Što nije točno za OC?

Referirao sam se na to da su bosanski muslimani do kraja podrzavali OC. Kao sto sam rekao, nisu ali samo iz razloga sto se pokusala reformirati. Iz toga su razloga upali u taj paradoks. Jedni su bili protiv drugi za. Vodeci protiv su naravno bili begovi.
Ono sto je jos paradoksalnije je da danasnji bosnjaci te iste begove slave kao neke prvake u borbi za autonomiju. Koju autonomiju? Da iz Istambula nisu dosle reforme, nikad ta borba za "autonomiju" ne bi bila ni u ideji.
Tako da je to bila borba za "stari poredak", a ne za autonomiju jer u sustini ti begovi nisu bili protiv OC vec protiv reformi

I kad je riječ o hrani bosanskih katolika, o. Franz pravi usporedbu sa hranom koju jedu oni-trapisti (jedan od najstrožih katoličkih redova!). U to vrijeme je kolao glas da trapisti jedu najlošija jela. No, kad je o. Franz vidio što jedu Bosanci, promijenio je mišljenje. Naime trapisti u svoja jela ne stavljaju nikakve začine, nikada ne upotrebljavaju ulje, a u vrijeme posta ne jedu meso, ribe, ni jaja.

Ali kad je vidio da Bosanci samo jednom dnevno jedu i to samo topli kukuruz ili turski kruh koji je pečen bez kvasca i koji je jako tvrd, smjesta je promijenio uvriježeno mišljenje. Istina, kod onih bogatijih Bosanaca na stolu se nađe još glavica kupusa koju su ukiselili, a kod drugih sretnika i nešto graha, a vrlo rijetko mlijeko uz kruh jer ga njihove krave nemaju, ali što je i sve to! Jaja naime prodaju za druge neophodne stvari što je slučaj i sa svinjskim mesom. Jednom riječju njihova je glavna prehrana slatki beskvasni kruh od kojeg imaju veliki trbuh, ali malo snage. Vjerojatno od ovakvog kruha skoro svako dijete ima glista.

Zato su i djeca naših predaka iz toga vremena bila blijeda, velikih trbuha i otupjela pogleda. Tako oboljelu redovito bi dovozili na ********* o. Franzu da ih izliječi a on bi im za vrućicu i gliste davao kinin i medenjake koje je sam pravio. Tako je u njegovom samostanu Mariji Zvijezdi ozdravilo stotine djece. Da ovaj narod nema u sebi neke druge životne snage – primjećuje o. Franz, davno bi bio uništen.

Naime, trapisti se isto hrane isposnički, no jedu puno različitog povrća, za razliku od Bosanca koji su od povrća jeli samo kupus. Njima je sve strano osim luka i kupusa. Kad im je jednom o. Franz na pijaci ponudio višak njihova rasada nitko nije uzeo ni zabadava. Ta, tursko vrtlarstvo nije nikakvo, pa ni oni kao ni naši preci nisu ni znali za juhu. Čak ni samu riječ juha, Bosanac nije poznavao.

p. Mato, Krevšić-Sarajvo

Znaci dva potpuno ista opisa iz dva razlicita izvora

Još bih nadodala da su živjeli i pisali skoro u isto vrijeme. Otac Franz u Banjaluci a fra Jako u Travniku, odnosno Gučoj Gori.

Da sto naravno dodatno potvrdjuje sve. Medjutim nema se tu sta puno potvrdjivati, otvorena ognjista smo imali jos prije 50 godina.
Ali sto je jos zalosnije mi govorimo o 19. stoljecu. Europa je skoro u industrijalizaciji u to doba. Da ne govorimo da je napredniji bio srednji vjek u Europi od ovih jadnika u 19. stoljecu

I Matija Mažuranić u Pogledu u Bosnu slično piše, isti vremenki okvir. Nadodala bih da je fra Jako pisao i o Dalmatincima koji su zbog gladi u Dalmaciji došli u Bosnu(ne navodi razlog gladi u Dalmaciji), u Bosni tada bila kuga, pa kad su se vratili u Dalmaciju proširili kugu po Dalmaciji. Trebala bih to potražiti da ne pišem napamet. No ovdje piše da se maslo, mlijeko i slično čuvalo za ako naiđe aga, spahija itd., što će reći ono što se imalo bolje nije se smjelo ni pojesti. To za otvorena ognjišta unazad 50 godina prvi put čujem. No nešto drugo mi je zanimljivo, ako znaš. Sjećam se iz djetinjstva da su did i baba vazda nešto čuvali, za ako netko izbije. Misliš li da je to ostalo u narodu od ovoga o čemu fra Jako piše? U isto vrijeme u Zagrebu Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, središnja hrvatska kazališna institucija. Začetci joj sežu u sredinu XIX. st., kada se rad Domorodnoga teatralnog društva odvijao pod utjecajem narodnog preporoda. God. 1861. novoj se kulturnoj ustanovi saborskom odlukom zajamčila državna skrb pa je 1870. u njoj sjedinjen dramski i operni ansambl. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=26508 Da se razumijemo sigurno je i onom seljaku oko Zagreba bilo teško u 19. stoljeću, ali se očigledno išlo naprijed. I najgore mi je kad netko kaže AU okupirala Bosnu, ja bih prije rekla oslobodila. Mada njihovim dolaskom kršćani nisu nešto profitirali u svojim pravima ali je zemlja krenula u nekom boljem smjeru. Pogledaj ostavštinu Turaka u 400 i nešto godina vladavine i ostavštinu AU u nekih 40 godina.

Negdje sam u ljetopisima procitao pohod nekog biskupa negdje u nekom selu (moguce Delivic) ali nebitno. Uglavnom citavi je dan propovijedao u tome selu i krizmao, a za okrepu su mu dali jedno kuhano jaje i jabuku.
To je recimo takodjer pokazatelj jada tih ljudi. Kad su mogli jednom biskupu ponudit samo jabuku i jaje kuhano.

Sto se tice toga "ako netko naidje" moze biti odraz straha iz tih vremena ali moze biti i odraz kulture nasega naroda odnosno gostoprimstva. Iako u teskoj neimastini do gosta se uvjek pazilo i uvjek se gledalo da se gostu ponudi najbolje sto imas. To ima veze s tradicijom u narodu da se vjerovalo da je gost ali i putnik namjernik "sam Krist"
Recimo i danas kad odes kod starijih ljudi u selo iznijeti ce pred tebe sve sta imaju cak i pod cjenu da ce njima uzmanjkati i konstantno ce nutkati da uzmes

Negdje sam u ljetopisima procitao pohod nekog biskupa negdje u nekom selu (moguce Delivic) ali nebitno. Uglavnom citavi je dan propovijedao u tome selu i krizmao, a za okrepu su mu dali jedno kuhano jaje i jabuku.
To je recimo takodjer pokazatelj jada tih ljudi. Kad su mogli jednom biskupu ponudit samo jabuku i jaje kuhano.

Sto se tice toga "ako netko naidje" moze biti odraz straha iz tih vremena ali moze biti i odraz kulture nasega naroda odnosno gostoprimstva. Iako u teskoj neimastini do gosta se uvjek pazilo i uvjek se gledalo da se gostu ponudi najbolje sto imas. To ima veze s tradicijom u narodu da se vjerovalo da je gost ali i putnik namjernik "sam Krist"
Recimo i danas kad odes kod starijih ljudi u selo iznijeti ce pred tebe sve sta imaju cak i pod cjenu da ce njima uzmanjkati i konstantno ce nutkati da uzmes

A naso sam to je godina 1690. To moze biti samo Topal Husein pasa. On je smjenjen 1689

Matija MažuranićNovi ( 4. II. 1817 –17. IV. 1881) , Pogled u BosnuTurci drže mnogo pásah od jedne osobite trage: oni su veliki, dugački i tanki, a mirni su i
leže po sokaku kao krepani. Njih ima mnogo više nego ovacah, pak kad čověk prolazi
ulicom, mora se izmedju njih ugibati, da koga nepogazi, ili da se za njih nezaděne. Nu da
koga udari, zlo bi prošo kod Turakah. Strvine i krepaline nezakapaju Turci, nego bacaju
na sokak, da se psi hrane. Vele bo, da koliko više pasah hrane, da tim veći sevap čine. Tělesa ljudih posěčenih se nezakapaju u zemlju; nego se bace tamo na smětlište, da se psi
za sevap nahrane.

Njegov suvremenik fra Jako Baltić (30. III. 1813 – 5. I. 1887)

Dokaz kako su sljedbenici Crkve Bosanske odmah po prvom susretu s Turcima prepoznali sličnosti islama i patarenstva ;) Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu-Najprostii Turci neznadu sami klanjati, već svaki put, potraže onoga, koi zna, pak i oni š
njime klanjaju kao za hodžom. Oni, koi pred ostalimi klanja, nesmě sada pomalo žuberiti, nego čita na glas; a oni za njim ništa nepazeć na njegove rěči ni izgovore, samo šapću
pomalo »Amin, Amin!«.

Referirao sam se na to da su bosanski muslimani do kraja podrzavali OC. Kao sto sam rekao, nisu ali samo iz razloga sto se pokusala reformirati. Iz toga su razloga upali u taj paradoks. Jedni su bili protiv drugi za. Vodeci protiv su naravno bili begovi.
Ono sto je jos paradoksalnije je da danasnji bosnjaci te iste begove slave kao neke prvake u borbi za autonomiju. Koju autonomiju? Da iz Istambula nisu dosle reforme, nikad ta borba za "autonomiju" ne bi bila ni u ideji.
Tako da je to bila borba za "stari poredak", a ne za autonomiju jer u sustini ti begovi nisu bili protiv OC vec protiv reformi

A Jelacic koji je u ime austrijskog monarha i tiranina skrshio gradjansku revoluciju po Becu i dalje ima spomenik u sred Zagreba. Meni licno krajnje necasna uloga.

Ne zove se nacionalna romantika tek tako romantika.

Nisam siguran sta si htjela reci s ovim

Nemali broj puta sam pročitala da su pripadnici Crkve Bosanske prepoznali sličnost s bogumilstvom, mada nije bilo bogumila nego patareni, s islamom i zbog toga mahom prešli na islam. A Mažuranić piše da dosta njih 400-tinjak godina nakon toga nije znalo klanjati.