gosp Marine, jel bih vas mogao zamoliti ako imate koji podatak o prijelazu iz 19.na 20.stoljeće mozda koji podatak o poćetku 20. st da probam povezati ove ranije postove o Brzica sa sobom?

Evo Vam jedan podatak koji će nekome pomoći ali mnogim neće?

Ćaići die 7. Decem an 1882. Obiit Franciscus L f Stephani Brzica aet suo 1 anni, septul in coem Dolnji Vakuf. !

Moj dida bi ovo ovako čitao:
U Ćaićima na 7.12.1882., umra Vrane Stipe Brzice, (ode na oni svit, Bog da mu dušu prosti), a ditetu tek godina dana, ...

Savjet Brzicama iz Bugojna i okolice, odite do župnika u Bugojno odnosno u Uskoplje, kupite tri knjige dr. Ante Škegre (čovjek Vam obradio matice od 1755. do 1883. godine). Dovoljno je da povadite SVE UPISE BRZICA, KUJUNDŽIĆA I MARKOVIĆA, pa onda kao lego kockice, slažite stabla.
Vjerujte mi na riječ, ide to brzo!

Arhiv Dubrovačke biskupije mi je za 300 kn izradio obiteljsko stablo.

RODOSLOVLJE OBITELJI ĆURLIN

Ćurlin Antun od roditelja Boža i Marre rođen je 1702. Imao je sestre Mariju (2. siječnja 1706., umrla 1706.), Anu (4. siječnja 1712.), Ivana (3. ožujka 1718.) i Mariju (18. listopada 1722.). Vjenčao se za Cvijetu Joza i Ane. S njom je imao Mariju (20. rujna 1732., umrla 1732.), Mariju Anu (12. veljače 1734.-14. srpnja 1742.), Katu (11. travnja 1735.), Joza (28. siječnja 1737.-10. ožujka 1811.), Anu (12. ožujka 1739.-15. kolovoza 1741.), Boža (20. veljače 1741.), Franu (24. prosinca 1742.-10. listopada 1743.) i Niku (4. ožujka 1744.). Ta se Nike udala za Iva Hladila.

Jozo rođen 1737. naš je predak. On se 21. svibnja 1761. vjenčao za Anu Vuletić. Ta Ana Vuletić rođena je od Antuna i Kate 7. listopada 1737., a umrla je 18. siječnja 1806. On ju je dakle nadživio pet godina. Imali su djecu: Mariju (14. srpnja 1770.), Antuna (29. siječnja 1777.-29. listopada 1866.) i Katu (6. veljače 1782.-12. prosinca 1861.). Ta se Kate 1. siječnja 1801. udala za Gašpara Miloša.

Naš predak je Antun koji je živio 89 godina. Dvaput se ženio. 6. siječnja 1800. oženio se Anom Peković, a 19. listopada 1806. Katom Cvjetanović. Prva mu je žena dakle bila Ane Peković rođena 31. siječnja 1776. od Miha i Mare Pavić. Ona je umrla 1805. pa se zbog toga godinu kasnije drugi put oženio. S njom je imao Joza koji je rođen 9. kolovoza 1802., a umro 23. ožujka 1882. On se oženio u Glavića na Šipanu 1826., a drugi put Mariju Kuluc na Hvaru 1867. Nije ostavio potomstva. Brat Miho rođen je 19. studenog 1805., ali je iste godine umro. Druga Antunova žena bila je Kate Cvjetanović rođena 10. travnja 1785. od Andrije i Kate Pasarić Pera. umrla je 13. travnja 1861., znači Antun je živio još pet godina nakon njene smrti. Imali su desetero djece. Ana je rođena 5. prosinca 1807., a udala se za Tomu Cara 6. siječnja 1829. Kate je rođena 4. siječnja 1809. i iste godine umrla. Vlaho je ostao neoženjen, rođen je 3. veljače 1810. (na Svetog Vlaha), a umro 3. ožujka 1853. Antun je rođen 6. rujna 1813. Marija je rođena istog dana. 25. lipnja 1846. udala se za Iva Frankovića-Žilu, a umrla je 9. ožujka 1877. Kate je rođena 11. siječnja 1815. i iste godine umrla. Treća Kate ostala je neudata, rođena je 11. rujna 1816., a umrla 15. travnja 1898. Jele je također ostala neudata. Rođena je 3. studenog 1821., a umrla 25. siječnja 1910. Andrija je naš predak koji je imao još i mlađu sestru Niku koja je rođena 14. kolovoza 1827. i iste godine umrla.

Andrija je rođen 21. rujna 1823., a umro 3. ožujka 1901. Oženio se Marijom Franković 29. studenog 1849. Ta je Marija Franković kći Gašpara i Kate Karač, rođena 17. listopada 1822., a umrla 27. veljače 1908. Znači živjela je još sedam godina nakon muževe smrti. Imali su šestero djece. Kate je rođena 17. listopada 1850. , služila je u Dubrovniku. Naš predak je Antun koji je rođen 7. veljače 1852., a umro 10. listopada 1913. On se oženio Katom Carević, 4. studenog 1883. Osim Kate imao je još sestara. Marija je rođena 1. listopada 1855., a umrla s dvije godine 26. listopada 1857. Ane je rođena 18. listopada 1858., a udala se u Dubrovniku za Mata Kosića. Jele je rođena 25. ožujka 1864., a umrla 15. rujna 1940. Udala se za Nika Blitvića 24. listopada 1866. Marija je rođena 2. ožujka 1867., a umrla 13. srpnja 1946.

Naš predak Antun (1852.-1913.) vjenčao se 4. studenog 1883. za Katu Carević. Kate Carević bila je kći Joza i Marije Bogeta, rođena je 6. kolovoza 1855., a umrla 2. siječnja 1925. Imali su petero djece. Andrija-Todor rođen je 8. studenog 1884., a umro 20. listopada 1956. Marija je rođena 10. siječnja 1887., a umrla je 9. travnja 1968. Udala se 8. studenog 1908. za Stjepana Vitkovića. Jozo rođen je 12. svibnja 1889., a oženio se Anom Dedović-Rozić 29. kolovoza 1920. Mlađi brat Antun rođen mu je 5. veljače 1893. Drugi mlađi brat Frano rodio se 3. srpnja 1897., a umro 19. ožujka 1933. Frano se 12. svibnja 1927. oženio Anom Mrlais.

Jozova žena bila je kći Nika i Ane Mrlais. Rođena je 6. studenog 1894., a umrla 19. siječnja 1966. Kći Kate rođena je 22. prosinca 1921., a umrla već 28. siječnja 1922. Sin Antun (moj đed) rođen je 6. rujna 1924., a dana 30. kolovoza 1953. oženio se Marijom Andrović (mojom babom). Brat Niko rođen je 8. prosinca 1925. Sestra Ane rođena je 30. svibnja 1927., a umrla već 15. srpnja iste godine.

Antun Ćurlin (1924.) oženio se Marijom Andrović Antuna i Jele Pavić,. Sin Mladen (moj otac) rođen je 1. rujna 1953., a oženio se Anom Pavlina (mojom majkom). Neven je rođen 17. kolovoza 1956.

Jozov brat, Frano (1897.-1933.) oženio se Anom Mrlais, kćeri Antuna i Jele. Ta Ane Mrlais rođena je 10. siječnja 1904., a umrla 3. kolovoza 1943. Živjela je još deset godina nakon muževe smrti. Imali su troje djece. Kate je rođena 21. ožujka 1928., a umrla iste godine 1. kolovoza. Antun je rođen 1. rujna 1929., a oženio se 17. siječnja 1952. Nedjeljkom Katić. Mlađi Antunov brat Frano rođen je 13. rujna 1932.

Antun (1929.) se oženio Nedjeljkom Katić rođenom 2. studenog 1929. od Pera i Kate Barović. Imali su kćer Anu rođenu 4. prosinca 1952.

Matice krštenih počinju 1705., matice vjenčanih 1738., a umrlih 1740. godine. No, svima nedostaju poneka godišta, a najviše matici umrlih. Nedostaju uglavnom upisi djece koja su po rođenju odmah umrla. Do potkraj 18. stoljeća suprugama se ne navodi prezime. Postoje još neki Ćurlini koji se spominju, ali ne mogu se ni s kim povezati.

Antun Ćurlin oženjen Anom zvan je "Puhijera", rođen je 1680., a umro 25. ožujka 1760. Imao je djecu: Mariju (15. rujna 1709.), Ivana (13. ožujka 1712.), Katu (22. travnja 1713.), Anu (3. studenog 1715.), neudanu Niku (1720.-16. prosinca 1772.), Ivana (1721.-11. lipnja 1764.), Franu (12. studenog 1723.) i Antuna (28. veljače 1728.) koji se oženio Anom Hadžijom.

Ane Hadžija Nikole i Magdalene rođena je 2. studenog 1729. S Antunom je imala Mariju (3. travnja 1759.), Anu (21. listopada 1761., udala se za Frana Rozića 2. listopada 1785.), Magdalenu (3. veljače 1764., na Svetoga Vlaha), Niku (13. listopada 1765.-4. listopada 1777.) i Antuna (26. svibnja 1769.). Ova obitelj više nema slijeda.

Ivan Ćurlin od oca Boža vjenčao se 1. siječnja 1748. Jelom Franković. Imali su Boža (1751.-24. ožujka 1752.), Miha (1752., oženio se Klarom Lučić 14. veljače 1779.), Iva (8. rujna 1755.) i Mariju (18. travnja 1760.).

Miho se oženio Klarom Lučić od roditelja Nikole i Vice. Ta je Klare rođena 9. siječnja 1758. Miho i Klare imali su Iva (22. siječnja 1781.) i Nikolu (20. srpnja 1784.-27. srpnja 1784.). Ova obitelj više nema slijeda.

Postoje neki upisi iz matica rođenja ili vjenčanja, ali nema drugog spomena te se ne mogu ni s čim vezati.

Nikola Ćurlin od roditelja Mata i Frane rođen je 22. studenog 1718. Imao je sestru Luciju rođenu 27. veljače 1722.

Mato Ćurlin od roditelja Ivana "Varezić" i Marije rođen je 5. kolovoza 1754.

Marin Ćurlin oženio se 30. ožujka 1777. Jelom Vuletić. Ta je Jele Vuletić od roditelja Nikole i Marije rođena 8. prosinca 1750. Marin i Jele imali su Antuna (17. siječnja 1780.) i Mariju (15. svibnja 1783.).

Godine 1840. u Baniće iz Trnove dolazi za zeta Luka Pavlina. Tada počinje banićka loza Pavlina (dotada Paviša). U Domovinskom ratu 1991. su poharane Baniće i uništene su crkvene knjige. Oružani napad na dubrovački kraj uvjerljivo je najveće divljaštvo svih vremena. Međutim, knjige su ostale sačuvane u američkih mormona koji su ih digitalizirali i može ih se besplatno pogledati na familysearch.org. Tamo se spominju u knjigama 19. stoljeća Pavline: Stefano, Nicola, Elena, Catherina, Maria, Anna itd. Sve do 1886. crkvene knjige vođene su na talijanskom jeziku. Ipak je sve sačuvano, ali još nisam našao vremena kopati po tome.

Majčina prababa s majčine strane je Marija Franić iz Korita s Mljeta. Majčin đed je Pero rođen 1896., a braća su mu Ivo i Luko. Majčina baba je Ane rođ. Kola (1900.), brat joj je Pero, a sestra Kate udata Škero. Moja baba je Jele rođ. Đivić (31. listopada 1929.), braća su joj Luko (1926.) i Pero (11. siječnja 1932.), a sestre Mare udata Carević (2. veljače 1921.), Kate udata Bule (polusestra, 1917.), te Ane udata Ivanović iz Riđice.

gdje se mogu kupiti knjige i koja ima je cijena?

gdje se mogu kupiti knjige i koja ima je cijena?

Gdje se mogu kupiti knjige?
Bit ću malo precizniji, Brzice iz Bugojna i okolice, odite do župnika u Bugojno odnosno u Uskoplje, kupite knjige dr. Ante Škegre (čovjek Vam obradio matice od 1755. do 1883. godine, ima preko 1000 stranica A4 formata).
Ako kod župnika knjiga više nema (naklada je 300 primjeraka) tražite Škegru po Zagrebu.

Koliko koštaju knjige?
Da sam ja iz roda BRZICA, MARKOVIĆA, KUJUNDŽIĆA i imam gotove upise iz matica, ne bi pitao za cijenu (čovjek je najmanje godinu dana radio na njima)!

Dujam, sin Križana Tvrtka zvanog Jurić sa Zvizda kod Gornjeg Vakufa oženio je 3.2.1804. Ivu, kćer Jure Kujundžića i Ruže iz Buljana (kod Imotskog).

Čitajući pažljivo između redaka, vidi se da, nakon što je Dujam Jurić odselio za Slavoniju i ostavio Ivu Kujundžić (sic!), ova ga nije puno čekala te je živjela s Markom Markovićem sinom Mije i Ive Franković iz Bijelog Potoka na Kupresu i rodila mu nekoliko nezakonite djece.
Dujam Jurić umre 4. srpnja 1822., a 21. kolovoza iste 1822., Iva Kujundžić i Marko Marković-Brzica sklopili su zakonit brak, ali tek nakon odrješenja koje im je podijelio biskup Miletić. U matici također ponovno piše da je Iva kći pokojnog Jure Kujundžića i pokojne Ruže Sabljić iz Prološca kod Imotskog, što će reći da su ovi Kujundžići došli iz Dalmacije u Bosnu. Isti Marko Marković zvani Brzica sa ženom Ivom Kujundžić i djecom tada je živio na Sebešiću kod Novog Travnika.

Ove i još mnoštvo gotovih podataka naći će te u knjigama (maticama), te povezati da li Vam je direktni predak baš ovaj Marko Marković-Brzica, neki drugi Brzica (Marković) Kujundžić ili neki treći Brzica koji se mogao doseliti od Gruda ili Dalmacije!
Ponavljam, dovoljno je da povadite SVE UPISE BRZICA, MARKOVIĆA I KUJUNDŽIĆA PA ONDA SLOŽITE OVE RODOVE.
Mislim da sam još malo pomogao.

Za kraj, evo jedno zanimljivo pismo o Marku Markoviću zvanom Brzica koje nećete naći u maticama!


1831. Pokora Karçmara Marka
Markovichia zvanogh Barzicza;
Ex off(ici)o Dioecesano. Servanda in Archivio.
Reverendo in Christo Patri
Mariano Jakovljevich
emerito Provi(nci)ae Custodi, et
Parocho dignissimo
in Skopje

Reverende Pater!
Tvardoghlavi ohlicza, i pogärditelj Misnikah, kärçmar Marko Barzicza drugçie Markovich,
ovde dolazi, i primi ponukovanje od Prisvitloga Gospodina za svoj pogani jogunluk, i
neposlu, za koji ettoje i oççitoj pokori podlaxe, kojomse naregiuje kako slidi...
1. Za deset svetkovina u vrime puçke Misse neka stoji izvan puka z’Guxvom o vratu,
pitajuchi oproshtenje od Boga etc.
2. Za shest Misseczi neka posti utorke postom korizmenim, i svaki dan barem po jedan put,
neka prigovara kleçechi na kollinim dilla Kripostih Bogoshtovnih Virre, uffanja etc.
3. Za tri godine nekase ispovida po tri put nagodinu ossim ispovidi korizmene.
4. Neka plati na otar sveti za svoje grihe Plete 4. koje ako nemore odma izruçiti, neka plati
dvi, a drughe dvi nekamuse na dushu ostave, dok mogo budde neka plati.
Pokoram ovim akose dragovoljno podloxi spomenut ohlicza Marko, iako za se nage dve
dobre dushe karstjanina, koichese za njega uchefiliti: dasse vishe nigda na prokletu
karçmarinu kod Missishchia povratiti neche, dajevamse oblast; da moxete istoga praemisso solemni juramento coram dictis testibus prepustiti na dionstvo svetih sakramenatah.
Jakov Parskalo po isti naçin karçmar, buduchi josh jedan put od Vas amo upuchivan, i nije
mario od toliko vrimena za svoju dushu, kako nemari ni sada, nektiuchi amo dochi,
nek neprima nikavih Sakramenatah doklengod nepotrudise dovlen dochi.
Pozdravljau Prisvitli Gospodin, a ja ossobito jessam
R(everendi) P(atris) V(escovi)
Fojniczae 28. Martii (1)831

Zafaljuju Prisvit(li) na pomnji-
vom poslanju knjigah u Livno.
Po naredbi Pris(vitlog) Gospodina
Fr(a) Lovro Karaula m(anu)p(ropria) Secret(ar)

Službeni e-mail dr. Ante Škegre je: askegro@isp.hr

Marine,

nema tu koristi ljudima to kontati.
Ako netko ne mari, onda ne mari.

Lakše je pitati netkoga, nego sam čitati i pisati.

Ja se čudim svake godine kada se navratim u maticu hrvatsku u Livnu i vidim da još
uvik ima za prodaju knjige Tomislava Perkovića.

Taj čovik je napisao i ispisao toliko podataka, a još se knjige nisu rasprodale-
meni ne shvatljivo.

Evo baš sam poslao mail Dr. Škegri, pa da vidim ima li još knjiga i kako doći do njih.

Puno pozdrava

Tomislav Perković: Livanjska katolička prezimena, Livno, 2007.


Livanjska katolička prezimena
Autor: Tomislav Perković
Livno, Matica hrvatska Ogranak Livno, Franjevački muzej
i galerija Gorica Livno, 2007.
sv. : ilustr. ;
29 cm
Knj. 1. : Matične knjige vjenčanih
455 str.
Knj. 3. : Matične knjige umrlih
311 str.
Cijena: 40,00 KM
http://fmgg-livno.com/index.php/izdanja/katalozi-i-monografije

***

Tomislav Perković: Stanovništvo Livanjskog polja u 18. i 19. stoljeću, MH, Livno, 2003.

http://www.matica.hr/vijenac/238/Svjedo%C4%8Danstvo%20pro%C5%A1losti/

hvala vam puno, sada barem znam odakle krenuti, veliki pozdrav svima iz Hrvatske

Gospodin dr. Škegro se javio:

1. Knjiga ima kod njega u Zagrebu
2. Knjige koštaju po 210 Kuna

Navali narode... :-)

Evo jedan zanimljiv izvor:

Antonius Descovich fil. def. Stephani, Andreas Petrichevich fil. def. Mattasi,
Michael Topich fil. Georgis, Gregorius Taliancich fil. Marci,
Antonius Cuitanovich fil. def. Georgis, Michael Lasich fil. Franci,
Stephanus Brecich fil. def. Chrisanthi, Jacobus Granich fil. Michaelis,
Joannes Cuinugich fil. Franci, Martinus Perkovich fil. Marci,
Mattheus Galich fil. Simonis, Nicolaus Jakir fil. Marci,
Mattheus Franich fil. Stephani, Gregoris Roscich fil. Stephani,
Joannes Battinich fil. Georgis, Antonius Danich fil. Gregoris,
Mattheus Cerich fil. def. Joannis, Georgius Varsina fil. Stephani,
Georgius Buselich fil. def. Georgi, Chrisantus Babich fil. def. Georgis,
Georgius Parlenda fil. Pauli, Joannes Santrich fil. def. Lucas,
Georgius Celan fil. Antonis, Petrus Galiotovich fil. Joannis,
Jacobus Lonzar fil. Mattazi, Michael Cnezovich fil. Petri,
Mattheus Bugliubasich fil. Joannes, Michael Lonzar fil. Joannis,
Gregorius Milas fil. Georgi, Mattheus Marcotich fil. Marci,
Franco Rado fil. def. Dominico, Joannes Vtrobicich fil. Georgius,
Stephanus Vragnesevich fil. Stephani, Antonius Cusmanovich fil. Thomas,
Georgius Jolich fil. Joannis, Simon Antonovich fil. def. Michaelis,
Georgius Popovich fil. Gregoris, Georgius Ciches fil. Viti,
Gregorius Burich fil. Joannis, Lucas Topich fil. Andrese,
Thomas Tomasevich fil. Antonius, Lucas Catosich fil. Georgis,
Petrus Delich fil. def. Antonius, Stephanus Lausich fil. Michaelis,
Joannes Jurcovich fil. Jacobi, Mattheus Serlich fil. Luca,
Czvitan Jurich fil. def. Antonis, Mattheus Berich fil. Nicolai,


Na brzinu, prepisao sam ova imena i prezimena (ispričavam se ako sam griješio u upisima).

Upit je:

1. Dali znate tko su i naravno odakle se sve skupiše ove navedene osobe?
2. Tko ih skupi, gdje su ih popisali i koje godine?
3. Vi koji to znate, molim Vas informaciju o objavljenim radovima na navedeni ili neki sličan rad?
(malo ću pomoći, u ovom vrelu ima 12 ovakvih upisa, te još …!)

Je li to sad neki kviz?

Evo, moje su stigle.

Štampane su samo matice umrlih i vinčanih.
Treća knjiga se još nije štampala.

Biti će do kraja godine, ako Bog da... :-)

Knjige su zaista super uređene a posebno mi se sviđa da su ispisi sveukupni, znači piše sve kako si i fratri zapisali.
Pa tu ima puno dodatnih informacija.

Velika hvala Dr. Škegri!

Poštovani, ovo je moj prvi post na ovom forumu. Došao sam do njega mukotrpnim tragom traganja za porijeklom moga prezimena. Naime, problem je u tome da se Jurići nalaze svukuda po Hrvatskoj i BiH, a o mojim Jurićima iz Goranaca poviše Mostara ni traga. Što je najžalosnije, čuo sam da je u Gorancima bilo 4 kuće Jurića i niti jedna u srodstvu (sve različitog porijekla). Tako su jedni navodno porijeklom od Ljubića, drugi od Glibića, neki pak od Sabljića iz Buhova. Ništa za svoju porodicu nisam moga pronaći, a najstariji Jurić kojega znaju u mojoj obitelji je moj pra pradjed Ilija Jurić, rođen oko 1880, već ime njegova oca se ne zna.

To je ono što me najviše zanima. Usput ako ima tko kakav komentar o porijetlu evo ostalih prezimena u mome rodoslovlju.

Jurići: otac iz Mostara, djed iz Goranaca, baba Vidović iz Raške Gore. Pradjed Jurić isto iz Goranaca, prababa, žena mu Čuljak iz Bogodola. Majka pradjeda, Vidović "Tuša" isto iz Raške Gore. p.s vrlo malo podataka
Baba Vidović iz Raške Gore, majka joj je Banožić iz Kočerina tj. moja prababa. Babe su joj Tipurić iz Raške Gore te Golemac iz Vrdi.

Sad majčina strana. Otac je iz Vinjanja Gornjih, Lončar. Njegova majka je Stojić iz nekog sela kraj Imotskog u Hercegovini. Njezina majka je Galić isto otale negdje. Druga baba je Nenadić iz Vinjana Gornjih.
Majčina majka, moja baba je iz Lisca, Dubrovačko primorje i oni znaju dosta o porijeklu. Karlići su došli iz like, navodno prvi je neki Stanislav Karlić. Majka joj je Glumac iz Lisca, također došli iz Like. Očeva joj majka je iz Dola i njezina također itd. prezimena Konjuh,Kobila,Glumčić. Sa strane prababe Glumac su prezimena, Svilarić, Marić, Hadžija...Moj prapra...Antun Karlić se obogatijo u doba Napoleonovih ratova (na trgovini stokom iz BIH u Italiju) i sagradio kuću koju ja imam danas. Sagradio ju je na već postojećoj u obitelji u kojoj se oženio, a po predaju taj se posjed još zove Bemberovo, a sad ovo me također zanima, ni traga ni glasa prezimenu Bember.

Nadam se da netko nešto zna, pogotovo za prezime Jurić iz Goranaca. Da se nešto barem sazna, za sada po pričama smo nečije kopile.

ILIJA JURIĆ IZ GORANACA RIMOKATOLIK 27 GODINA MOMAK, SIN ANTE JURIĆA I PERE GLIBIĆ
MARA VIDOVIĆ IZ GORANACA RIMOKATOLK 25 GODINA DJEVOJKA, KĆI MATE I MATIJE ANIČIĆ
U GORANCIMA 22.XI.1904. SVJEDOCI: MIJO MARKOTIĆ I MARIJAN ĆAVAR
Matična knjiga vjenčanih župe Goranci 1897.-1946. str. 16, br. 31

Evo Ilije Jurića, koji je rođen oko 1877. a sin je Ante i Perke Glibić. Glibići se često upisuju dvojnim prezimenom Marojević-Glibić i obrnuto.
Jurići se također upisuju dvojnim prezimenom i to: Krešić-Jurić, Džidić-Jurić i Knezović-Jurić i naravno obrnuto.
Pustite priče po kojim ste nečije kopile (u župi postoji prezime Kopilaš, ali to je druga priča), kao i one da ste postali od Ljubića, Glibića ili Sabljića.

Za kraj, put pod noge i otiđite u Gorance, izvadite iz matica krštenih, vjenčanih i umrlih sve Juriće starije od Ilije i imat će te rodoslovlje vašeg roda.

Najstariji meni poznati upis Jurića u maticama u Mostaru je:
Petar Jurić sin Nikolin, 20.I.1778.
Sretno!

Puno hvala! Da li znate jesu li nastali u Gorancima ili su došli odnekle?

Puno hvala! Da li znate jesu li nastali u Gorancima ili su došli odnekle?[/quote]

Jure (Juro, Juraj, Jurica, Đuro) je živio, a i danas vjerovatno živi, u svakom mjestu Hrvatske pa naravno i Bosne i Hercegovine gdje ima Hrvata.
Zahvaljujući tome samo u Hercegovini, Hrvata Jurića ima bar pet rodova a različitog krvnog podrijetla.

U popisu 1742. biskupa fra Pave Dragićevića u Drežnici zabilježeni su:
Grgo Jurić sa 7 članova (3+4)
Mijo Jurić sa 11 članova domaćinstva (6+5)
Te 1742. godine u popisu prezime Jurić zabilježeno je u ovim župama:
Biela, Kotor, Kreševo, Vodičevo, Duvno, Fojnica, Ivanica, Jezero, Lašva, Livno, Majdan, Sarajevo, Uskoplje, Soli, Strepci, Sutjeska, Veljaci, Velika i Žepče.

U popisu 1768. biskupa fra Marijana Bogdanovića u Drežnici zatečen je samo jedan dom:
Mijo Jurićević (Jurić) sa 6 članova domaćinstva (4+2)
Prezime Jurić 1768. zabilježeno je u ovim župama:
Banjaluka, Biać, Biela, Brotnjo, Komušina, Kreševo, Duvno, Fojnica, Ivanska, Jezero, Livno, Maidan, Podvučijak, Sarajevo, Uskoplje, Soli, Strepzi, Sutjeska, Vareš, Veljaci, Velika, Vodičevo i Žepče.


Mislim da su Vama, od svih Jurića, najinteresantniji ovi iz Drežnice i njihovi ogranci Drežnjaci, Galići i Jakovljevići (dokazi su u maticama) a koji se doseliše u Gorance.

Napominjem, jedino u maticama možete prati Vaš rod!

Nikola Mandić kaže da je po maticama Ante Jurić rođen 1820. i da je oženio Peru Glibić 1844. godine i da je Ilija rođen 1868. Da nije u matici vjenčanih slučajno Ilija krivo upisan kao 27-godišnjak umjesto 37-godišnjak? Mandić dalje navodi da je Ante Jurić sin Jure Krešića-Džidića i da se po njemu potomci zovu Jurići. To bi Juriće činilo starosjediocima, jer se u Gorancima spominju dva domaćinstva Krešića 1742. godine.

U kontekstu istraživanja porijekla nekog roda se često pojavljuje usmena tradicija kao „izvor.“ Usmena tradicija je u najmanju ruku problematična. Kolektivno sjećanje je dosta kratko, a vremenom se i ono zapamćeno može iskriviti. Što dalje idemo u prošlost, sve više imamo upliv mitova, fantazija, pročitanog, slušanog, itd. Ako netko tvrdi da mu je otac ili djed doselio od nekud, to je manje-više pouzdano, no kad imamo priče o događajima prije 400-500 godina, onda sve to graniči s maštom. Tako imamo primjer kao istraživanja bokeljskog popa Save Nakićenovića u selima južno od Budve početkom XX stoljeća, gdje on za neke rodove veli da su doselili iz Stare Srbije u VII(sedmom!) stoljeću. Ovo ne da zvuči kao mašta već kao šala. Ideja da bi se usmena predaja o porijeklu nekog roda mogla prenositi 1300 godina je potpuno apsurdna.

Ovo ne znači da je usmena predaja potpuno beskorisna ili uvijek netočna. Ona može biti korisna, ali samo kao dodatak izvorima. Sama po sebi je nepouzdana, osim ako se slaže s izvorima ili ako ih nadopunjava.

Uzmimo jedan slikovit primjer s Livanjskog polja. U livanjskim selima G. i D. Rujanima, Kovačiću i Strupniću živi hrvatski rod s prezimenom Ćenan. Nisu velik rod, ali ih je 1991. bilo 70-ak osoba. Etnograf Mario Petrić iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu je kasnih 1950-ih prikupljao usmenu tradiciju o porijeklu pojedinih rodova među stanovništvom Livanjskog polja. Tradiciju je nadopunjavao popisima katolika iz 1742. i 1768., kao i jednim dijelom matice umrlih iz kužnih godina 1814. i 1815. koju je pregledao u samostanu na Gorici.
Petrić za Ćenane veli ovo: „...ne znaju odakle su porijeklom; preci su im bili Muslimani.“ Već u početku, nalazimo na problem nejasnoće ovih riječi. Petrić ne navodi jesu li mu sami članovi rodova pričali o muslimanskom porijeklu, ili su mu to pričali članovi nekog drugog roda u selu, ili je pak sam Petrić to zaključio na osnovu njihovog prezimena. Nenavođenje imena informatora već u početku čini informaciju problematičnom. Petrić još dodaje da se u selu Rujani spominju u maticama umrlih 1814. Ne spominje nikakvu tradiciju o starijem prezimenu.

Pregledom matica dobivamo mnogo drukčiji pogled na prošlost ovog roda. Petrićeva informacija o Ćenanima u Rujanima 1814. je točna, no matice sadrže mnogo više informacija od tog. Najvažniji upis je krštenje 2.2.1779. Tog dana don Ivan Tečić krsti malog Jakova, sina Ivana i Cvite rođene Zekonjić. Roditelji su iz Rujana, a prezime krštenika je upisano kao „Ćenan sive Oklopčić.“ Latinska riječ sive doslovno znači „ili,“ ali u ovom slučaju bi bolji prijevod bio „zvani“ ili „rečeni.“ Drugim riječima, Jakovov otac je Ivan Ćenan zvani Oklopčić. Iz ovog upisa vidimo da je starije prezime Ćenana bilo Oklopčić i da nadimak Ćenan nastaje negdje oko 1780. Vrlo brzo će zamijeniti prezime Oklopčić, tako da već početkom XIX stoljeća imamo članove ovog roda upisane kao Ćenane, a zadnji put da je netko od njih upisan kao Oklopčić je 1808.

Nakon što smo otkrili starije prezime Ćenana, možemo vidjeti i da su na Livanjskom polju živjeli još 1768. godine, kad se u selu Provo bilježi domaćinstvo Marka Oklopčića. Nema ih 1742., a u livanjskim maticama iz 1770-ih se bilježe dosta često. Neki od tih upisa nam govore i odakle su došli između ova dva popisa 1743. i 1768. Pri jednom krštenju 25.5.1772., žena Martina Teklića iz Prova je upisana kao Cvita Oklopčić iz Vrlike. Vrlička općina graniči sa selom Provom i nalazi se neposredno s druge strane Dinare. Dosta livanjskih rodova je porijeklom iz Vrlike, pa ne čudi da su i Oklopčići iz tog kraja. Zanimljivo je da su i Teklići došli iz Vrlike, možda upravo zajedno s Oklopčićima u Provo.

Oklopčići u Vrlici žive sve do današnjih dana. 1948. su u samom mjestu živjela tri domaćinstva Oklopčića, dok je jedno živjelo u selu Maovice južno od Vrlike. Ista je situacija i 1830. godine, kad u Vrlici žive tri a u Maovicama jedno domaćinstvo. Popis duša katoličke župe Vrlika iz 1725. godine nalazi jedno domaćinstvo s tri člana na čijem čelu je udovica Ljubica, a prezime je upisano u obliku Oklopčija. Mletački zemljišnik iz 1710. nam pokazuje da su imali čak i starije prezime od Oklopčić/Oklopčija. Naime, u Vrlici se kao vlasnik zemlje spominje „Mio Jurich detto Clopçia.“ Na mletačkom zemljišniku iz 1692. nalazimo dva Jurića u vrličkom kraju, od kojih je jedan čak harambaša. Ovaj Mijo je vjerojatno sin ili harambaše Pave ili ovog drugog Šime Jurića.

Iz svega ovog vidimo da su Petrićevi podaci jako manjkavi. Jedina pouzdana informacija je da su Ćenani živjeli u Rujanima 1814., no to je informacija iz matica. Usmena predaja o Ćenanima je i netočna i manjkava. Niti spominje starija prezimena, niti spominje mjesto gdje su ranije živjeli, niti su preci Ćenana bili muslimani, kao što smo vidjeli. Netko bi sad mogao reći da sve ovo što sam naveo ne dokazuje da preci Ćenana nisu mogli biti muslimani nekad prije 1692., no za to ne postoji gotovo nikakva vjerojatnoća. Prelazak s islama na katoličku vjeru se nije mogao dogoditi na teritoriju pod vlašću Osmanlija. Moguće bi bilo da su Jurići/Oklopčije živjeli u Vrlici dok je još bila pod Osmanlijama kao muslimani pa onda ostali nakon dolaska Mlečana i prešli na katoličku vjeru, no to je malo vjerojatno, iako je par takvih slučajeva zabilježeno južnije, oko Sinja.

Prije svega, turski popis nahije Vrlika iz 1604. godine pokazuje da su u Vrlici i selima u najbližoj okolici živjeli samo muslimani. Na njihovo mjesto su 1690. naseljeni pravoslavci i katolici izbjegli iz susjednih krajeva Bosne. Sama činjenica da je Pavo Jurić harambaša pokazuje da nije domaći čovjek, već da je došao od nekud kao vođa grupe izbjeglica. Poredeći druga prezimena koja su u Jurićevoj banderiji 1692. s popisom katolika Bosne Srebrene iz 1742., čini se da bi mjesto njihovog porijekla moglo biti Duvno. Izbjeglice s Duvna sigurno ne bi bile predvođene muslimanom. Ja sam mišljenja da je jedini uzrok tradicije o muslimanskom porijeklu njihovo uvjetno rečeno neobično prezime.

No, evo i primjera gdje nam usmena tradicija može pomoći odgonetnuti porijeklo roda, no kao dodatak postojećim pisanim izvorima. Koristit ću primjer jednog muslimanskog roda iz Hercegovina, između ostalog i zato što za razliku od katolika, kod muslimana nije postojala institucija upisivanja vjenčanja, rođenja i umiranja sve do dolaska Austrijanaca. Samim tim imamo manje izvora, i puno teže je pratiti razvoj nekog roda.

U selu Banjdol kod Mostara postoji rod koji se preziva Zlomušica. Njegovi članovi se u drugoj polovici XX stoljeća pišu i kao Zlomužica, no Zlomušica je izvorni i pravilniji oblik prezimena. U selu su relativno dugo, jer se u protokolima šerijatskog suda u Mostaru 1789. godine bilježi Halil Zlomušica iz Banjdola. 13 godina ranije se spominje i Hasan Zlomušica iz susjednog sela Kružnja.

Geograf Tvrtko Kanaet je prije nekih 80 godina vršio terenska istraživanja u Podveležju i u jednoj bilješci navodi da mu je starac Osman Zlomušica na samrti rekao da su mu njegovi stari pričali da su se Zlomušice nekad prezivali Ivanišević. Ovaj Osman je vjerojatno rođen polovicom XIX stoljeća. Odmah vidimo razliku između ove informacije i informacije o Ćenanima koju donosi Petrić. Kanaet navodi ime informatora, pa znamo da se radi o samom članu roda a ne nekom suseljanu. Navodi i relativnu starost informatora, pa možemo procijeniti starost same predaje.

Ono što je važnije je da imamo dokumente koji pokazuju da bi predaja mogla biti točna. U jednoj sudskoj odredbi blagajskog kadije iz 1730. godine, naređuje se da se uhiti neki Memija Ivanišević iz Podveležja zbog nekih nasilja i kršenja zakona. Banjdol i Kružanj su dva od šest sela koja čine Podveležje kao kraj. Drugi upis je iz popisa terzija, ćurčija i ćebedžija u Mostaru iz 1755. godine. Među terzijama je i Rizvan, sin Halila Ivaniševića. Mjesto odakle je ovaj Rizvan nije navedeno, ali mjesto porijekla se navodi samo osobama koje su iz mjesta izvan mostarske nahije(Nevesinje, Ljubuški). Ovaj Ivanišević je dakle iz mostarske okolice. Podveležje je jasno snažan kandidat za mjesto njegova rođenja zbog gore navedenog Memije.

Čini se prilično realnim da su Zlomušice mogli nastati od Ivaniševića, pogotovu jer se Zlomušice ne javljaju prije 1776. godine, iako imamo upise dosta osoba iz tih sela, a Ivaniševići se ne javljaju poslije 1755. Nameće ze zaključak da se radi o jednom rodu koji je promijenio prezime. Bez tradicije koju je zabilježio Kanaet, ovakvu hipotezu ne bi bilo moguće postaviti jer dokumenti koje imamo ne ukazuju ni na moguće starije prezime Zlomušica ni razlog nestanka Ivaniševića.

Naravno, mi još uvijek nemamo čvrst dokaz za porijeklo Zlomušica kakav imamo za mnoge katoličke rodove u Hercegovini zbog postojanja matičnih knjiga, no kombinacijom usmene tradicije i pisanih dokumenata, možemo doći do vrlo vjerojatnog porijekla.

U kontekstu s livansjkim Ćenanima ima još zanimljivih činjenica:

Rujanskim Ćenanima se pisalo jedno vrime i prezime "Grahovac".
U matici rođenih je prikriženo "Pile Grahovac", pa napisano "Filip Ćenan".

S time bih rekao da su starinom Oklopčići/"Oklobdžije" bili i u Vrlici i u Grahovu.

Doduše je to jedno vrime bio "trend" u Lištanskim maticama.
Tako se pisalo i Sarićima (da, Sarić a ne Šarić) i Dujićima prezime/alias "Grahovac".

pozdrav, gosp. Pavo ako bi mi mogao odgovoiti nesto o prezimenu Šantić, s postora Vitez - sl. Šantići

Odakle vodi porijeklo prezime Omić na području Srebrenika. Ne bi želio da budem dosadan sa pitanjima.