1) Čovjek je vladao komadom današnje Makedonije. Misliš na ovo? http://en.wikipedia.org/wiki/Prince_Marko Dakle mama mu je kćerka bugarskog vladara Rodopa?
2) Janoš Hunjadi je bio tata Matijaša Korvina, hrvatsko-ugarskog kralja. Osim što je branio Beograd (koji u to doba nije bio dio Srbije), kakve veze čovjek ima sa Srbima http://en.wikipedia.org/wiki/Janos_Hunyadi ? Ups, zaboravio sam, Srbi svi i svuda?
3) Nemanjići i Trpimirovići? S tim da sam sebe opovrgneš u istoj liniji. Ma bravo
4) S obzirom da je hercegova zemlja obuhvaćala pola današnje CG i Sandžaka, titula je zbilja čudna. Pričamo o srednjem vijeku, gdje su se ljudi kitili titulama šupa ako su imale neko značenje u povijesti. Carevi sv. Rimskog Carstva Nj N su se kitili titulama kraljeva Jeruzalema. Da li to znači da su bili redom Židovi?
5) Hrvatska loza u središnjoj i istočnoj bosni? Pa Kotromanići, zar ne?
U srednjoj i istočnoj Bosni u to doba (što je po porilici 1/3 današnje BiH) si u srednjem vijeku imao par kneževina/banovina/sklavinija. Na sjeveru su bile Soli (i Usoru) koji su kao peripanonska zona veći dio povijesti tog perioda provele kao obrambena kneževina/banovina/sklavinija Srijema i Slavonije, gdje su njima vladali župani Požege i Vuke, s par perioda bugarske i bizantske vlasti koji su služili kao iznimka koja je potvrđivala pravilo.
Imaš gornje podrinje koje bilo dio Raške i neosporivo srpsko sve do kraja 14.st-a kad ga Tvrtko pripaja Bosni.
Te imaš samu zemljicu Bosnu od Romanije (ponekad i od Drine u Višegradu) do Travnika koja je rijetko naseljena i kojoj se nalazi središte kasnije (i kratkotrajne) kraljevine. Katoličku zemljicu koja se nalazi u Đakovačkoj biskupiju.
I imaš Srebrenicu koja je više u Bosni nego negdje drugdje.
Uskoplje je veći dio srednjeg vijeka dio hrvatskog kraljestva.
Još pitanja?

Apsolutno ništa.
Samo se prave blesavima

Jos bi covjek pomislio da je ovaj Hrvat:

Herceg Splita, potkralj Dalmacije i Hrvatske, veliki ban Vrbaske banovine i knez Donjih kraja.

Ja nemam pitanja za tebe,niti me ti možeš čemu naučiti.

1. Ne mislim na to, zna se ko su i šta Mrnjavčevići, samo ti kažem da današnja Makedonija i ondašnja Makedonija nisu isti pojmovi.
2. Ti si tvrdio da je Hunjadi bio hrvatsko-ugarski vazal, prema tome si izrekao glupost. Ja nisam tvrdio da je Hunjadi Srbin.Hunjadijevi su UGRI (po tebi hrvato-ugri ), odnosno Mađari i nisu nikome bili vazali, a Matija Korvin je postao kralj zbog nepostojanja muškog naslednika bivšeg kralja (i zbog mnogo drugih razloga).
3) Ti si izrekao tvrdnju da su Nemanjići sebe smatrali potomcima Trpimirovića. Dakle, slagao si.
4) Vidi porijeklo prvog poznatog iz porodice Kosača, pa će ti sve biti jasno.
5) Ovo je dostojno Deretića, Mandića i Starčevića.Ovo neću ni da komentarišem.

Bubo, bubice, bubali da bog da!

1. Srednjovjekovna povijest makedonije je bugarska povijest. To što vas u školi uče mitomanijama, jbg.
2. Citat molim? Ili ide ono tisuću puta ponovljena laž postaje istina?
3. Čitaj postove, bubač
4. Načelo praoca? Po njome Velikom Britanijom danas vladaju Nijemci.
5. Bilo bi ti bolje da se malo obrazuješ, a ne da bubaš gluposti.

Ne moraš mi tepati, ne padam na te folove.

1.Dobro, onda je srednjevjekovna povjest Slavonije Mađarska, Istre italijanska, a to što vi učite o Dubrovniku kao Hrvtaskom u srednjem vijeku je bolesna mitomanija.
2.Šta sam slagao ovde? Ti si se provalio da je Sibinjanin Janko bio hrvatsko-ugarski vazal. "Postoji par pjesama o još nekim "junacima" koji su bili hrvatsko-ugarski vazali ili kraljevi (Sibinjanin Janko) i koji su povezani s Hrvatima." - tvoj post. Evo citat na traženje.
3."Nigdje nisam čuo (a opet, moje znanje je možda ograničeno na tom području) da su Hrvati i njihovi potomci slavili Nemanjiće (iako su se ovi sami predstavljali kao potomci Trpimirovića)." - Ovo je tvoj post Zar je problem priznati grešku?
4. Teško je priznati da je HVO bojna nosila ime Srbina, znam to.
5. Ja tebe ne vređam, a ko buba gluposti očegledno vide drugi. Čak mi Hrvoje i tepa.

Bubili posto sam raspoložen došao sa finog derneka samo bi ti otkino glavusu i dao djeci da igraju nogomet čisto da ti ucinim uslugu. Da sam neraspolozen puno gore bi bilo.
Nego da te priupitam. Sta je Tvrtko značio Srbima jelte kao velikosrpski kralj Srbima za kosovskog boja. Ajde tebi je to pickin dim

Bubice, počni da uzimaš lekove!

Bolesni ste. Liječite se. I nemoj na meni svoje komplekse da liječiš.

A nama je Tvrtko značio kao Kralj Srbljem. I pomogao je na Kosovu. I kao nasljednik Nemanjića.
A šta je to Vama značio molim te lijepo?

Još jednom ponavljam ja ne vređam i molim Vas da me ne vređate. A Vi ostanite sami u jednoumlju drugo i ne zaslužujete.

Kao i Hrvati i Ugri.
Čovjek je bio hrvatski kralj, te vođa hrvatskog plemstva (barem neko vrijeme).

Ma Tvrtko je veći Srbin od Tome grobara i od Šekija zajedno.

Ima li neki izvor a da nije neki Hrvat napisao, gdje Tvrtko kaze da je Hrvat.?

Ima li neki izbor, a da ga nije neki šekijevac napisao, gdje Tvrtko kaže da je Srbin?

Osim toga, što se pozivaš na izvore? Hoćeš mi možda ludog Šafarika citirat, ili možda majmuna Dobrovskog? TI mi dokaži da je Tvrtko Srbin.

1. Mađari su bili prisutni u Podunavlju, a Romani pa Talijani u zapadnoj Istri, da li to neko niječe?
A Dubrovnik je u tom periodu mogao biti samo hrvatski.
2. Sibinjanin Janko je tata hrvatsko-ugarskog kralja. To se još treba crtati? Je li ime stavljeno iza vazala ili kralja? Smješnih li Srba
3. http://en.wikipedia.org/wiki/Kara%C4%91 ... 87_dynasty
Preimenovanje Tomislavgrada i slične spike. Jbg. oni su Nemanjići koji su tvrdili da su potomci Trpimirovića.
4. Je, je, tolikog Srbina da su sve srpske brigade imale njegovo ime
5. Bubaš i to ne na malo.

Jašta, mitomanija je ono što piše u povijesnim izvorima. Kako da ne.

..I tvoju dobrotu i razum izbrani
u dugu životu višnji boga da shrani,
i da tvoj slavan glas razumnijem uresom
to više svaki čas diže k nebesom;
od koga uresa, razuma i slave
višnji Bog s nebesa razlike države
u vrijednosti napuni, da vrijednos taj teče
u vijencu i kruni po svijetu daleče,
a navlaš kud jezik hrvatski prohodi,
neumrla po vas vik tuj vrijednos da hodi....

Mavro Vetranović: "Plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviću vlastelinu hvarskomu s velikijem priklonstvom..", 1539.

Časti 'zbrana Niko i hvalo velika,
hrvatskoga diko i slavo jezika,
spjevaoče izvrsni, uresna kriposti,
........................
Dubrovnik grad svitli i slavan zadosti
svake Bog nadili obilno milosti,
gospodom uresi, zakonmi i pravdom,
razlicim uzvisi imanjem i blagom,
svuda ga jes puna slava, svud on slove,
hrvatskih kruna gradov se svih zove,

Ivan Vidali, Korčula: "Poslanica Nikoli Nalješkoviću", 1564.

»Elektra tragedija. Ljubmir pripovijes pastirska. I ljubav i smrt Pirama i Tizbe, iz veće tuđijeh jezika u hrvacki izložene... Prisvijetlomu i priizvrsnomu gospodinu, Gospodinu Đurđu knezu Zrinskomu, svjetniku cesarova veličanstva, vladaocu nad blagom krune Ugarske na Dunaju, momu gospodinu vazda počtovanomu..Zato bivši tijem naslađenjem ganut, jes njekoliko godišta, i za obogatit također ovi naš jezik kojomgodi stvari ka je dostojna da se čti, prinesoh iz latinskoga pastijersku pripovijes Tassovu, pjesnivca u oni jezik toliko scijenjena, koliko mnim da svak zna; i dovedši ju na izvrsnos, koliko mi od onije nezrelijeh ljeta biješe dopušteno, dah ju na svijetlo, prikazavši ju jednomu vlastelinu od našijeh, vijećniku prvomu komu dosta bijehu ugodni ovaci trudi. Stavih se zatijem s jednakom požudom učinit Hrvaćku Grkinju Elektru Sofoklovu...«


Dominko Zlatarić
Dominko Zlatarić, Posveta prijevoda Tassove »Aminte«, Sofoklove »Elektre« i dijela Ovidijevih »Metamorfoza« Jurju Zrinskom, Venecija, 1597

hrrivat, Hervat; Croata; Illyricus, i. Croata; ae
hrrivacia, Hervatska zemglja; Croatia; Illyris, dis. Illyricum, ci, Croatia; ae

Jakov Mikalja, »Blago jezika slovinskoga«, Dubrovnik, 1649.

Illyrice - Slovinski, harvatski, hrovatski, horvatski
Joakim Stulli u svom rječniku.

Srpski problem se zapravo može sažeti u 2 riječi. Nebeski narod.
Predugo im je sve bilo dopušteno, u školama su učili da su Srbi svi i svuda, pa im je teško priznati svoje greške koje proizlaze iz bahatosti i odgoja/krivog informiranja.
Većina ih to niti ne želi, a rukovode se načelom tisuću puta ponovljena laž postaje istina.
Tom problemu ne pridonosi baš i "popustljivi" (ja bih rekao i pomalo prodani) stav hrvatskih vlasti.
Tipa "slučajna država" iz usta slučajnog premijera.
Naravno da na ove tvoje citate nitko od Srba neće imati kvalitetnije komentare.

Svejedno, ovo treba staviti.

Dubrovnik u očima stranaca kroz povijest:




1. Poznati Arapski kartograf, Muhhamad Al-Idrisi u svojem dijelu Nuzhat al-Mushataq fi ikhtiraq al-afaq (Radost onome koji želi putovati svijetom) navodi za Dubrovnik da je "posednji grad u Hrvatskoj" (12. stoljeće)


2. Profesor pariškog sveučilišta Ivan Stojkovic, koji se potpisivao kao "Iohannes de Carvatia" (Ivan iz Hrvatske), kao i Jean de Raguse, u svojem djelu "Tractatus de Ecclesia" napisao je da je iz Dubrovnika, koji je grad u Hrvatskoj (de Ragusio quae civitas est in Charvatia). (14./15. stoljeće)



3. U knjizi njemačkog hodočasnika Bernarda von Breydenbacha, objavljenoj 1485, on napominje da se Dubrovnik nalazi u Slavoniji (Sclavoniae, ne miješati sa današnjim terminom), koja je provincija Kraljevstva Hrvatskog (...civitate que Ragusiu vocatur in Schlavonia provincia regni Croacie). (1485)


4. U 1486, njemački hodočasnik Konrad von Grünemberg napisao je da je Dubrovnik "najbitniji grad u Hrvatskom Kraljevstvu" (...die kunglich hobstat in Croattien), i da je "okružen nevjerojatnim zidinama koje nemaju rivala u svijetu". Nadalje, grad je nadbiskupski, i njegova jurisdikcija se proteže preko čitavog kraljevstva Hrvatskog. Priznaje vrhovništvo madžarskog kralja, ali on nije u mogućnosti braniti grad, pošto su Turci preuzeli velike dijelove Hrvatske" (1486)


5. U 1497, njemački hodočasnik Arnold von Harff napisao je u svom putopisu kratku listu 56 hrvatskih riječi koje je čuo kada je razgovarao sa stanovnicima Dubrovnika, sa naputcima na njemačkom. Također je napisao da se grad nalazi u Hrvatskom kraljevstvu (...item dese stat lijcht in dem koenynchrijch van Croattia). (1497)

6. U 1506, Englez Sir Richard Guylforde napisao je da je "Dubrovnik u Slavoniji ili Dalmaciji, što je provincija kraljevstva Hrvatskog." (1506)

7. Rus, P. A. Tolstoj u 1698 napominje "U Dalmaciji... Dubrovčani sebe zovu Hrvatima" (1698)

I moj osobni favorit:

8. Talijanski ratni povjesničar Bartolomeo Crescentio, u svojoj knjizi "La Nautica Mediterranea", tiskanoj 1602 u Rimu donosi slijedeću sliku:



Ona predstavlja dubrovački galijun. na slici prepoznajemo hrvatsku šahovnicu koja predstavlja Hrvatsko kraljevstvo. Po nekim izvorima već znamo da su se dubrovčani odavno obvezali vijoriti hrvatsku zastavu (ovo nemam pri ruci.). Ostatak zastava predstavljaju obitelji i svetog Vlahu.

Izvor: Tomislav Raukar, str. 360-362 (Hrvatsko srednjovjekovlje)


netko će se izgvisti od muke...

Dakle imamo Rusa, Švabe, Engleza, Talijana, arapljanina i jednog domaćeg u inozemstvu, u rasponu:

12., 14/15., 15., 16., i 17. stoljeća: (dakle raspon od 500 godina)

koji tvrde:

1. da je Dubrovnik grad koji se nalazi u Hrvatskoj

2. Da se stanovnici istoga grada nazivaju Hrvatima

3. Da je grad nosio hrvatske državne simbole

Mitomanija, nema šta.

Sad će se naći netko od dežurni "povjesničara" sa druge strane i okačiti guslačku drkalicu sa Kosova iz 19. stoljeća u kojoj se spominje Dubrovnik .

Istoričari*