Your imperial highness? :)

Na Romaniji nisu čuli za Trojednu Kraljevinu Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju...

Jest da je Dalmaciju bila u austrijskom dijelu monarhije i da je BiH bila u posebnom položaju, ali to je neusporedivo (pogotovo na simboličkoj razini) s onim sumanutim teritorijalnim podjelama Ace Žace.

Ma nije problem što nisu čuli, problem je šta su čuli :) Trojedna, a jedna u Austriji dvije u Ugarskoj...

A pobjednici na Krfu

Ovaj Tulkas ništa ne zna...

Četrnajste, četrnajste Švaba udario...osamnajste, osamnajste Srbin pobedio!



Uvijek se odvalim na taj dio.

Inače je pjesmuljak ok.

Ali ne samo na Krfu...

Ali ne samo Nijemaca... čekaj bre, ispade da su Srbi bili jedini antifašisti 45?

Poznato je da je Franjo Josip držao Srbiju zemljom bandita u kojoj su jedino što valja lovišta divljih svinja. Austrijski slogan u Prvom svjetskom ratu bio je Serbien muss sterbien (Srbija mora propasti).

Ja sam pisao referat iz povijesti o razlozima poraza AU vojske u početnim bitkama na balkanskom ratištu, prosim lepo.

Bilo je po kazni ali na kraju je ispalo jako dobro. Razredu se svidio.

Bojim se da pitam...

Junuze, tvoji postovi i inače nisu na nekom nivou, ali ovi su ti baš dno dna. Nije Srbija napala austrijsku Bosnu već je Austrija otela zemlju u kojoj nisu živjeli Austrijanci.

Ovaj Tulkas ništa ne zna...

Četrnajste, četrnajste Švaba udario...osamnajste, osamnajste Srbin pobedio!



Uvijek se odvalim na taj dio.

Inače je pjesmuljak ok.

Nije Srbija napala austrijsku Bosnu već je Austrija otela zemlju u kojoj nisu živjeli Austrijanci.

I sve ste to sami uspjeli?
Bravo..

da nije bilo saveznika jos bi pecali na Krfu
ne umisljaj da ste neki racku

Pojma vi nemate...

Kad je 1918 probijen solunski front srpsko pješaštvo u prodoru prema Beogradu je bilo brže od francuske konjice!

Atentat na Ferdinanda organizirala je srpska vojna obavještajna služba
Objavljeno 28.06. - 9:24

Danas se navršava točno sto godina od Sarajevskog atentata. Sarajevski atentat poslužio je kao povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Naime, Gavrilo Princip, član tajne organizacije “Mlada Bosna” koja je imala za cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na austrougarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu – Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, 28. lipnja 1914., podsjeća Hrvatski Medijski Servis.

Prvobitni uzroci za planiranje i izvođenje Sarajevskog atentata leže još u godini 1878., točnije u odlukama donešenim na Berlinskom kongresu kada Austro-Ugarska dobiva pravo okupirati Bosnu i Hercegovinu na trideset godina protivno vanjskopolitičkim interesima Srbije i Crne Gore koji su htjeli zajedno anektirati tu Tursku pokrajinu. Formalno Bosna i Hercegovina je i dalje ostala Turska pokrajina, ali sada pod vojnom kontrolom Austro-Ugarske. Jedina potencijalna odšteta za očekivano teritorijalno širenje Srbiji postaje međunarodno priznanje nezavisnosti i pripojeno područje grada Niša i njegove pokrajine.

Prilike na Balkanu

Bez obzira na situaciju u Bosni sada i službeno nezavisna Srbija se počinje u vanjskopolitičkim poslovima oslanjati na Beč i pokušaje teritorijalnog širenja na istočni Balkan. Srpska katastrofa u agresivnom ratu protiv Bugarske 1885-86 nije završila okupacijom i aneksijom Srbije samo zbog intervencije Austro-Ugarske koja tada spašava srpsku nezavisnost. Prijateljski odnosi između Beograda i Beča će trajati sve do završetka vladavine Obrenovića.

Državnim udarom u Srbiji i dolaskom na vlast bivšeg francuskog časnika Petra I. Karađorđevića 1903. godine politički ciljevi se počinju mijenjati i jedan od najvažnijih ciljeva postaje oslobađanje porobljene srpske braće u Austro-Ugarskoj. Vanjskopolitički oslonac za tu politiku se našao u novim prijateljskim, savezničkim odnosima s Rusijom i Francuskom, dok zahlađenje s Austro-Ugarskom dovodi do carinskog rata između 1906.-1911, a aneksija Bosne i Harcegovine 1908. godine dovodi gotovo do pravog rata. Pobjeda Srbije u Balkanskim ratovima (1912 i 1913) i njeno priključenje Kosova i Makedonije, ne sputava ambicije o oslobađanju porobljene braće u zapadnim srpskim zemljama koja neprestano jača.

Jačanje ideje stvaranja južnoslavenske državne zajednice

S druge strane u Balkanskim područjima Austro-Ugarske dolazi da jačanja ideje o stvaranju južnoslavenske državne zajednice u kojoj prava Srba, Hrvata i Slovenaca neće biti ugnjetavana od strane Nijemaca i Mađara. To nezadovoljstvo Slavena je početkom dvadesetog stoljeća postalo očito i mlađoj generaciji državnih službenika u Beču čiji glavni predstavnik postaje prijestolonasljednik Franjo Ferdinand koji počinje zagovarati reformu dvojne Austrijsko-Mađarske unije u trojnu Austrijsko-Mađarsko-Slavensku uniju. Ta ideja je odbojna Mađarskim političarima koji bi tom reformom izgubili izlazak na more, ali ona je bila više nego odbojna Kraljevini Srbiji čiji premijer Nikola Pašić će kasnije izjaviti da se jedini put u životu uplašio kada je čuo za tu Ferdinandovu ideju.

Kako je organiziran i izveden atentat?

Osnovnu ulogu u atentatu će odigrati tajna srpska teroristička organizacija Crna ruka koja je službeno osnovana 10. lipnja 1910. godine iako su njeni članovi već ranije bili uključeni u terorističke operacije i politička ubojstva kao na primjer ubojstvo srpskog kralja Aleksandra Obrenovića.

Glavni zapovjednik Crne Ruke je bio ujedno i glavni zapovjednik Srpske vojne obavještajne službe pukovnik Dragutin Dimitrijević Apis. Na području Bosne Crna ruka je kontrolirala organizaciju Mlada Bosna čiji članovi će izvršiti atentat.

Planovi za ubojstvo Franje Ferdinanda počeli su se stvarati tek pošto se tajnim kanalima u Srpskoj obavještajnoj službi na čelu sa D.D. Apisom saznalo da austro-ugarski prijestolonasljednik dolazi u Sarajevo da nadgleda vojne vježbe. Aktivnostima na granici, prebacivanju trojice mladića sa oružjem u Bosnu bio je obaviješten srpski premijer Nikola Pašić koji je navodno srpskom veleposlaniku u Monarhiji naredio da vijesti prenese državnom vrhu međutim, on je to prenio previše diskretno, govoreći da su vježbe i pokazivanje moći na srpski vjerski praznik možda previše provokativni. U samom atentatu sudjelovalo je sedam osoba raspoređenih po maršruti od polja gdje su se održavale vježbe do Gradske vijećnice: Mehmed Mehmedbašić, Vasa Čubrilović, Nedeljko Čabrinović, Cvetko Popović, Danilo Ilić, Trifko Grabež i Gavrilo Princip: kao i ostali atentatori niz ulicu su čuli eksploziju bombe i napustili svoja mjesta.

Neobičnim spletom slučajnosti, nadvojvodin automobil je u trenutku prošao pored Gavrila Principa koji je iskoristio priliku i potegao revolver. Prvim hicem je pogodio nadvojvodu, a drugim, namijenjenim Oskaru Potioreku, vojvotkinju Sofiju. On, kao i ostali atentatori su uhvaćeni i suđeno im je od 12. do 28. listopada 1914. godine. Austro-Ugarska monarhija je odmah po dospijeću vijesti o atentatu optužila Srbiju i njenu vladu za organiziranje prevrata van svoje teritorije, zatim provela samo formalnu istragu. Vijest o ubojstvu je bila kao naručena za Austro-Ugarsku koja je tražila povod da zarati sa Srbijom, uvjerena da će je pokoriti i uništiti jednim udarcem. Namjere Austro-Ugarske najbolje se vide u ultimatumu upućenom Srbiji.

Početak Prvog svjetskog rata

Situacija za Austro-Ugarsku nakon atentata je bila prilično jednostavna. Prijestolonasljednik je bio ubijen od strane pripadnika udruženja Mlada Bosna koji su bili obučavani i naoružani u Beogradu. Također Austro-Ugarska policija je našla dokument o organizaciji atentara potpisan od Nikole Pašića 5. lipnja 1914 (23 dana prije atentata) u kojem je napisan i nadimak jednog od atentatora. Srbija će 1917 godine izvesti pred sud sada nepoželjnog Dragutin Dimitrijević Apisa zbog zločina nevezanih s ovim Sarajevskim atentatom i on će tada priznati da ga je organizirao u svojstvu “Glavnog zapovjednika Srpske vojne tajne službe”. Na kraju zbog drugih zločina koje nije ni počinio Apis je 1917 osuđen i strijeljan. Vrhovni sud Srbije će ga 1953. godine proglasiti nevinim za zločine zbog kojih je 1917 pogubljen!

Austro-Ugarska će nakon zvršetke preliminarne istrage atentat uputiti takozvani Srpanjski ultimatum Srbiji koji će na početku Srbija više manje prihvatiti, da bi ga nakon dobijene podrške od Rusije potom odbila. S druge strane bez obzira na dokaze koji povezuju Srbiju s ubojstvom Franje Ferdinanda, Austro-Ugarski car Franjo Josip se žestoko protivio objavi rata.

Bez obzira na narodnu želju za osvetom, vlastito ministarstvo vanjskih poslova (u liku ministra grofa Leopolda Bertholda), zapovjedništvo vojske koje zahtjeva rat od 1913 (nakon Balkanskih ratova) i punu podršku Njemačke on je odbijao potpisati objavu rata. U tom trenutku najveće moguće napetosti dio srpskih vojnika se “greškom” iskrcao na Austro-Ugarskoj obali na što su tamošnji vojnici pucali u zrak. To je bio završni “mirnodopski” akt krize stvorene atentatom u Sarajevu i Austro-Ugarska 28. srpnja 1914 objavljuje rat Srbiji. Navodne riječi Franje Josipa nakon potpisivanja mobilizacije su bile: “Ja sam sve uradio najbolje što sam mogao, ali sada je sve gotovo” [2].Ubrzo potom Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj, a Njemačka Rusiji i Francuskoj s čime počinje Prvi svjetski rat !/HMS/

U Sarajevu održan simpozij „Etika i međunarodni odnosi: kriza 1914. i šta nam to znači danas”

DR. CERIĆ: U SARAJEVU, PRIJE STOTINU GODINA, DESILO SE TERORISTIČKO UBISTVO



Dr. Mustafa Cerić: U Sarajevu, prije stotinu godina, desilo se terorističko ubistvo. Neko bi rekao da je to bio patriotski čin, ali za mene je to bio terorizam

U Sarajevu, prije stotinu godina, desilo se terorističko ubistvo. Neko bi rekao da je to bio patriotski čin, ali za mene je to bio terorizam – kazao je dr. Mustafa Cerić na završnici simpozija o nacionalnoj prevenciji genocida i masovnih zločina danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, govoreći o atentatu koji je Gavrilo Princip izvršio nad austrijskim prestolonasljednikom Francom Ferdinandom, piše bh. novinska agencija Patria.

Simpozij, koji je nosio naziv „Etika i međunarodni odnosi: kriza 1914. i šta nam to znači danas”, pokrenut je na inicijativu Family Memorial Fondacije iz New Yorka, Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Auschwitz Instituta za mir i pomirenje (AIPR) - prestižne neprofitne organizacije koja je posvećena izgradnji svijeta koji će spriječiti genocide, piše Patria.

Osim dr. Cerića, na simpoziju u Sarajevu su učestvovali i Patricia Whalen, bivša međunarodna sutkinja u Sudu Bosne i Hercegovine i Vijeću za ratne zločine, Vahidin Omanović, suosnivač i izvršni direktor Centra za izgradnju mira iz Sanskog Mosta, dr. Martin Mennecke, Univerzitet u Kopenhagenu i Kraljevski Univerzitet Danske za odbranu, dr. Esmir Ganić, predsjednik Američkog Univerziteta u Bosni i Hercegovini, te mnogi drugi profesori i akademici sa Oxforda, Yalea, Harvarda i drugih prestižnih svjetskih univerziteta.



Dr. Cerić je kazao kako je sretan jer je organizator izabrao Sarajevo kao mjesto održavanja ovog simpozija. To je, rekao je dr. Cerić, pravi grad za ovakve stvari, jer su ljudi u Sarajevu preživjeli genocid.

- Sarajevo je prvi evropski Jerusalem, a drugi Jerusalem u svijetu. Ali, nadam se da će Sarajevo biti grad mira, a ne grad sukoba – poručio je dr. Cerić.

Michael Ignatieff, predsjedavajući Carnegie Council i jedan od učesnika simpozija u Sarajevu kazao je kako, da bi se postigao mir i napredak u BiH, potrebno je osigurati novi ustav.

- Ljudi su ovdje mnogo patili. I, ja mogu samo da naučim od vas mnoge stvari. Ali, na osnovu onoga što sam čuo od ljudi u Sarajevu, ovdje je potreban novi ustav koji će omogućiti da sami brinete o svojoj sudbini, a ne da to tražite od stranaca – rekao je Ignatieff.

Seminar je održan povodom obilježavanja 100. godišnjice od početka Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata, piše Patria.