Evo vak vam to grede:Prvo budete zet generala Baste, ubojice više tisuća Hrvata na Blajburgu. Ne, najprije se rodite kao nećak Mate Bobane, pa zatim budete zet đenerala Baste sve dok ne dođe vrijeme za Matu Bobana. Zatim izaberete pravi tabor i imate dovoljno smjelosti da budete politički Hrvat koji galami jer ostali se ne boje. Vlado inače nije kukavica. Zatim budete dobro obaviješteni od ujke šta će se i kako događati i slijedite njegove zapovijedi. Zatim emigrirate iz Bihaća i 9 mjeseci Vas nema a Hrvatska gori i Bosnom jezde kićeni tenkovi. Vi ste u Sarajevu a vaše stado je ostalo nezbrinuto u Bihaću. Ondje ne znaju što da se radi.
Ali Vi imate svoje poslušnike kako se poslušnički lanac ne bi prekidao na Vama, i oni u podnožju Debeljače, iza Žegara, pri početku uspona na Zavalje postvljate barikade da iz Bihaća nitko ne bi zbrisao u pravcu zavalja i sve to dok na drugom kraju niza hrvatskih sela nema barikade prema četnicima i gdje  HVO specijalci tako vješto postavljaju eksploziv da je digao samo dvadesetak centimetara zemlje prilikom eksplozije pred navalom četničkih tenkova i sve to  dok Tomislav Dretar 12. lipnja u Vojarni JNA Grmeč postrojava Prvu hrvatsku bihaćku pješačku pukovniju i šalje u buduću vojarnu Zrinski-Frankopani. Zatim, s Kurpresa se javljate na valovima Radio-Zagreba gdje glumite zapovjednika bojišnice. Kad Kupres pada odlazite pokajnički kod Ante Gotovine koji vas išamara usprkos visokom stupnju vašeg srodstva s Bobanom. Ipak, vi ste hrabar čovjek i mirno podnosite šamare jer imate Plan bihaćke operacije. Gotovina uzima telefon i s nekim priča, ne sa Stipetićem koji je u to vrijeme odgovoran za istočnu Hrvatsku, s nekim iz HDZ-a. Gotovina vas ne izvodi pred ratni sud jer je on krivac za vaš poraz na Kupresu i to bi se na suđenju otkrilo jer bi morali svjedočiti mnogi zapovjednici splitskog vojnog područja, te šibenske i zadarske zobne odgovornosti koji znaju Gotovinu kad je bil mali hlapec, vrag ga zel. Vržaji potepuh, kak je sam stigel va Frančiju. Zatim dođete u Karlovac i stupate u kontakt s Mićom Cindrićem da bi potvrdio vaš identitet. Šušak zna za Vaš plan i traži da budete dovedeni u Bihać s prvom kolonom dragovoljaca. Na nesreću nju vodi Paragin Zenga, parakomandos prvog reda koji neće HVO ni blizu sebe, ali Vladeku su pripraviliu priču. On je preživio pokolj Blaža Kraljevića i drugova i vraća se u Bihać da uredi stvari gdje tamo neki Tomo Dretar organizira HVO. Iako zaista hrabar, vladek je krhke konstrukcije i ne podnosi tri noći usiljenog marširanja između četničkih linija. Zengini ljudi ga doslovce nose i na kraju donose u Kladušu. Vladek stavlja HVO oznake i nosi rejbanke i ima zštitara Marija koji je nijem kao stroj, ni osmijeha, ni grimase na licu, stijena. Šetaju Bihaćem. Ali ondje je Tomo Dretar i vojska je ustrojena . Vladek je snalažljiv ima kuma Nenada Ibrahimpašića koji zajedno s Ljubijankićem, usprkos formalnom vetu od strane HVO-a i Tome Dretara, postaje načelnik stožere druge bihaćke Hrvatsko muslimanske brigade. I on je pukovnik jer ne može biti nižeg čina od Tome. Zatim se jednog dana potuče s Atifom zvanim Dudak na utkmici između nogometaša Hrvata i Muslimana , još nije bilo Bošnjaka, oko komada janjetine i nacionalnih odnosa. Ljubijankićev autoritet je u pitanju. Ljubijankić poziva Tomu da idu miriti dva jarca. Tomo odbija i traži da se obojica udalje iz vojske. No, Atif je predviđen za junačka djela a i vlado. Bez njih plan Tuđman-Izetbegović neće funkcionirati. Bihać ima bogatu crvenu tradiciju. Nikad se ne zna šta se može dogoditi. Tomo biva (o)pozvan u Zagreb gdje mu daju putni nalog za Austriju gdje mora čekati da ga pozove belgijski ambasador koji pokriva Balkan. HVO Bihać dobija jednog ili dva predsjednika na određeno radno vrijeme dok se situacija ne raščisti. Tad dolazi vrijeme za Vladu, biva ustoličen i dopušteno mu je da izdvoji HVO iz Armije BiH ali koji ostaje prikopčan. Budući da je Atif promaknut u generala, da je Vladek, vrag ga zel, već bil kolonel, a i taj odvratni Tomo Dretar je bil nekakav polkovnik, Vladek ne mre biti niži, general-bojnik. Evo, tako se na jedan od brojnih načina postaje general. Gotovina je imao različitu putanju, ali istu ideju vodilju koju crta moza zvani "Svi smo mi Ante Gotovina". Ja nisam, ne zato što nisam Hrvat, već zato što nisam tako hrabar da ubijam nenaoružane babe kao on ili general bojnik u zatvroskoj bolnici, bivši osječki skladištar, Stanoije Glavaš, oh oprostite, Stanije je junak priče, ovaj se zove Branimir i na francuskoj televiziji pokazuje kako je kao skladištar uspio skrpiti nešto parica i izgraditi kuću na više katova od svoje mizerne plaće i kao krunu svog imanja njemačkog ovčara skoro jednake visine kao i on. Šta ja mogu kad volim više male jorkšire i ne volim Srbima ulijevati sumpornu kiselinu u ždrijelo. Vražjgovac, zar ne?i dečkec. Vrag ga zel. I on je Hercegovac, zar ne? Oh, cijeće hrvatskog naroda još od vremena Ercega Stefana viteza od svetog Save.