše jače no išta ko behu oni - šta im se spremalo. Jer ono čim sluh mi diše, jer ono što se piše, - sve je premalo. Premalo.
Vislava Šimborska (1923 - 2012)
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 24 pro 2015, 14:04 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
|
Vrh |
|
|
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 25 pro 2015, 19:02 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5403
|
Prigodna
Pukla daska na sredini MOSTA Jadni Zoran na cjedilu osta. Nij' daleko od zemlje vrhuška Danas pijeto, a sutra peruška. Oj Zorane bliži ti se Zora Prijestolje se ostaviti mora. Pakuj tralje, pali limuzine, Ti i Vesna hajte preko Drine... Neka s vama ide vaša klapa Stjeraste nas do prosjačkog štapa. Oj pusićko odvratna i gruba Mrziteljko naših domoljuba, Kad ne voliš crven bijeli plavi, A što radiš u našoj državi. Šta se ono po Zagrebu praši? Pobjegoše jugocrvenjaši. Druže tito ljubičice bijela Ode k vragu tvoja klika cijela. Marš titići s hrvatskog temelja Na rastanku to nam zadnja želja. Ne daj Bože drugoga Zorana I crvenih jugopartizana. Domovino ne dam te nikome Svetinja si rodu hrvatskome. Sretan Božić ispaćeni rode Novo ljeto, put je do slobode.
Marija Dubravac, Brisbane
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
Wind
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 25 pro 2015, 22:51 |
|
Pridružen/a: 17 vel 2011, 14:09 Postovi: 3485
|
O ZAVIČAJU
Zavičaj radi samo u srpnju i kolovozu. Moj zavičaj je onoliko koliko ja odredim. Zavičaj mi ne može odrapiti nekoliko godina naklonosti - uvjetno. Sunce tuđeg neba dalo je sjajnih rezultata. Zavičaj je naivan. Utrapi mu se tko god stigne. Zavičaj ima skroman glazbeni ukus. Najlošiji tekstopisci drmaju zavičajem. Zavičaj ima kvadraturu vikendice. Ljubav prema zavičaju je neuzvraćena. Zavičaj na putu. Zavičajem protiv zavičaja.
A.D.
|
|
Vrh |
|
|
korrisnik
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 26 pro 2015, 22:01 |
|
Pridružen/a: 18 sij 2014, 17:10 Postovi: 15123 Lokacija: Pod kraljevskim Srebrn'kom
|
Ako pitaš šta je islam, evo šta: čisto srce, dobra duša koja zna da je život zdrav i radin, krepostan, ko molitva Bogu dragom ugodan.
Bit' na korist okolini, rodu svom, volit ljude kao braću dušom svom, vjerovati da se zloća vraća zlim, a dobrota nagrađuje najljepšim.
Častan život međ' ljudima proživit', gdje god možeš dobro djelo učinit', naukom se i poštenjem okitit', djecu svoju u islamu odgojit'.
Svakom djelu nijjet iskren treba dat', u Boga se punim srcem pouzdat'. Sa smirenjem treba primit svaki kraj, gdje je sreća, a gdje žalost - hajde znaj!
Sve zakone i pouke životne, sve istine i ljepote duhovne, od bešike pa do Dana sudnjega načela su iz Kur'ana mudroga.
Ko se po tom za života svog vlada može reći da islamu pripada. A Bog znade ko je kakav - samo On,- nek udjeli milost vječnu robu svom! (Rešad Kadić)
_________________ Dušom i krvlju iskupit ćemo te, o Al-Aksa! Bi ruh bi dam nafdika ya Aqsa” By our souls, by our blood, all for you oh Al-Aqsa
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 27 pro 2015, 17:49 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
Wind je napisao/la: O ZAVIČAJU
+1
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 31 pro 2015, 02:55 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
O zaostalosti
Zaostalost je postala jedna vrsta mode. Pomodno je i popularno biti zaostao.... civilizovani sa zavišću gledaju na zaostale. Zaostali su postali nosioci napretka, sinonim zdravlja, avangarde. Iz zaostalosti se ne može nazad. Zaostalost zna samo za napred. Danas samo zaostalost može da korača krupnim koracima. Jedino zaostali imaju budućnost. Samo još gladni imaju nade da će biti siti. Siti su već siti. Kao što pocepani imaju lepši san od elegantnih, samo još porobljeni mogu sanjati slobodu. Otuda superiornost zaostalih leži na čvrstim osnovama. Njihova budućnost je sasvim izvesna. Od istorije civilizovanih oni će krojiti sebi budućnost. Nemaju razloga da ponavljaju očigledne greške i gluposti. Gladni i bosi, puni snova, snage i nade, zaostali će tek doživeti nostalgične trenutke naše lepe prošlosti. Naše najlepše uspomene tek treba da budu njihova stvarnost. Njihovoj dokolici nije potrebna naučna fantastika. Oni sanjaju viljuške, točkove, pegle, prve novine, pronalazak filma, radija i televizije. Oni su gladni naše sitosti. Divnog li uzbudjenja, veličanstvene li gladi i radoznalosti. Blago zaostalima, teško onima koji to nisu! Blago još uvek željnima pravde, slobode i jednakosti! Jedino oni imaju za šta i živeti i umreti. Jedino će još oni biti hrabri, časni, slavljeni. Oni će tek imati svoje pesnike! Poučeni iskustvom već sitih i civilizovanih, oni će podizati blistavije revolucije i vositit spektakularnije ratove. Njihov Napoleon biće viši. Njihov Aleksandar Makedonski živeće duže. Njihov Brut neće ubiti Cezara. Teško onima koji su na cilju. Oni su bez cilja. Oni koji su ostvarili svoje snove, nemaju više šta sanjati. Slobodni će trunuti u nepromenljivosti slobode. Siti sreće, oni će se okrenuti nesreći. Tako, dok ideal primitivnih ostaje dobro, emancipovani blazirano traže promenu u zlu. Civilizovani pune svoja groblja samoubicama, zaostali – gladnima. Siti bi hteli da doviknu gladnima, da nije sva sreća ni u sitosti, ali ih gladni ne čuju. Odeveni se skidaju, postaju nudisti, a goli kradu njihova odela, hladno im je i željni su elegancije. Zaostali svaki zalogaj proglašavaju praznikom, svaki dan korakom ka sreći. Civilizovani gledaju zaostale na malim i velikim ekranima, ne mogu da se načude toj hladnokrvnosti koja nikuda ne vodi. Kaju se za svoju radoznalost i nestrpljenje, rado bi iz gledališta utrčali na teren da sami sudeluju u igri. Međutim, kasno je. Svako samo jedanput prolazi svoj put. Unazad se ništa ne može ispravljati. Unapred može, i to će zaostali učiniti. Budimo dobri sa zaostalima, možda će nam pokloniti koji zalogaj svoje gladi i gutljaj svoje žeđi.
Matija Bećković
|
|
Vrh |
|
|
MIR
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 31 pro 2015, 07:40 |
|
Pridružen/a: 08 sij 2010, 19:56 Postovi: 5403
|
Hunter je napisao/la: O zaostalosti
Zaostalost je postala jedna vrsta mode. Pomodno je i popularno biti zaostao.... civilizovani sa zavišću gledaju na zaostale. Zaostali su postali nosioci napretka, sinonim zdravlja, avangarde. Iz zaostalosti se ne može nazad. Zaostalost zna samo za napred. Danas samo zaostalost može da korača krupnim koracima. Jedino zaostali imaju budućnost. Samo još gladni imaju nade da će biti siti. Siti su već siti. Kao što pocepani imaju lepši san od elegantnih, samo još porobljeni mogu sanjati slobodu. Otuda superiornost zaostalih leži na čvrstim osnovama. Njihova budućnost je sasvim izvesna. Od istorije civilizovanih oni će krojiti sebi budućnost. Nemaju razloga da ponavljaju očigledne greške i gluposti. Gladni i bosi, puni snova, snage i nade, zaostali će tek doživeti nostalgične trenutke naše lepe prošlosti. Naše najlepše uspomene tek treba da budu njihova stvarnost. Njihovoj dokolici nije potrebna naučna fantastika. Oni sanjaju viljuške, točkove, pegle, prve novine, pronalazak filma, radija i televizije. Oni su gladni naše sitosti. Divnog li uzbudjenja, veličanstvene li gladi i radoznalosti. Blago zaostalima, teško onima koji to nisu! Blago još uvek željnima pravde, slobode i jednakosti! Jedino oni imaju za šta i živeti i umreti. Jedino će još oni biti hrabri, časni, slavljeni. Oni će tek imati svoje pesnike! Poučeni iskustvom već sitih i civilizovanih, oni će podizati blistavije revolucije i vositit spektakularnije ratove. Njihov Napoleon biće viši. Njihov Aleksandar Makedonski živeće duže. Njihov Brut neće ubiti Cezara. Teško onima koji su na cilju. Oni su bez cilja. Oni koji su ostvarili svoje snove, nemaju više šta sanjati. Slobodni će trunuti u nepromenljivosti slobode. Siti sreće, oni će se okrenuti nesreći. Tako, dok ideal primitivnih ostaje dobro, emancipovani blazirano traže promenu u zlu. Civilizovani pune svoja groblja samoubicama, zaostali – gladnima. Siti bi hteli da doviknu gladnima, da nije sva sreća ni u sitosti, ali ih gladni ne čuju. Odeveni se skidaju, postaju nudisti, a goli kradu njihova odela, hladno im je i željni su elegancije. Zaostali svaki zalogaj proglašavaju praznikom, svaki dan korakom ka sreći. Civilizovani gledaju zaostale na malim i velikim ekranima, ne mogu da se načude toj hladnokrvnosti koja nikuda ne vodi. Kaju se za svoju radoznalost i nestrpljenje, rado bi iz gledališta utrčali na teren da sami sudeluju u igri. Međutim, kasno je. Svako samo jedanput prolazi svoj put. Unazad se ništa ne može ispravljati. Unapred može, i to će zaostali učiniti. Budimo dobri sa zaostalima, možda će nam pokloniti koji zalogaj svoje gladi i gutljaj svoje žeđi.
Matija Bećković Evo, sada imamo uzor na koga se ugledati i biti u modi!
_________________ MIR da, ali ne kao u Macelju, Ovčari i Hudim jamama! Komunisti nude bolju budućnost, neuspješni u sadašnjosti, a razlog je uvijek u prošlosti! Želiš stvoriti neprijatelja – spasi ga od genocida!
|
|
Vrh |
|
|
Hunter
|
Naslov: Re: Poezija Postano: 02 sij 2016, 12:15 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2012, 10:26 Postovi: 3402 Lokacija: Србија
|
Balada o nesrećnoj glisti
Kiša pada, priroda je čista, nešto živo mrda se kroz travu. Iz skrovišta izmilela glista i kroz travu pomolila glavu... Od ljubavi živahna je ona jer je glista romantično biće. Hrabro traži slobodnog glistona da sa njime napravi glistiće. Da hodnike svud po zemlji buše, da zajedno vaspitaju mlade, da zajedno strahuju od suše, da se vole do kraja balade... Dugo glista tražila glistona, kiša stade, priroda se prlja... Dejstvom jednog neopreznog đona nesta gliste, osta samo mrlja!!!
Bora Đorđević
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 6 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|