Malo si pripravio "slavnu" od bravarovu, pa je tako ispao ne samo "najveći sin naših naroda i narodnosti" nego i vizionar-prorok u rangu nostradamusa.

Nekoliko poslednjih stranica nema veze s temom.

Reč o Duduovom predviđanju o nestanku Srba u Hrvatskoj, koje su prihavtili i drugi: Situacija sa Hrvatima u Centralnoj Bosni naročito, a i u celoj BiH, nije baš mnogo drugačija od situacije Srbima u HR, ali su predviđanja o tome šta će biti sa Srbima u HR pesimistična, a sa Hrvatima u BiH, čak i u Centralnoj Bosni - optimistična!
Ne dovodi li to malo u sumnju verodostojnost onoga ko se takvim predviđanjima bavi?!

Da se malo vratimo "hrvatskoj metodologiji".

U jednom dijalogu sa Jakovinom, Hasanbegović je istakao potrebu da se uspostavi "hrvatska perspektiva" u pristupu 2.s.r. nasuprot vladajućoj anglo-američkoj.

Metodologija društvenih nauka obuhavata proučavanje teorijskih pravaca ili orijentacija u izgradnji teorija, pa i opšteg znanja, unutar pojedine nauke. Sociologija npr. ima pozitivizam, idealizam i dijalektiku (koja harmonizuje prethodna dva pristupa unutar sebe), psihologija ima psihonalizu, geštalt-psihologiju, bihejviorizam i sl. Sve su to teorijska usmerenja, ali sa specifičnim metodološkim karakteristikama.

Šta bi bila "hrvatska perspektiva u pristupu 2.s.r."? Dosta ideologizovan pristup svakako, ali imao bi verovatno i specifičan metod obrade predmeta.

Neke glavne zaključke koji bi bili inkorporirani u "hrvatsku perpektivu" možemo videti i danas, i bez zvaničnog prihvatanja hrvatske perspektive:

- Hrvati su želeli samo svoju državu, kao i svaki drugi narod, a prilazak Hitleru značio je šansu za to. Nije bilo drugog načina, šta da se radi, nije to hrvatska krivica;
- NDH je usvojila rasne zakone, ali ne zato što je htela, nego zato što joj je to nametalo savezništvo sa nacističkom Nemačkom.
- NDH je činila zločine, ali ne toliko koliko joj se pripisuje. No, pored zločina imala je i dobrih strana.
- NDH je hrvatska država, i to treba razdvojiti od režima tj. prirode režima koji je vladao njome.
- Ustaše su činili zločine, ali u istom rangu su i zločini onih koji su se borili protiv ustaša.

Kad se pogledaju druge osovinske snage, pre svih Nemačka i Japan (Musolinijev režim nije bio u toj meri bio zločinački, ratni period mu je znatno kraćeg veka trajanja i nad Italijanima nije bilo velike osvete), današnja društva u Nemačkoj i Japanu, prvenstveno misle o sopstvenoj odgovornosti za rat. Ili o sopstvenoj odgovornosti ne samo za tuđe, nego i za sopstvene žrtve. Kada japanski zvaničnici obeležavaju godišnjicu Hirošime i Nagasakija, nikada ne optužuju Amerikance za to, jer prvenstveno imaju na umu da se radi o njihovoj grešci koja je za posledicu imala tragediju i za njih. Nemci su na kraju rata gadno stradali, ali opet niko od njih danas ne krivi Ruse ili saveznike za žrtve koje su im se desile, opet sve sa svešću da su oni sami doveli do toga. A snažan otklon u nemačkoj javnosti od nacizma, opet upućuje na to da su svesni svoje greške.

S druge strane, pobornici "hrvatske perspektive" u Blajburgu isključivo vide sebe kao žrtvu, ne interesuje ih sopstvena odgovornost, i krivicu za blajburške poginule traže u drugima. Ni posmisli nema "pa mi smo to izazvali..."!

Nemci i Japanci su prihvatili anglo-američku perspektivu, po kojoj su Nemci i Japanci odgovorni kako za tuđe tako i za svoje žrtve. Kao i za sam rat.
Tako da "hrvatska perpsektiva" bi bila jedinstven primer u svetu, da jedna zemlja inkorporirana u savremeni međunarodni poredak (nije kao npr. Severna Koreja), brani naci-fašistički osovinski element u vidu nacističke države (sa militantnim, rasističkim i zločinačkim karakterom), koju je njeno društvo u jednom istorijskom periodu izrodilo.
No, iako Hasanbegovićeva "hrvatska perpsektiva" nije zvanično i državna, ona već figurira među univerzitetskim profesorima, novinarima, pevačima i raznim drugim ličnostima, a i najdominantnija je u društvu - tako da Hrvatska po tome već jeste jedinstven fenomen.

Povodom nedavnog okupljanja u Poljskoj...

Čini se da je Kolinda uvela hrvatsko društvo u još jedno "bespuće".

Dobila je priliku da izjavi kako su Hrvati najveći antifašisti u Evropi. Računica je, ako ne možemo da budemo prihvaćeni kao fašisti, možemo kao antifašisti, a već ćemo nekako naći način da pokažemo kako antifašisti jesmo.

(A onda je kolega Dudu (kako je taj čovek postao inspirativan, sve ga češće citiram ) u tom smislu naglasio kako je Hrvatska deo moćne porodice, pa i te evro-antifašističke)

Ali postupak Poljske koja nije pozvala Ruse da prisustvuju skupu, može, kao što rekosmo, da odvede Hrvate u novo povijesno bespuće.

Naime, Poljska je inaugurisala, i to sa najvećeg državnog nivoa, novi pristup istoriji. Zbog činjenice da nisu pozvani Rusi, mi čitamo kako taj novi pristup izgleda i možemo ga predstaviti u jednoj rečenici: Fašizam je bio veliko zlo i dobro je što smo ga se oslobodili, međutim, komunizam koji nas je kasnije zadesio nije bio ništa bolji, niti drugačiji od fašističke okupacije.

Tu nastupa problem za Hrvatsku. Jedini antifašizam koji želi, ili može, sebi da pripiše je komunistička borba. U predratnom, ratnom i nešto malo posleratnom periodu, jugoslovenki komunizam nije bio drugačiji od sovjetskog, a njegovi pobornici su u Staljinu videli idola. Tako da je taj "hrvatski antifašizam" zapravo onaj (staljinistički, komunistički) kojeg se Poljska, a verovatno i cela EU gnuša, kao i samog fašizma. Barem po novom pristupu istoriji.

Ako ustaštvo mora odbaciti zbog antifašizma, a i komunistička tradicija se mora odbaciti zbog same prirode komunizma, čime onda Hrvatska ima da se diči.

Pa recimo sa onih dve hiljade Hrvata koji su bili u Ravnogorskom pokretu. Oni su antifašisti, a nisu staljinisti.

Presednik Regan je lepo rekao da je đeneral Dragoljub Draža Mihailović bio borac protiv dve tiranije bliznakinje: nacizma i komunizma. Pa i po tome vidimo kolika je veličina bio jedan od najodlikovanijih srpskih oficira.

Gospodin Tomislav Sunić pre nedelju dana kod Marka Jurića u "Padcast Velebit".

Sunuć rezignirano naglašava da ni u dokumentima UN, State Departmenta, EU... ne stoji da se desila velikosrpska agresija na Hrvatsku. A razlog zašto je to tako Sunić vidi jedino u nesnalaženju hrvatske diplomatije i odsustvu propagandnog delovanja.

Ni vrlo pametni ljudi poput Sunića, ne mogu da izbegnu zamku tipičnu za hrvatski pristup istoriji - da se istine uspostavljaju i ozvaničavaju diplomatskim delovanjem i propagandom. Doduše nekada i ono što propaganda tvrdi postane oficijelna istina, ali nekada i nije tako.

Razloge zašto formulacija "velikosrpska agresija" ne stoji u spomenutim dokumentima, ipak bi trebalo potražiti služeći se objektivnim kriterijumima istinitosti.

Da bi se nešto označilo kao ratna agresija jedne države na drugu, mora da postoji nekoliko uslova, da te države postoje neko vreme kao uzajamno priznate, i da su imale međusobno jedan period mira.

Hrvatska i Srbija nisu bile u tom odnosu u ratnom periodu. Radi se o tipičnom ratu separatističke i integralističke strane, a po definiciji takav rat je građanski. To što je MZ priznala Hrvatsku znači samo da je MZ podržala separatističku stranu, ali nikako ne znači da rat u tom trenutku prestaje da bude građanski, i da prerasta u agresiju. Da je Srbija ili integralistička strana prethodno priznala Hrvatsku, onda bi rat na teritoriji Hrvatske mogao da bude agresija. Pod uslovom da nema rata lokalnih Srba protiv te Hrvatske.

Omiljeni argument "Nisu tenkovi iz Zagreba išli na Zemun, nego su tenkovi iz Beograda išli na Vukovar" je besmislen. To što su tenkovi iz Beograda išli na Vukovar, isto je kao da su otišli do Niša. To je pokret oružane sile unutar granica jedne države (mada u raspadanju, ali svejedno), što ne spada u agresiju.

Dakle, rat između srpske strane i hrvatske, kao i između srpske i bošnjačke, je rat između separatističke i integralističke strane, dakle, građanski.

Međutim, rat između snaga RH i Vlade Alije Izetbegovića, rat je između dve vlade koje su se priznale. RH je napala oružanu silu Vlade koju je priznala na teritoriji za koju je takođe priznala da pripada toj vladi. E to je već agresija.
Mislim da nešto slično proizlazi iz presude "Šestorci", a neka me neko ispravi ako grešim.

Dakle, za divno čudo, gospodine Suniću, ne mora baš sve da bude propaganda!

Stalni Medjunarodni sud pravde ICJ u presudi gdje su se sudile drzava Republika Hrvatska i drzava Republika Srbija, zakljucio je da je Republika Srbija pocinila agresiju na Republiku Hrvatsku.

Usporedba ti je nigdje veze. Hrvati u BIH su svoji na svom, imaju vlastitu policiju, školstvo, zdravstvo, vlast, Hrvati Srednje Bosne sve to imaju, nešto potpuno odvojeno, nešto mješano kao dio svog mješanog kantona. Imaju i vojarnu u kojoj boravi hrvatska komponenta OSBIH, čak i svoju namjensku industriju.

I ti bi to sad usporedio sa Srbima u RH koji žive od hrvatske sadake, doslovno kako im Hrvati odrede toliko i imaju.

Hrvatska je svakako jedinatvena, koliko je Hrvata bilo u ustaškim formacijama, toliko ih je bilo i u partizanskim, samom time paralele s imperijama Njemačke i Japana su deplasirane, znaš kako se ono kaže, nije to naš rat, nego nam je nametnut. Račun je Jugoslavija ispostavila Njemačkoj, to je davno riješeno, idemo dalje. Mi među sobom možemo sad raspravljati kako je trebalo, ali meni prije svega ostaje žal za svakim poginulim hrvatskim životom jer se od tog rata nismo do danas oporavili i sve što danas živimo izravna je posljedica tog rata i njegovog završetka.

Antifašizam terba odvojiti od komunizma, to je stara teza i nije istoznačno, komunisti su ukrali partizanski pokret. Vidiš kako se s lakoćom riješava zavrzlama. Čak možemo našim partnerima dati i datume kad se to dogodilo.

Velikosprska agresija, jugočetnici i ne znam kakvi pojmovi su očito za našu upotrebu, što bi to netko vani koristio i razumjevao, nije mi jasno. Na kraju se sve svodi na percepciju, tvoj stav je da ste spašavali Jugoslaviju, naš stav je da mi nemamo ništa zajedničko s vama i da je to rat između dva naroda i dvije države od samog začetka sukoba 1990. godine jer već od tada prestaje efektivna jugoslavenska vlast u Hrvatskoj. Sjećam se da smo već u ljeto 1990. po gradu naganjali aute s BG regama koji su tada već bili rijetka pojava. Tad smo svi masovno lijepili i hrvatske grbove preko crvene zvijezde na registracijama pa mislim da je otuda i ideja hrvatskim vlastima kako trebaju izgledati nove tablice koje su i danas u upotrebi. Sve to se događa kad Jugoslavija postoji, iako u teškoj krizi, a Muslimani u BIH još uvijek spavaju zimskim snom.

Borba za našu istinu je dugotrajna i slojevita, kao što rekoh, ona se odvija na dnevnoj bazi u briselskim hodnicima i kancelarijama. Nama odgovaraju obje opcije, ili da Srbi postanu dio tog saveza i popiju par gorkih pilula koje im se spremaju ili da ne postanu i trajno se udalje od Europe. Sve se uredno bilježi u tekicu, sve provokacije pa i ova zadnja s pokušajem upada Vulinovih 11 u Hrvatsku. Račun je sve duži, pilula sve gorča pa ćete lijepo birati u nekom trenutku. Sad ste u limbu trenutno, godinama se ništa ne događa pa ste možda malo uljuljkani u vlastitu sigurnost. Neće ni to zauvijek, a mi strpljivo čekamo i delamo kao pčelice radilice.

Alekse, se sjećaš onog skandala kad je Vučić srbskog dečka iz Hrvatske (polaznik škole Svetog Save) pitao za koji klub navija, a ovaj od prve da za Rieku. A Vučić se onda polomio od muke da dečku pojasni kako treba navijat za Partizan ili Zvezdu


https://www.rijekadanas.com/vucic-nagov ... -partizan/

politika/sta-ta-no-zamjerate-sekularnim-bosnjacima-t17690.html?start=250
Verovali ili ne, ove reči gore je napisao gosn Naša Kvačica. Ja nisam mogao da verujem u prvi mah jer nikada nisam video kod Kvake bavljenje ovakvim stvarima na ovakav način. No, izgleda da je on samo bio lenj da se time bavi, a čim je dobio neki podsticaj da se ipak pokrene, iz njega je iskočio jedan Dane-Croatia.
Ali, nismo ovde da se bavimo Kvačicom, nego onim što stoji u naslovu teme.

Postoje velika istorijska gibanja, koja menjaju lice planete. To su svetski ratovi, geografska otkrića, kolonijalizam... Uspon i pad Osmanskog Carstva spadaju u takve događaje. U takvim događajima prepoznaju se narodi, tako što puste glas o sebi.
Enciklopedija Britannica daje dobar pregled razvoja ovih istorijskih fenomena.
https://www.britannica.com/place/Ottoman-Empire
U povećem tekstu Srbija se spominje i u opisu uspona i u opisu opadanja Osmanskog Carstva, kao i u još nekim prilikama. Spominju se naravno, Vizantija, Bugarska, Ugarska, Bosna, čak i Albanija koju je zadesilo da nastane posle Balkanskih ratova. Srbija je spomenuta uvek kao strana koja je protiv Osmanskog Carstva.
Hrvatska, bilo kao pridev bilo kao imenica, iako je teskt detaljan i poveći, se ne spominje uopšte. Ko ne veruje neka pročita tekst sa linka.

Postavlja se pitanje, kako to da se prilično detaljno usmerena Britannica i ovo što piše Kvačice tj. ono do čega je došla hrvatska "povijesna znanost" tako razlikuju?!

Odgovor je naravno - metodologija. Ozbiljan metodološki pristup izvora na koje se Britannica oslanja, doveli su do ozbiljnih zaključaka, a u tim zaključcima nema nekakvog "Hrvatskog Stogodišnjeg rata". Pokušajte naći na pretaživaču Britannice "hundred years war Croatia", pa ćete se uveriti.

Hrvatska metodologija se drži sledećih principa: naglašavaj nebitno - umanjuj bitno - primećuj irelevantno - ignoriši relevantno. Samo takvim pristupom moguće je doći do zaključaka da je "Hrvatska vodila stogodišnji rat protiv Turaka" a dok je "Srbija verno služila Turcima".

Hrvatska nije postojala kao subjekt u vreme ekspanzije i pada Osmanskog Carstva u Evropi. Slučajne izlovane bitke na prostorima pod Ugarskom, nisu dovoljne za zaključak da se radi o stogodišnjoj borbi Hrvatske. Ti koji su se suprotstavili Turcima mogu biti Hrvati, mogu biti hrabri, i to treba priznati, ali zaključiti da je to nekakva Hrvatska je smešno, kao što bi bilo smešno reći da se Srbija istakla protiv Francuske kada su Srbi u Austrijsko-Francuskim ratovima bili u sastavu austrijskih snaga. Ili da su Srbi služili Turcima zbog učešća nekih Srba na strani Turaka. To se dakle, ne radi, ako se ima nameru ozbiljno baviti istorijom.
Britannica ne registruje nikakve bitne pokrete Hrvata u opisu fenomena Osmanskog Casrtva u Evropi, niti ikakvu Hrvatsku kao državu ni pri dolasku ni pri odlasku Turaka.

Dakle, hrvatsko tumačenje ovih stvari nije suprotstavljeno samo našem. Pa mene kopka zašto se oni samo sa nama upuštaju u ovakve diskusije pričajući stvari koje pričaju? Zašto ne pišu redakciji Britannice npr. pa im kažu da je Draža bio uz Hitlera, da je Tesla bio Hrvat i da su oni hrabro ratovali protiv Osmanlija kojima su Srbi vewrno služili?
Pa pretpostavljam da znaju da bi bili ismejani i osramoćeni, pa takve stvari ne govore drugima, nego samo nama...
Ali opet, zašto i pred nam skidaju gaće i pokazuju golotinju, tj. svoju sramotu? Šta im je u mislima?

Engels i Marx koji su djelovali u Velikoj Britaniji su imali šovinističke i rasističke stavove prema Hrvatima u 19. stoljeću, https://m.youtube.com/watch?v=TZxHR2dV59k. Razlog je što je ban Josip Jelačić ugušio revoluciju u Austro-Ugarskoj koju su Britanci htjeli razbit.

Britanci su kumovali stvaranju obje Jugoslavije u kojima su podržavali Srbe kao kolektivnog psihopata koji je bio glavni upravitelj tih zatvora. Razlog za držanje obje Jugoslavije je držanje germanskih naroda dalje od Jadranskog mora preko Hrvatske, i Bliskog Istoka preko Srbije (željeznica Berlin - Bagdad). Po stvaranju druge Jugoslavije diplomacijom prijevare su Hrvate isporučili na klanje srbočetnicima i komunistima. Britanci su 90-tih bili za projekt Velike Srbije na čelu s lordom Caringtonom.

Proglašavati Britancu nepristranom po hrvatskom pitanju je u tom kontekstu apsurdno.

Hajmo nešto što smo gledali svojim očima. Ovako predstavljaju Tuđmana.

"In 1989 Tudjman founded the Croatian Democratic Union (HDZ), which won Croatia’s first free parliamentary elections in 1990. Named president, he pressed for the creation of a homogenous Croat state. When Serb areas of Eastern and Western Slavonia and the Krajina revolted, they were occupied by the Yugoslav army. "
https://www.britannica.com/biography/Franjo-Tudjman

Dakle, po Britancima je Tuđman bio za homogenu Hrvatsku što je laž. Niti jednim političkim postupkom nije išao prema tom cilju, nit mu je to bilo u programu. Upravo nasuprot, zvao je pobunjene Srbe da se dogovore i poručivao im je da ne slušaju Beograd koji će ih izdat. I prije Oluje je Srbima koji nisu počinili zločine nudio oprost, a mirno je integrirao i hrvatsko Podunavlja kako je prije toga nudio Srbima prije Oluje. Imate Velimira Abramovića, Srbijanca, koji ovdje svjedoči da je svojim ušima u Puli čuo Tuđmana koji je zvao Srbe da se dogovore jer da će ih Beograd izdat,
https://m.youtube.com/watch?v=giP1WB2n7H8.

U istom odlomku oni navode da je zbog tog Tuđmanovog cilja nastala srpska pobuna u srpskim područjima (Krajina, istočna i zapadna Slavonija). A nit je zbog toga nastala pobuna nit su to bila srpska područja (teritorijalno dio RH, s većinskim hrvatskim stanovništvom). Ako ćemo gledati po presudi ICY-a koji sudi državama, istina je inverzna od britanske, jer je u presudi zaključno da je Srbija počinila agresiju s ciljem stvaranja homogene Velike Srbije. Osim toga, taj projekt je počeo na Kosovu, pa jogurt revolucijama u Vojvodini, Sloveniji i sl. A prije toga memorandumom SANU iz 1986., pa srbizacijom JNA i promjenom vojnih oblasti na granice Velike Srbije.

Prema tome pozivanjem na filočetničku Britanicu kao relevantn izvor za interpretacije se diskreditirate.

Dobro, priznajem da sam post napisao nakon nekoliko minuta googlanja.

Svejedno zanimljivo je kako se svi srpski mitovi razbiju sa 5 minuta istraživanja.

Enciklopedija Britannica piše uopćeno, jer nije vezana za te događaje kao mi kojih se ti događaji tiču. Srbija je mogla biti protiv Turske samo nakon što je podignut prvi srpski ustanak. Sve do prvog srpskog ustanka, Srbi su bili poslušni turski kmetovi i VJERNI POMAGAČI u osvajanju Europe.

Hrvati su se s druge strane neprestano borili. To su činjenice koje znamo i ti i ja, možemo se vaditi da nije postojala neovisna država Hrvatska ako te veseli.

Bata Kvako, verujem da za ovaj tvoj komentar nije bilo potrebno ni pet minuta razmišljanja.
A onome ko čita, ne treba ni minut da zaključi da nisi pročitao tekst sa Britannice, a nisi baš načisto šta je mit.

Elem, tekst o Osamsnkom Carstvu registruje i odbranu "srpske tvrđave Beograd" u sklopu osmanskog pohoda u Evropu. Što je prilično detaljno, dakle, ne uopšteno. A recimo ne registruje vaš stogodišnji rat. Eeej, stogodišnji, pa ga niko osim vas ne primećuje....
Gospodin Instruktor je makar pročitao i odlučio da primeni strategiju omalovažavanja izvora - Britannica je po njemu pročetnička.

Mit nastaje tako što se neki događaj izmisli, ili ako se desio, obogati se maštom, pa mu se daju fantastična značenja. Tako ste i nekim vašim bitkicama dali karakter neprekidne borbe. I u maniru "držte lopova" požurite da nas optužite za mitomaniju, da bi pažnju skrenuli sa sopstvene. I ne samo nas, nego i Britannicu.

Kad bismo se ponašali kao vi, ovakve događaje bismo proglašavali stogodišnjom borbom:
https://en.wikipedia.org/wiki/Serb_upri ... %80%931597
https://en.wikipedia.org/wiki/Habsburg- ... E2%80%9392)

No, vi i manje stvari kod sebe, naglašavate, a kod nas ne primećujete. Kao što ne primećujete spaljivanje Mošti Svetog Save, Velike Seobe, Istragu Muslimani, a to su događaji koji ukazuju da odnos Srba i Osmanlija nije baš odnos vernog sluge prema gospodaru, kako to vi želite da prikažete. ;)

Ne zamjeram ja Srbima previše jer su bili sluge, više provociram kad počnete glumit nekog kraljevića Marka . Srbi su jednostavno morali biti mirni u takvim okolnostima. Nema tu velikih razlika između Hrvata i Srba, osim što Srbi su imali nesreću da budu prvi na udaru. Da je Hrvatska bila geografski na mjestu Srbije vjerojatno bi isto tako bila 100% osvojena. Srećom nije nikad osvojena do kraja, pa se malo eto foliramo. Srbi normalno da su se primirili dok nije ispala prilika za ustanak.

Da li ti znaš zašto su Turci spalili mošti Svetog Save na Vračaru 1594? Jer su Srbi podigli ustanak protiv Turaka kada su Turci bili na vrhuncu svoje moći.




https://en.m.wikipedia.org/wiki/Uprising_in_Banat

Ako je neko turski sluga, to ste onda vi katolici u BiH. Dok Turci osvajaju vama bratske katoličke zemlje vi ćutite u pokornosti.

Pa i dan danas ste majorizirani muslimanski podanici.

Metodologija????

Sjajno, Bezimeni!

To je ono kad navale da pričaju da je na njih izvršena agresija, i nakon što svi počnu da horski i uvereno ponavljaju isto, pojave se sa temom o ratnoj odšteti, pokušavajući da preskoče, ili da skrenu pažnju sa činjenice da se ni mi ni bilo ko relevantan nije uopšte složio da se radi o agresiji.

Sad bi netko zloban rekao tu su i pobili što je valjalo od Srba i ostali samo ovi koji služe , ali srećom nisam zloban pa ću reći svaka čast, nisam prije čuo za ovo.




Američki valjda, da ih ne stoji USA (još uvijek) ne bi ta njihova vlast trajala par dana.

Aleksije, "stogodišnji rat" 1493-1593. je kolokvijalan naziv za najteže razdoblje obrane od Osmanlija od Krbavske do Sisačke bitke... Naravno da se ne radi o jednom te istom sukobu u smislu klasičnog rata... Ali to nije bio ni Stogodišnji rat u Zapadnoj Europi već je isto imao prekide.

Ne znam zašto bi ga druge historiografije trebale prepoznavati jer se radi o vrlo neformalnom nazivu za najteže stoljeće sukoba na granici s OC u Hrvatskoj... A težište se za OC pomaknulo od tamo prema sjeverrnoj Ugarskoj i tamo idu najveće kampanje. Postoji tu sličnost sa ovim ustankom 1594 u jednoj stvari, da je nešto važno i značajno za pojedini narod, a drugi to ne vide tako. Moj je profesor kad sam mu na jednom izbornom o OC spomenuo taj ustanak odmahnuo rukom i rekao da se ne radi o ničem vojno značajnom što bi iole ugrozilo pozicije OC i da su ustanici jednom kad su se podigle osmanske vojske od više desetaka tisuća ljudi jednostavno pregaženi.

Ima li neki hrvatski domoljubni intelektualac koji je više popljuvao svoj hrvatski narod od toga kako je Dobrica Ćosić popljuvao svoj narod i srbsku metodologiju (mitologiju)?

S obzirom na ovlasti koje su Turci davali srbskim pravoslavnim svećenicima u odnosu na katoličke (hrvatske) svećenike, nije težko zaključiti u koga su Turci imali više povjerenja unatoč tim vašim povremenim i vrlo riedkim ustancima...
Vi se još i hvalite s vašom pravoslavnom crkvom koju su Vam stvorili Turci, a nikad za nju niste dobili Tomos iz Carigrada...

To su par malih lokalnih nebitnih sukoba, niskog intenziteta. To su imali i drugi narodi koji su došli u sukob sa Osmanlijama. Smešno je od toga praviti stogodišnju ili viševekovnu borbu Hrvatske protiv Osmanlija.
Moguće je da je tvoj profesoru pravu. Ali vi od sličnih događaja pravite čudo. I državu i viševekovni otpor, i odbranu zapadnog sveta.