HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: 28 ožu 2024, 21:21.

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 1624 post(ov)a ] 
Stranica Prethodna  1 ... 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55 ... 65  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 21 svi 2020, 01:40 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27112
Mirjana Kasapović, "Bosna i Hercegovina: Deset godina nakon Daytona", časopis Gordogan, br. 6, zima 2005., Zagreb, str. 61-63, / Status, br. 9, proljeće 2006., izvod.

3. Političko i društveno organiziranje
segmenata nakon teritorijalizacije


...

U glavnini srpske i hrvatske historiografije, kao i u pučkim predajama Srba i Hrvata, pad Bosne pod Osmansko Car­stvo 1463. interpretira kao povijesna katastrofa kojom je otpočelo razdoblje života bosanskih kršćana pod “osman­skim jarmom” i “turskim zulumom” tijekom kojega su na­silno odvajani od svojih europskih vjerskih i kulturnih ko­rijena. Propast Osmanskog Carstva, najavljena u balkan­skim ratovima u kojima se na strani pobjednika našla i Sr­bija, slavi se kao “dan velikog obračuna” (Ekmečić, 1989, 2, 628. i d.). I dok su starija bošnjačka historiografija i druš­tvene znanosti općenito bile suzdržanije u ocjenama tog razdoblja, pa se u njima govori o “turskom okupatoru” na istoj ravni na kojoj se govori i o “austrougarskom okupa­toru” (npr., Purivatra, 1974, 11), novija bošnjačka histori­ografija i politika upustile su se u posvemašnju reintepre­taciju tog dijela bosanske povijesti. Osmansko osvajanje tako se interpretira kao povijesni događaj koji je spa­sio autohtone Bošnjane ili Bošnjake od prisilnog na­metanja katoličanstva i pravoslavlja i omogućio oču­vanje bosanskoga državnog identiteta.20

Takav stav te­melji se na mitu o srednjovjekovnoj Crkvi bosanskoj i nje­zinim pripadnicima, “dobrim Bošnjanima”, koji se prikazu­ju kao vjerska zajednica iz koje se razvila suvremena bo­šnjačka nacija. Tvrdi se da su bosanski Muslimani potomci srednjovjekovnih bogumila, “najbrojnijeg stanovništva pri­je pada pod Osmanlije” (Idrizović, 2003, 97; v. i Bojić, 2001, 26); “dobri Bošnjani” bili su “neprekinuto žilište bošnjačkog nacionalnog stabla do danas” (Đozić, 2003, 11); bogumil­stvo je “korijen”, “supstrat” i izvorište “političkog i kultur­nog identiteta” bosanskih Muslimana (Duraković, 1993, 21). I u neekskluzivnijim tumačenjima etnogeneze Bošnja­ka, u kojima se ističu i drugi elementi tog procesa, naglaša­va se neupitna prevlast bogumilskog elementa. Bošnjaci su “oduvijek bili potomci srednjovjekovnih Bošnjana, sljedbe­nika bosanske crkve, pravoslavnih i katolika, naroda koji...

___________

20 “... Dolazak Osmanlija u Bosnu 1463., na vrhuncu obračuna Katoličke crkve sa pripadnicima bosanske vjere... bilo (je) pravo spasenje za biološki op­stanak Bošnjana. otuda njihovo masovno dobrovoljno primanje islama kao izlaza iz situacije u kojoj su se bili našli... Dugoročno gledajući, ulaskom Osmanlija u Bosnu bila je ‘zamrznuta’ bosanska državnost i nacionalnost. Historijski bih to označio kao šansu Bosni i Bošnjanima da fizički i biološki opstanu, da očuvaju svoj državni, odnosno etnički identitet” (Ibrahimagić, 1999, 18; usp. i 12-13; Bojić, 2001, 37-38, 143. i d.). U jednome teološko-fi­lozofskom tumačenju islamizacije kaže se da je ona bila izraz “nastavka i upotpunjenja krstjanske težnje za izbavljenjem” (Mahmutćehajić, 1997, 19). A u jednoj bizarnoj političkoj usporedbi kaže se: “Turci su od većine stanovništva dočekivani kao spasioci – otprilike kao međunarodne snage tokom ne­davne agresije” (Idrizović, 2003, 96).


... je nastanjivao bosansku državu...” (Ibrahimagić i Kurtćeha­jić, 2002, 22); Muslimani su nastali etničkim sažimanjem “starinačkih bogumilskih Bošnjana”, slavenskih doseljenika i povratnika iz okolnih hrvatskih i srpskih zemalja, pravo­slavnih i katoličkih konvertita u samoj Bosni, b_alija i ne­slavenskih doseljenika iz islamskih zemalja”, ali “osnovno jezgro današnje muslimanske populacije u Bosni predsta­vljale pristaše bosanske crkve” (Hadžijahić, 1974, 90; 1990, 75. i d.).21 U tim se interpretacijama vjerska konverzija pri­kazuje kao “borba za identitet”: izvorni heretički krstjan­ski identitet “dobri Bošnjani” dobrovoljno su zamije­nili islamskim identitetom upravo zato da bi spasili svoj izvorni identitet pred nasilnim pokatoličenjem.

No, “promjena vjere značila je istodobno i promjenu iden­titeta” u ondašnjoj Bosni (Džaja, 1999, 16). Zastupnici tih teza u najmanju su ruku dužni objasniti kako odustaja­nje od izvornog identiteta jamči njegovo očuvanje, te zašto islam, koji je navodno potpuno ili gotovo potpuno zamijenio izvorni bogumilski identitet, nije percipiran kao jednaka opasnost za nj kao i katoličanstvo ili pravoslavlje. Pravi je smisao takva tumačenja povijesti pokušaj da se vlastiti identitet naknadno rekonstruira kao kate­goriju koja prethodi islamu i starija je od njega. Kako izvor toga identiteta “ne smiju” biti katoličanstvo i pravo­slavlje, to može biti samo bogumilstvo. Protivno intencija­ma tih rekonstrukcija, stalno se pokazuje da je tek islami­zacija stvorila uvjete za razvoj posebnoga etničkog iden­titeta jednoga dijela srednjovjekovnoga bosanskog stano­vništva zato što se islam “dovoljno” razlikovao od posto­jećih kršćanskih identiteta u Bosni da iz jedne krajnje di­stinktivne nove vjerske zajednice osigura razvoj nove etni­čke zajednice. Tek se islamizacijom jedan dio srednjovje­kovnoga bosanskog stanovništva pretvorio u “signifikan­tnoga drugog” (Tejlor, 2003, 41. i d.), koji je prema katoli­čkoj i pravoslavnoj zajednici mogao graditi svoj “partiku­larni identitet” i prema kojemu su te zajednice mogle do­datno diferencirati svoje partikularne identitete.

Eksplici­tno se tvrdi ili implicitno sugerira da bi katolici i pra­voslavci, odnosno Hrvati i Srbi, “razgradili” bosanski identitet, a time i bosansku državu da nije bilo islami­zacije i muslimana. Takva su hipotetska mišljenja znan­stveno legitimna, ali nisu uvjerljivo argumentirana, među ostalim i zato što društvene i političke procese objašnja­vaju izvan respektivnoga prvijesnog konteksta ili iz kasnije povijesne perspektive. Jednako je, naime, znanstveno legitimna petpostavka da bi se bosanski katolici i pravoslavci ponašali drugačije u samostalnoj srednjovjekovnoj bosanskoj državi nego što se se ponašali u Bosni pod vlašću islamske teokratske sile u zemlji koja je "proizvela" povlaštenu suparničku zajednicu sa zasebnim vjerskim i kulturnim identitetom. Potonje stajalište “skriveno” je u tumačenju bosanske povijesti koje se zasniva na postavci o radikalnom prekidu kontinuiteta u razvoju bosanske države i bosanskog društva do kojega je došlo padom Bosne pod osmansku vlast.

Mit o kontinuitetu između bogumilstva i islama u Bosni prekriva zapravo “oštar duhovni, politički i civilizacijski diskonituitet između osmanske epohe i bosanskog sredjovjekovlja (Džaja, 1999, 249). U osmanskoj epohi razorene su tri glavne srednjovjekovne bosanske institucije – bosansko kraljevstvo, bosanska crkva i bosansko plemstvo – a opstala je samo bosanska franjevačka provincija (23. i d.). Upravo je u osmanskoj epohi uvelike “razorena podloga za zajednički politički identitet bosanskog stanovništva” (223).

Prestrukturirano bosansko pučanstvo dodatno se heterogeniziralo i počelo orijentirati prema vanjskim vjerskim i političkim središtima.

Četiri stoljeća orijentalizacije pretvorila su tri stoljeća okcidentalizacije u “slabe ostatke i nečitljive fragmente...” (249), koji nisu bili dostatni da se izgradi jedinstveni identitet bosan­skog stanovništva.


Tezi o diskontinuitetu suprotstavlja se protuteza o konti­nuitetu bosanske povijesti. Tvrdi se da diskontinuitet na državnoj razini nije značio i diskontinuitet na razini druš­tva i društvenosti: “Srednjovjekovna bosanska država... nije se mogla održati pred organizovanijom Osmanskom drža­vom, ali srednjovjekovna Bosna kao društvo, kao društve­na zajednica, čiju snagu čine sadržaji njezinog društvenog bića, tradicija, običaji, jezik, kultura, nastavlja da živi unu­tar osmanske državne organizacije...” (Đozić, 2003, 86). Istodobno se pak navodi mnoštvo argumenata koji opovr­gavaju tu postavku, te pokazuju da pad Bosne pod osman­sku vlast nije značio samo kraj srednjovjekovne...

__________

21 Protivnici “bogumilizacije” bošnjačke etnogenze prokazuju takva stajališta kao puki mit. S. M. Džaja (1999, 27, 40, 257. i d.) tvrdi da su osmanski po­pisi poreznih obveznika (defteri) iz 15. i 16. stoljeća registrirali kristjane “više kao nestalu veličinu nego kao povijesnu snagu... Broj osmanskih podani­ka, ubilježenih u deftere kao ‘krstjani’ dostiže jedva 120 do 130 kućanstava”. Crkva bosanska doživjela je “svoj rasap prije propasti kraljevstva”, a bosan­sko je bogumilstvo u doba pada Bosne “već bilo splasnulo na sporedan i beznačajan fenomen bosanske povijesti” (v. i Ćirković, 1964, 319). N. Malcolm (1995, 55-56) tvrdi da je suvremena znanost “temeljito pobila tvrdnju da se islamizacija Bosne pretežito sastojala od masovnog prevjeravanja članova Crkve bosanske... Stoga se čini da se vrijeme kad su Turci preuzeli vlast, Crkva bosanska već bila raspala i stvarno ugasila. U otomanskim katastarskim knjigama u Bosni za 15. i 16. stoljeće... navedena su dva-tri čitava sela kao kristian, ali je njihov ukupan broj neznatan; u svom tom razdoblju pojavljuje se manje od 700 takvih pojedinaca”. Vjerodostojnost tih podataka zasniva se na tome što u osmanskom carstvu stanovništvo bilo sustavno oporezova­no: “...Osmanlije su bili najbolji knjigovođe u istoriji Srednjeg istoka. Poreski propisi su bili detaljno opisani u katastarskim knjigama koje su obuhvata­le stanovništvo, domaćinstva, imovinu i druge izvore poreza” (Espozito, 2002, 407). F. Fernández-Armesto (1997, 204) napominje kako se često tvrdi da je islam dobio mnogo obraćenika u Bosni jer je ona bila uporište bogumilstva; tu postavku dovodi u pitanje činjenica da su “i Albanci, koji su se isticali čvrstim katoličanstvom, također u velikom broju prelazili na islam kad su ih pokorili Turci. Kao sljedbenici islama u Osmanlijskom Carstvu, muslima­ni u Bosni i Hercegovini bili su pošteđeni danka u krvi (deverşime), plaćali su manje poreza te imali veću samoupravu od svojih kršćanskih i židovskih susjeda”. Te stavove N. Duraković (1993, 25, 21) pripisuje zlonamjernoj “bulumenti učenjaka koji su tvrdili i tvrde da su bogumili već nestali s dolaskom Turaka...”, “dvorskim kamarilama, unajmljenim ‘naučnicima’ i kvazinacionalističkim trabantima”, koji se vode “strašću, nipodaštavanjem, diskvalifikaci­jom i falsifikatima razne vrste”.



... bosan­ske države nego i zamjenu gotovo svih institucija pre­dosmanskoga srednjovjekovnog bosanskog društva novim tipom društva i novim obrascima društveno­sti. Nova je vlast uvela u Bosnu timarski sustav kao novi privredni sustav i vakufski sustav kao novi socijalni sustav; promijenila je socijalnu strukturu i stvorila čaršiju kao “au­tentičnu društvenu grupu bošnjačkog društva”; promijeni­la je arhitektonski izgled zemlje izgradnjom novog tipa gra­dova, mostova, bogomolja i drugih objekata; uspostavila je nove obrasce društvenih odnosa među ljudima pomoću in­stitucije komšiluka kao tipične “mikrozajednice” i izgradila novu kulturu stanovanja; uspostavila novi školski sustav i donijela novu umjetnost uopće, uključujućo i novu “znako­vnu umjetnost” kao način simboličnog obilježavanja zaje­dnice i njezinih pripadnika; uvela je arapsko pismo i pota­knula nastanak alhamijado književnosti na tom pismu, kao i književnosti na turskome i perzijskom jeziku, te uvela sto­tine novih turskih riječi koje su uvelike promijenile rječnik bosanskog stanovništva; izgradila je novu glazbenu umje­tnost sa sevdalinkom kao “umjetničkim izrazom društve­nih odnosa u bošnjačkoj gradskoj sredini”, u kojoj je “sedi­mentiran sinkretizam bosanskog i orijentalnog”; izgradila je i nametnula posve nove pučke običaje i novi, potpuno sa­kralizirani način svakidašnjeg života (Đozić, 2003, 116-119. i d., 124. i d., 182. i d.). Ukratko, promijenjene su se gotovo sve zatečene društvene strukture, tipovi društvenih odno­sa i obrasci društvenosti.

Rezultat islamizacije pod osman­skom vlašću sažimlje se ovako: “Islam nije samo i isključivo duhovnost, već nerazdvojni dio ukupnosti ljudskog življe­nja... Sve dimenzije života bošnjačke zajednice, nacional­ne, ekonomske, etničke, običajne, kulturne i vjerske temelj­no su određene islamom”, pa je islam utjecao na “ukupnu društvenu organizaciju života” (115, 116). U Bosni je pod osmanskom vlašću “nastalo i oblikovalo se po formi i sadr­žaju jedno jedinstveno muslimansko društvo, jedna zaje­dnica pored drugih zajednica (pravoslavne, katoličke i je­vrejske). Bosansko muslimansko društvo se oformilo kao specifičan vid društva koje je u jednu cjelinu povezivala za­jednička vjera islam i zajednička privrženost osmanskoj muslimanskoj državi, čijim su posredstvom Bosanci posta­li Muslimani i na taj način tijesno povezivali svoju sudbinu sa tom državom” (Sućeska, 1974, 488).

Izrijekom se, da­kle, tvrdi da se pod osmanskom vlašću srednjovjeko­vno bosansko društvo raspalo ili segmentiralo na za­sebna vjerska društva, pa se o njemu više nije moglo govoriti kao o jedinstvenoj cjelini. Nije stoga jasno kako se onda može govoriti o neprekinutome konti­nuitetu u povijesnom razvoju između predosmansko­ga i osmanskoga srednjovjekovnog društva u Bosni? Tako se može govoriti samo ako se društvo shvati kao pri­rodna zajednica ljudi koji nastanjuju neko zemljopisno po­dručje, a društveni se kontinuitet svede na “biološko traja­nje traja­nje” na nekom prostoru.

Tvrdi se, nadalje, da promjena vjerskog identiteta nije zna­čila i promjenu etničkog identiteta. Taj iskaz implicira stav kako je u trenutku pada Bosne pod osmansku vlast u njoj ži­vjela konstitutirana etnička zajednica. Srednjovjekovni bo­sanski narod, “dobre Bošnjane”, u etničkom smislu činili su oni koji “govore bosanskim jezikom i pišu svojim pismom bosančicom. Bosna i njezin narod imaju vjeru bosansku, potpuno različitu od vjera drugih naroda, i svoju Crkvu bo­sansku i svoje vladare – banove i kraljeve i svoju vlastelu” (Đozić, 2003, 95-96). Kako su konstitutivni elementi sre­dnjovjekovnoga bosanskog naroda bili bosanski jezik, bo­sansko pismo, bosanska vjera, bosanska crkva i bosanski vladari, to bosanski katolici i pravoslavci nisu mogli pripa­dati srednjovjekovnome bosanskom narodu jer nisu imali glavna konstitutivna obilježja bosanskog naroda: nisu bili pripadnici bosanske vjere i Crkve bosanske. Bosanski se narod, historijski retrospektivno, definira tako da se može prikazati kao etnički supstrat iz kojega se razvi­la današnja bošnjačka nacija. Nije, doduše, jasno kako je taj povijesni proces etničke konstitucije tekao nakon što je tako definirani bosanski narod nasilno izgubio gotovo sva svoja konstitutivna etnička obilježja ili ih se dragovolj­no odrekao. Ovaj “fragment” ilustrira razlike u shvaćanji­ma povijesti Bosne, koje su institucionalizirane u obrazo­vnim sustavima u kojima nastaju društvene i političke eli­te. Mnogi su skloni uvjerenju da različiti doživljaji povijesti proizvode i različite odnose prema sadašnjosti.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 21 svi 2020, 08:03 
Offline

Pridružen/a: 10 svi 2020, 21:11
Postovi: 31
divizija je napisao/la:
Treba ipak uzeti u obzir da su upravo takvi kršćani i Europljani stvorili najuspješniju i najnapredniju i najmoćniju civilizaciju ikada.

Naš je problem što smo prešli u mazohizam, a ne što smo buntovni, individualisti ili čak hedonisti. Prešli smo u mazohizam, što je posebna karakteristika post ww2 zapada.

Turci su nas na Balkanu i srednjoj Europi maltretirali zato što smo mi nili periferija europske civilizacije, koja još nije dosegla svoj zenit, a islamska još nije svoj nadir, u vrijeme kada su oni prodirali ovamo. Upravo u tom periodu dešava se renesansa koja je dovela do toga da Europa po moći i utjecaju nadjača islamski svijet. Zato od 17. stoljeća oni gube, ali dotad ih je teško bilo suzbiti, bar ovdje na periferiji. Gubili su muslimani tamo gdje je kršćanstvo bilo jače - poput Španjolske, ali ovdje je išao njihov najjači udar, na nas, šaku jada.
Treba razumjeti da se Europa od sloma antičke civilizacije i barbarskih provala, oporavljala praktički tisuću godina.


Renesansu je spasio Matija Korvin (organizirani rani apsolutist s periferije) kad je spriječio otomansku invaziju Italije, bilo je blizu tome da društvena povijest ode u drugom smjeru jer teško bi se razjedinjena Italija uspjela obraniti sama. Naravno, talijanski vlastodršci se nisu odužili, doduše ni Matija baš nije učinio što je mogao u Bosni. Krivi su Habsburgovci jer mu nisu dali mira u Hrvatskoj i Ugarskoj, tj. htjeli su i te zemlje za sebe, a kad su ih dobili nisu ih znali ni htjeli obraniti.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 21 svi 2020, 10:35 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Vratio se autor teme nazad.

memberlist.php?mode=viewprofile&u=7695

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 30 svi 2020, 10:33 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27112
Citat:
4.2. Porezi

U Osmanskom Carstvu velika važnost pridavala se porezu, od čije je vrste i visine u dobroj
mjeri zavisilo kako će se razvijati cjelokupna privredna aktivnost države.

Zbog financijskih teškoća u kojem se Osmansko Carstvo našlo u 18. stoljeću, država je
morala povećavati porezna traženja, uvodeći nove poreze. Tako je krajem drugog desetljeća
18. stoljeća uveden namet imdadi hazarije u korist namjesnika provincija i sandžaka.
Bosanski paša uzimao je osim prihoda sa svojih hasova i i pomoćni mirnodopski prirez
(imdadiyei hazariye) ili pomoćni ratni prirez (imdadiyei seferiye).

Taj se prirez kupio u dva obroka (taksit), a njegovu visinu je određivao sud na prijedlog posebne komisije.
Taksit je obrok imdadi hazarije ubiran u novcu dva puta godišnje od svih osoba koja su
posjedovala zemlju, tj. čifluke. Ubirali su ga lokalni turski organi ajani u suradnji s kadijom i
drugim dužnosnicima iz aparata lokalne vlasti. Vrlo rano su ajani putem taksita počeli
nezakonito ubirati novac u svoju korist.
Da bi maskirali zlouporabe, ajani su vrlo često
miješali stavke u poreznim spisima, unoseći u spise dvostruke iznose taksita, te ga tražiti više
puta godišnje. Vrlo često više puta godišnje ubirali su taksit i tako protuzakonito prisvajali
novac za sebe i svoje gospodare.
Smatrajući neke od tih doprinosa nezakonitim
muslimansko se stanovništvo u Bosni počelo odupirati njihovom ubiranju. To čini u početku
naročito ono stanovništvo koje je od ranije uživalo muafijet, u čemu je, najizrazitiji primjer
predstavljalo stanovništvo Sarajeva i njegove okolice, koje se na toj osnovi još tokom 17.
stoljeća nekoliko puta buni.

Namećući trostruke taksite 1745. godine Hećim Ogli Ali paša je okrenuo protiv sebe mnoštvo
koje se po kadilucima bunilo i odbijalo davanja njegovom delibaši Vlahinjiću, koji je globio
vilajet. Protiv Ali pašinih trostrukih taksita, ali i velikog globljenja kapetana i aga, naročito su
se pobunili Hercegovci
, te je došlo do bitke sa Vlahinjićem i pašinim ljudima u kojima je
stradalo više od 60 ljudi u blizini Trebinja. Benić ih na temelju tih događanja naziva
zulumćarima.

Trostruki taksit nije bio zakonski pravovaljan, a opterećeni narod preuzima inicijativu, ne
samo pojedinačno odbijajući globljenje za koje nije smatrao da je pravedno, već se okuplja na
Gorici kod Sarajeva i obraća direktno predstavniku vlasti kako bi mu iznijeli svoja stajališta.
Narod u Sarajevu najžešće pruža otpor poreznim davanjima upravo zbog pozivanja na
tradicionalne povlastice „Sarajevske muafname“ koje su zavrijedili na početku stoljeća.
Mada je korišteni izvori eksplicitno ne spominju, znajući za njeno postojanje, određujemo je
kao još jedan od uzroka protuteže direktivama vlasti u smislu reakcionarnog karaktera buna
na nove porezne politike u 18. stoljeću.

Uz stalne pozive u rat i zakašnjele plaće, stanovništvu je još jedno opterećenje predstavljao
porez zvan imdad-i seferije – ratna pomoć.
Svrha tog poreza bila je osigurati opskrbu vojske
u ratu, a od 1718. godine morale su ga plaćati sve pokrajine u državi.

1746. godine dolazi carski ferman na adresu bosanskog vezira koji traži dodatno opterećenje u
vidu ratnog doprinosa na razini ejaleta. Za ratni pohod predviđeni su odredi sultanove vojske
koje je trebalo pripremiti, odrediti za svaki sandžak i opremiti ih materijalom potrebnim za
ratni pohod. U vezi s tim u Bosanskom ejaletu bilo je potrebno izvršiti razrez i prikupljanje, te
je na ime ratnog doprinosa iz Bosanskog ejaleta za 1746. godinu sultanovim fermanom
zatraženo 50.000 groša.

Dodatni porezi za ratni pohod daleko od kuće, narodu, već
iscrpljenom od zlouporabe porezne politike, bio je još jedno opterećenje koje je neminovno
utjecalo na raspirivanje njihovog bunta naspram vlasti. Kasnije vidimo kako narod sve
olakotnije odbija ratni porez, te uopće pozive u vojne pohode, što je reakcija na kašnjenja
plaći.


Bašeskija prvi put spominje ratni porez 1771. na ime zahtjeva o skupljanju ratne pomoći koji
je narod odbio u vrijeme rusko-osmanskog rata. U tim zapisima se vidi da su u Sarajevo jedna
za drugom stizale naredbe da se prikupi ratna pomoć. To je sigurno bilo veliko opterećenje u
uvjetima kada je, zbog odsustva muškog svijeta, ekonomski život u gradovima zamro i plaće
su kasnile, pa ni ne čudi što se sarajevski svijet usprotivio davanju tog poreza. Kao čovjek
koji prati društvena zbivanja, ali i razmišlja o njihovim uzrocima i posljedicama, Bašeskija je
to protivljenje naroda nazvao „nepromišljenim postupkom“, jer „suma koja se traži od
sarajevske nahije nije bila visoka“. On odnos između države i građana vidi kao odnos u kojem
svaka strana ispunjava obaveze prema onoj drugoj158, ne zastupajući slijepu pokornost državi,
nego razborit pristup i zauzimanje stava koji ima najblaže posljedice.

Prema Bašeskiji, Sarajevu je upravo propisan najniži porez jer se na taj način osiguralo prikupljanje ratne
pomoći i u drugim nahijama koje su se obično u takvim situacijama povodile za sarajevskom.
Da je Bašeskija bio praktičan i mudar pokazalo se za kratko vrijeme kada je stigla nova
sultanova naredba u kojoj je stajalo „da se moraju zapisati i vladaru dostaviti imena onih koji
odbijaju dati ratnu pomoć“.

U zapisu iz 1785. godine stoji da je propisan vafir porez imdad-i seferiyye, tj. izuzetno visok
porez ratne pomoći što je predstavljalo velik teret za narod. U narednim redovima čitamo da
se narod tužio centralnim vlastima zbog poreza, te je u Sarajevu sastavljen mahzar.160 Na
skupu u Travniku gdje se rješavalo to pitanje bili su prisutni svi pokrajinski dostojanstvenici;
mula, aga i nekoliko kadija161, što govori da se narod usprotivio toj odredbi na svim nivoima
lokalne vlasti. Ta predstavka je istovremeno bila koliko izraz negodovanja zbog visokog
poreza toliko i pritužba na lokalnu vlast, jer su visinu poreza određivali pokrajinski prvaci.

U Hercegovini su 1741. Vilić Ibrahim efendija i Mehmedaga Butorović izdali carev ferman
da uzimaju carinu od svakog magarca vina što ide iz Neretve, te su s vremenom počeli
uzimati porez od svakoga tko bi nosio vino. Uz to stoji podatak da je paša poslao mubašire po
fratre, jer su ovi odbijali dati carine na sve tovare.163 Bio je to još jedan dodatni vid
opterećenja za podanike, čiji se broj s vremenom, pod kategorijom izvarednih nameta, popeo
na 80164.

U izvorima koji govore o tuzlanskom kraju u 18. stoljeću, što se tiče poreza i porezne politike
uočljiva je, u odnosu na Sarajevo i Mostar, veća pojava kulakčenja. Tako iz Tešanjskog
sidžila saznajemo kako lađari iz Tešanjskog kadiluka nisu došli na svoja mjesta, pa se traži od
stanovnika 72 groša za angažiranje lađara iz Tuzle kapetanu Gradačca.

Stanovnici Tuzle bili su angažirani u obnovi kamene tvrđave u Staroj Derventi, no nije bilo dovoljno niti
materijala, niti ljudstva, niti novaca da se obnovi tvrđava, a stanovništvo se nije odazivalo na
naredbe166 pa je izdavano nekoliko fermana koji na to upozoravaju. Prilikom prolaska paše i
njegove svite kroz Tuzlu, od tuzlanskog kapetana se traži 1000 oka soli i za to 10 konja koji
će transportirati tu količinu.

Porezna politika bila je žarišna točka izbijanju buna muslimanskog stanovništva u 18.
stoljeću. Otporu su pridonijele zlouporabe koje su bile popratna pojava procesu ubiranja
poreza, a država ih je malo ili nikako u provincijama mogla kontrolirati i sankcionirati.

Izvaredni nameti koje je država pripisivala, daće i naturalna davanja, bila su, kao što vidimo,
također lokalno uvjetovana, pa se tako u Mostaru kupio porez na vino, u Tuzli su davanja bila
u soli. Ekonomski potencijal regije država je iskorištavala u vidu oporezivanja i davanja, dok
se historiografija usuglašava oko toga da su se isti potencijali, za razliku od srednjeg vijeka, u
razdoblju osmanske vladavine manje poticali i razvijali.

Suzana Semen, Društveni pokreti i bune u Bosanskom ejaletu u 18. stoljeću u
komparativnohistorijskoj analizi.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 lip 2020, 20:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
1950. godina, komunisti im silom skidaju feredže.
Četnici u WWII su imali velikih problema da skuže jel pod ovom odjećom muškarac ili žena.

slika

slika

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 lip 2020, 20:38 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
slika

slika

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 22 lip 2020, 11:56 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27112
Na današnji dan 22. lipnja 1593. dogodila se pokraj Siska najslavnija hrvatska pobjeda nad Turcima.

https://kamenjar.com/na-danasnji-dan-15 ... kod-siska/

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 11 lis 2020, 13:17 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Tu možete inspiraciju za fotografije tražiti.

https://twitter.com/BosnianHistory

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 21 lis 2020, 15:22 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Erdogan misli da može ponoviti ovo.

Citat:
After the battle of Mohacs, Sultan Suleiman had “sat on a golden throne” while his soldiers decapitated thousands of prisoners. The Venetians were playing a grim but well-understood role in a gory traditional drama. The performance was designed to be exemplary, and to satisfy the sultan in Constantinople that the long and costly siege had not been in vain. Bragadino’s officers and staff were beheaded in front of him, so that a rivulet of blood flowed across the hard dry ground and washed over his feet. Then he was ceremonially disfigured, with his nose and ears hacked off like a common criminal.

Surgeons stanched the flow of blood and made sure that the wounds did not become infected. Bragadino was cared for solicitously over a period of two weeks and allowed to recover his strength. Meanwhile, his remaining troops, not knowing what had happened to their leader, had marched out of Famagusta to the galleys to leave for Crete, in accordance with the treaty. At the harbor they were taken and enslaved, and chained by hand and foot to the oars in the Ottoman galleys. The final act was designed to make a mockery of the Venetians and to strip their commander of all the attributes of nobility. After prayers on Friday, August 17, the Ottoman army gathered on the siege works that surrounded the city. Bragadino was brought out before them, still wearing his senator’s robe. He was forced to his hands and knees, and a mule’s harness was put on his back, with a bridle and bit in his mouth. Two heavy baskets filled with earth were loaded onto the harness, so that he bent under their weight. He carried them to repair the breaches in the Ottoman earthworks made by the fire from his own guns. Throughout the morning he was led back and forth in front of the troops, in and out among the tents, whipped forward and abused by the mass of soldiers. Each time he passed the Ottoman commander’s tent, he was forced to prostrate himself and eat a mouthful of the dusty soil.

Later in the day the scene transferred to the harbor. The senator was hauled to the topmast of a galley, in front of all his former troops, now galley slaves. He hung in chains without nose and ears, twisting at the masthead under the hot sun. Lowered to the ground, he was taken to the marketplace and tied to a whipping frame, where all the people of Famagusta could witness his humiliation. Then, as the sun fell past its apogee, after he was “hung up by the heels like a sheep,” an Ottoman butcher began the slow process of flaying him alive, removing the skin intact. The chronicle recounts that Bragadino died when the skinner’s knives reached the “height of his navel.” The grisly task completed, the butcher scraped the hide clean of fat. Lala Mustafa and his troops watched the whole process in silence. On the next day the skin of Bragadino was stuffed with straw and neatly sewn up like a huge doll. Mounted on his own horse and paraded through the streets under the senatorial parasol, Bragadino’s simulacrum rode in a parody of his departure from the city on August 4. His skin was next hung from the yardarm of Lala Mustafa’s galley, and was still dangling there like a flag, but by now tanned by the weather, when the triumphant conqueror of Cyprus returned to the waters of the Golden Horn. Its final destination was the galley slaves’ prison (bagnio) in Constantinople, where it was hung as a mute warning to any who thought to resist or rebel.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 21 lis 2020, 15:28 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Genocidi.....genocidi....

Citat:
Every Venetian in the fleet knew that the Ottomans were besieging the town of Famagusta in Cyprus. The island’s capital, Nicosia, had fallen a few months after the invasion of July 1570. Twenty thousand inhabitants had been slaughtered when the Turkish troops broke into the city, and the rest of the islanders submitted to avoid the same fate.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 22 lis 2020, 00:33 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 svi 2020, 01:28
Postovi: 5701
Lokacija: planina
BBC, čovjek koji drži moju mržnju prema turskim divljim psima vječnom.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 22 lis 2020, 10:42 
Offline

Pridružen/a: 04 srp 2019, 22:20
Postovi: 3546
Citat:
The Long Turkish War or Thirteen Years' War was an indecisive land war between the Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire, primarily over the Principalities of Wallachia, Transylvania, and Moldavia.[7] It was waged from 1593 to 1606 but in Europe it is sometimes called the Fifteen Years War, reckoning from the 1591–92 Turkish campaign that captured Bihać.

In the Balkans, in 1595 a Spanish fleet of galleys from Naples and Sicily under Pedro de Toledo, marquis of Villafranca, sacked Patras, on the Rumelia Eyalet of the Ottoman Empire, in retaliation for Turkish raids against the Italian coasts.[12] The raid was so spectacular that Sultan Murad III discussed the extermination of the Christians of Constantinople in revenge, but he finally decided to order the expulsion of all the unmarried Greeks from the city.[13] In the following years, Spanish fleets continued to raid the Levant waters, but there was not a reprisal of the large-scale naval warfare between Christians and Ottomans.[14] Instead, they were privateers such as Alonso de Contreras who took the role of harassing the Ottoman sailing

On the eastern front of the war, Michael the Brave, prince of Wallachia, started a campaign against the Ottomans in the autumn of 1594, conquering several castles near the Lower Danube, including Giurgiu, Brăila, Hârşova, and Silistra, while his Moldavian allies defeated the Ottoman armies in Iaşi and other parts of Moldova.[15] Michael continued his attacks deep within the Ottoman Empire, taking the forts of Nicopolis, Ribnic, and Chilia,[16] and even reaching as far as Adrianople.[17] At one point his forces were only 24 kilometres (15 mi) from the Ottoman capital, Constantinople.


Jedna od jačih epizoda gdje se vidi da su Osmanlije bili tigar od papira samo što nije bilo dovoljno kršćanske složnosti da bi ih se razvalilo. Rumunji im se skoro ušetali u Konstantinopol.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 22 lis 2020, 14:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Armenci su žestoko branili Konstantinopol (van utvrda) i pobili puno muslimana. Zato ih toliko i danas mrze.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 22 lis 2020, 17:03 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27112
1876.

Citat:
У исто вријеме, једна „депутација босанских
бегунаца предала је ђенералу Молинарију молбу
да исту отправи самоме аустријскоме цару. Турци
у Босни и Херцеговини јавно исмевају поменуто
писмо, ма да га је султан примио, говорећи: ‘Никада
крст не може бити раван са кораном; ђаури не
могу имати једнака права са последоватељима
пророка’.13
___
13 Српске новине, бр. 51, год. XXXXIV, У Београду, Уторник 5. Марта
1876.

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 22 lis 2020, 17:33 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
https://www.konvertor.co.rs

Citat:
U isto vrijeme, jedna „deputacija bosanskih
begunaca predala je đeneralu Molinariju molbu
da istu otpravi samome austrijskome caru. Turci
u Bosni i Hercegovini javno ismevaju pomenuto
pismo, ma da ga je sultan primio, govoreći: ‘Nikada
krst ne može biti ravan sa koranom; đauri ne
mogu imati jednaka prava sa posledovateljima
proroka’.13
___
13 Srpske novine, br. 51, god. XXXXIV, U Beogradu, Utornik 5. Marta
1876.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 23 lis 2020, 18:18 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 27 lis 2010, 15:06
Postovi: 27112
Totalno financijsko rasulo. Ne čudi što su bankrotni Turci prodali ono nešto malo imovine u BiH
i ostavili domaće muslimane kršćanskoj sili.

Citat:
Ekonomska kriza vladala je cijelim Osmanski carstvom. Strani zajmovi gušili su državni organizam, dok je pogoršanje cijele situacije dodatno produbljivala međunarodna agrarna kriza (Ekmečić 1989:279, 280). Ukupan državni dug prije 1875. iznosio je 202 miliona funti sterlinga, a čitav godišnji prihod bio je oko 18 miliona funti (Ekmečić 1973:25).
Vlada u Carigradu napušta zlatnu podlogu osmanske valute i prelazi na papirni novac (Ekmečić 1989:249).

_________________
- Sarajevo drugi u svijetu po broju izdanih radnih viza za Njemačku 2022.
- Luka Mišetić: Haag nigdje i nikad nije tvrdio da je Herceg-Bosna UZP.
- Reis: Država nam curi kroz prste poput pijeska.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 23 lis 2020, 19:20 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Dok se mogu kafiri pljačkati i naplaćivati im poseban porez islam se širi. Kad to nema oni se kolju između sebe. Kao kad us okupirali Španjolsku a Francuzi im nisu dali dalje. Za krako vrijeme se mulsimani počeli klati između sebe.

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 26 lis 2020, 19:32 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
Ova je za Suljagića i Bajrovića, dvojicu velikih P0turica.

Lijepo vrati grad i biži ća u Aziju.

slika

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 19 stu 2020, 23:19 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 28 svi 2020, 01:28
Postovi: 5701
Lokacija: planina
slika
slika


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 pro 2020, 18:24 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 sij 2019, 15:02
Postovi: 927
U suton 18. stoljeća

U svakom intervalu turske vladavine u Bosni i Hercegovini našao bi se neki događaj koji bi otežavao i onako težak položaj katolika. Pored trajne neimaštine, potlačenosti i biča »velike kuge« (1782) posebno teške posljedice donio je Dubički rat 1788. godine, koji se vodio na sjevero--zapadnim granicama Bosne. Spomenuti sukob uvjetovao je nesigurnost u banjalučkom kraju, jer su se u njihovoj blizini (Gradiška, Dubica, Novi) vodile borbe. To još ne bi stvaralo toliki nespokoj kod banjalučkih katolika, da se taj rat nije vodio s katoličkom Austrijom, od koje su očekivali izgon Turaka iz Bosne. S takvim simpatizerima Turci bi se drastično obračunavali. Izraziti takav primjer bilo je ubojstvo bihaćkog župnika fra Joze Valentića (najvjerojatnije Ivaštanina). Doznavši za njegovu vezu s austrijskim oficirima, kadija izreče strašnu osudu: ». . . da se rečeni fratar dovede na čaršiju grada i da se živ s oštrim handžarom na sitne komade sasječe, pa da se komadići tijela razbacaju po čaršiji, neka jih gladni psi pojedu i to je dne 3. ožujka izvršeno«

https://orlovac.eu/knjige/huv.pdf


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 17 tra 2021, 11:34 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 05 lis 2010, 11:48
Postovi: 109215
Lokacija: Županija Herceg-Bosna
slika

_________________
Spetsnaz, a force for good.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 svi 2021, 17:29 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 23 ožu 2015, 21:56
Postovi: 5046
jedna od najjacih izjava koje sam do sad procitao
eksplodira doslovno

_________________
Muslimani su nastali, kada je Bosna nestala.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 svi 2021, 19:30 
Offline

Pridružen/a: 22 tra 2021, 09:15
Postovi: 665
Da su vas milovali 500 godina izlizali biste se.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 svi 2021, 19:44 
Offline

Pridružen/a: 24 ožu 2019, 11:50
Postovi: 933
Lokacija: Mostar.......nekad
Riquelme je napisao/la:
Da su vas milovali 500 godina izlizali biste se.


Vi begovali i kahve po čaršiji ispijali dok su hrišćani za vas radili. Zato i dan danas mnogi od vas žale za tim vremenima.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Kako je uistinu bilo "pod Turcima"
PostPostano: 02 svi 2021, 20:19 
Offline
Avatar

Pridružen/a: 08 svi 2020, 15:23
Postovi: 3165
babo je napisao/la:
Riquelme je napisao/la:
Da su vas milovali 500 godina izlizali biste se.


Vi begovali i kahve po čaršiji ispijali dok su hrišćani za vas radili. Zato i dan danas mnogi od vas žale za tim vremenima.

Ma ko bola, pa većina njih su potomci te nažalost pale braće, nisu ti oni vidili kahve već prve linije, tko je bio sposoban je obrađivao zemlju i plaćao porez ko i u cijeloj Europi, pa za vrijeme industrijske revolucije bogati su obrađivali zemlju, a onaj tko nije imao dovoljno zemlje je radio u rudnicim. Ti što su begovali su ti u Turskoj i pojedinci kao naš Hasanbegović ili Bake ali većina njih ti je bila obična bagatela. Pa ovi "naši" Hercegovački muslimani Marići, Martinovići, Ćorići.. su ti upravo ti što su radili za begove pa u kasnim stoljećima određeni broj dice bi uzeo muslimanska imena kako bi dobio kakve takve povlastice ili bolje rečeno da bi kakav takav život imao, inače nitko to ne bi mogao izdržati, dok su ostali kao npr. Hajduci živjeli po brdim od stoke i zemlje ko svugdje drugo i povremeno upadali i krali po čaršijama.

_________________
Srpsko-hrvatski svijet


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 1624 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55 ... 65  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: hilbert i 72 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO