ako su ili tako jadni, onda je njihova nespremnost na kompromis zadivljujući kretenizam

Oće li neko nas Hrvate Varte spomenuti ?

Najmanje preko 100 000 Srba iz gradova pod hrvatskom kontrolom su ostali čitav rat na hrvatskoj strani. Za Srbiju je otišlo u prvom valu 91 možda nekih 50 000. Ostatak je bio u Krajini.
Sa današnje tačke gledišta znamo da se ne bi ništa specijalno desilo,najbolji primjer su Srbi iz Podunavlja. Reintegrisali se nazad u HR,ima ponekad čarki,problema,al žive i dalje bez većih problema,i nisu ostali bez kuća i imanja.
To je s današnje tačke gledišta,ali 90/91 je bila sasvim drugačija atmosfera,i ogromna propaganda s jedne i druge strane,da to nije moglo završit na miran način. Nažalost. To nas je unazadilo i jedne i dtuge,Srbe puno više,no međutim ni Hrvati na tim područjima Krajine nisu baš presretni,nit imaju kakvu posebnu perspektivu.

Od početka do kraja rata je u Krajini stvorena atmosfera,da nema povratka u Hrvatsku. Ili opstat,ili nestat,samo to je bila opcija. Da je neko reko,ljudi mi gubimo rat,ajde da se dogovorimo s Hrvatima bilo šta taj bi 100% osto bez glave.
Toj tvrdoglavosti,i nespremnosti realno sagledat situaciju u kojoj se nalaziš su dobrano kumovali događaji iz 2.svj.rata. Jednostavno to je bila neka vrsta straha od događaja iz prošlosti koji su kočili realno i razborito razmišljanje. Ne znam kako to drugačije objasnit.
Iz tog razloga su i Hrvati iz BiH (ne svi) bolje prošli od Srba iz Krajine,jer nisu imali problem ostat u okvirima BiH,ako im se da određena teritorija u BiH gdje su većina.Entitet,kantoni i sl.
Hrvati iz BiH jednostavno nisu imali te strahove i kočnicu iz prošlosti koju su imali Srbi iz Krajine.

Šuti dobro smo prošli, da vas je sad 30 u Saboru na što bi to ličilo....

Na parlamentarnu skupštinu BiH.

E pa, lijepo da to sam priznaš. Tada su Beogradske vlasti radile sve na tome da vas zastraše i prikažu Tuđmana kao podivljalog ustašu koji će otvorit

Jasenovac i Pag samo za vas opet. I što vam se dogodilo pod tim istim Tuđmanom samo 6 godina poslje? Lijepo se reintegrirali i ništa vam se nije dogodilo.

Postali ste žrtva svoje propagande, dopustili ste da vam razne ništarije poput Šešelja unište život svojim huškanjem.

Vojo i dalje živi doma u svojoj kući a vi diljem svijeta. Neću glumiti da plaćemo za vama ali plaćemo sigurno za propuštenim mirom i izgubljenim životima.

Postali su i Hrvati u BiH žrtve zagrebačke propagande. Nismo se trebali pretjerano miješati u taj njihov rat. Eventualno onoliko koliko su se oni umiješali u naš.

Nismo morali aktivno podržavati Srbe u Pereciji kako su oni podržavali Muslimane. Ali mogli smo isposlovati povoljno rješenje za Herceg-Bosnu u okviru nove Jugoslavije u zamjenu za nemiješanje.

Međutim takva je atmosfera bila i 1995., premda je bilo očito da se Srbima koji su ostali na hrvatskoj strani u 4 godine rata nije ništa dogodilo. rat je samo ubrzao depopulaciju okupiranih područja, koja se nastavlja i dan danas. Rat, nedostatak resursa, a i rubno, pogranično područje su doprinijeli depopulaciji dijelova Hrvatske koji su bili pod okupacijom.

Žalosno je što Srbi i dalje ne odustaju svoje velikosrpske politike kakvu su imali 90-tih posebice prema BiH, a na udaru su i Crna Gora i Kosovo. Još žalosnije što neki Hrvati podržavaju odvajanje RS-a i ujedinjene RS-a, sa Srbijom, a što bi dovelo do tektonskih poremećaja i novog teškog krvoprolića. Srećom takav scenarij kakav priželjkuju neki ovdje ipak nije izgledan.

Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj prošli su gore od Hrvata iz BiH.

Pobunjeni Srbi u Hrvatskoj proglasili su svoju paradržavu. Da je sve stalo na proglašenju države, drugačije bi to izgledalo. Drugačije bi u svitu gledali na Hrvatsku i pobunjene Srbe. Kad nisi nasilan, onda ćeš i na protivničkoj strani imati istomišljenike ili bar one koji će imat razumivanja.
Daklen, bez ubojstava, pljačke, progona, nehumanih zarobljeničkih logora-mučionica na svom području i teroriziranja područja odnosno stanovništva pod nadzorom Vlade RH granatiranjen, raketiranjen, pucnjavon, uništavanjen gospodarskih objekata (brana na Perući), onemogućavanjen prometa... Kad su vodili prîgovore s međunarodnin posridniciman i vlastima RH, bili su krajnje osorni, gramzivi, nepopustljivi, obistni, nerealnih zahtiva.

Oni s područja okupiranog Podunavlja prošli su skroz lišo.

Hrvati u BiH, odnosno barem oni pod nadzoron HRHB boje su prošli od pobunjenih Srba iz Hrvatske jer su se od početka deklarirali dilon BiH, jer su branili BiH od velikosrpske agresije, a na području HRHB i priko tog područja mnogi su našli spas za odlazak na sigurno, uključujući i Muslimane i Srbe. HRHB se zamirila muslobošnjačkon vrhu koji je uzurpira vlast u BiH ka' da je to njihova osobna država, samo za njihov narod, a ne i za druge.

Hrvati u BiH s područja koje je "oslobodila" tkz. ABiH prošli su gore od pobunjenih hrvatskih Srba, koji su smili puno tega ukrcat u traktore, automobile, kamione, prikolice i dr. i nitko ih nije ni zaustavlja ni "carinia" puten. Vojno sposobni su normalno napustili, u pristojnin uvitima, osobito onin korpus koji se prida. Hrvate u BiH s "oslobođenih" područja su pak odrali ka' zečeve. Mnogi su došli sa svežnjima u rukama. Malo koji je proša s vozilon i onin šta je moga odnit. Vojno sposobne su zatočili, poslali na položaje (one iz mišanih brakova), u radnu postrojbu u vukojebine u nehumanim uvitima, ili za živi šćit.

Kakav je to građanski rat između Hrvata u BiH mogao dogoditi ?koliko je to bila realnost?

Vojno gledajući Srbi RSK-a su također morali riješiti rat u prvim mjesecima 91. jer Hrvatima je u biti dugotrajni rat pasao. Hrvatska je dugotrajnim ratovima dobila dovoljno vremena da se naoruža i konsolidira diplomaciju. Također rane 91. hrvati su bili slabo naoružani za razliku od Srba.

Fast forward u 95. u Krajini, kako sam čitao od svjedoka toga vremena, je vladalo katastrofalno stanje. Prosjek vojnika je bio 40 godina, visoka inflacija je vladala i novac im je toliko bio bezvrijedan da se time komotno moglo igrati monopoly, svaki dan se netko iseljavao u Srbiju, imali su loš glas u svjetskim medijima... Nasuprot tome HV se u međuvremenu dobro naoružao i stvorena je dobro obučena vojska.

Dakle Martić i ostali su trebali rane 91. organizirati vojnu ofanzivu direktno na Zagreb i prisiliti Tuđmana na ustupke. Imali su pri tome ljevičarski petu kolonu koja bi ih dočekala kao osloboditelje.

No dobro, lako je biti general poslije bitke.

Upravo zbog ovakvih islamističkih stavova ne živiš u Republici Srpskoj,već u Holandiji. Ti si ljubomoran na Hrvate,što vi muslimani niste Srbima uspjeli organizirat oluju u BiH,pa da i tebi bude srce na mjestu i da imaš šta slavit.
Ipak jedan scenario je sasvim izgledan. Da ćeš ti ostatak života provest u Holandiji daleko od Republike Srpske.

Martić i SVK ne bidu mogli. Pobunjeničku vojsku već je uspišno rišava MUP RH i svaki put kad ih je ima slomit, spašavala ih je JNA ubacivanjen ka' tampon. Daklen, jedino je to mogla JNA. I to ne samo izvanjskom ofenzivon, nego i aktivnin dilovanjen iz vojarna JNA, što hoće reć, i osvajanjen iz vojarne, ne samo pasivnin dilovanjen, a to je teroriziranje grada i okolice pucnjavon i granatiranjen.

Da su uspili, ne bidu oni moljakali ni prisiljavali Tuđmana na ustupke. Ne bi tu bilo diplomacije ni prîgovora, nego bidu ovi iz JNA ili velikosrpski dobrovoljci striljali sve hrvatsko vodstvo što pri, da ih ne bi se slučajno na pritisak MZ pustilo.

Pete kolone je bilo i dobro se je pritajila. Samo najtvrdokorniji su bili aktivni, oni drugi su odlučili čekat bolja vrimena. Najtvrdokornije smo uglavnon uhvatili. Nažalost nismo pohvatali sve navoditelje paljbe, snajperiste, širitelje malodušja (ne mislin na domoljubne paničare!) ni doušnike.

Kako islamistički stavovi!? Čim netko nije 100% ljubitelj Srba, odmah je islamist, svašta.
Nije ni čudo da na ovom forumu nema više od 30 ljudi.
Jesam li rekao da se zalažem za ukidanje ili uništenje RS-a i Srba?!
Samo sam rekao do čega može dovesti velikosrpska politika, a to je do krvoprolića.
I ne živim u Nizozemskoj što se najbolje može vidjeti što imam č,ć,ž,š,đ na tipkovnici

Prije svega, mit je da su Srbi i Srbija htjeli osvojiti Zagreb i cijelu Hrvatsku, ali eto nisu uspjeli zbog herojske obrane. Ima i jedan video, ne da mi se sad tražiti, gdje Šešelj priča 1991. kako njih zanima istočno od granice Virovitica-Karlovac-Karlobag, a zapadno od te granice možda je Austrija, možda Slovenija, a može se zvati i Hrvatska, da to njih ne interesira.

Tu je bio i problem vrha JNA u Beogradu što su se oni pogubili u tome da li se bore za Jugoslaviju ili srpske etničke prostore. Glavna razlika Srba u odnosu na Hrvate je nedostatak kompaktnosti i istih ciljeva, Srba ima brojčano i predstavljaju faktor u 3 republike i na Kosovu, međusobno nemaju direktne zavisnosti niti imaju iste interese.

To bi bilo kao da je u Sovjetskom savezu Rusija u paketu rješavala Pridnjestrovlje i Sjevernu Osetiju, to su različiti pobunjeni Rusi u različitom kontekstu i ne može se rješavati u paketu. Beograd je imao hendikep da je sve te ratove morao voditi i koordinirati u isto vrijeme.

1995. nisu bil i u Krajini, jer je ekonomska emigracija poharala taj prostor, trećina ih je otila. po Beogradu su lovili ljude odavde i prisilno ih vraćali nazad da popune vojsku



taj prostor je inače teško perspektivan, uz par iznimaka, ali općenit govoreći on je Hrvatskoj IZNIMNO BITAN, Hrvatska bez nejga ne može normalno funkcionirati.

Atmosfera 90./91. jeste bila napeta i usijana, ali sa srpske stran apsolutno ništa nije doprinosilo njihovom smirivanju i pronalasku kompromisa. bio je to jedan zanos bahatosti i beskompromisnosti. Tuđman, htjeli to ili ne priznati, bio je sklon kompromisu.

s jedne strane to je razumljivo, jer narod koji ima totalnu premoć teško će biti sklon kompromisu i nitko od Srba 1991. nije mogao niu snovima zamisliti da će to završiti kako je završilo 1995.

JNA je prvo imala planove izvršiti udar u ZG i dovest jugofilnu vlast, očuvat Jugoslaviju.

onda su imali planove poput Izraela, slomiti Hrvatsku i prisliti da prizna promjenu granica republika. to je opet uključival odolazak do Zagreba.

onda se to svelo samo na zaposjesti što više teritorija za Srbe, bez ikakvog plana kako to realizirati. Možda su čak mislili da će doći do ciprizacije Jugoslavije, gdje će slovenija i DIO Hrvatske igrati ulogu sjevernog Cipra, nepriznatih republika, ali će de factio dio RH ostati u Jugoslaviji.

1. Od samog starta su Hrvati BiH bili podiljeni po pitanju dal zele BiH ili uvecanu RH s tim da je mnogima oboje bilo prihvatljivo.
2. BiH nije drzava nacija vec drzava tri konstitutivne nacije.
3. Muslimani tj Bosnje imaju ideju da su Hrvati u BiH potencijalni Bosanci Katolici ili Bosanci ateisti
4. Brojni Muslimani poticu iz begovskih obitelji koje su suradivale ili bile nosioc NDH rezima u BiH i time se smatraju djelomice Hrvatima u nekoj osnovi
5. Srbi smatraju Hrvate Srbima dok Hrvati ne smatraju Srbe Hrvatima sta znaci da su Srbi bar teoretski inkluzivniji od Hrvata
6. Hrvati nisu izgubili vojno kao Srbi u Hrvatskoj. Tamo di su Hrvati imali slicne gubitke poput Bugojna, tamo smo prosli i ka Srbi u Banovini isl tj reducirani na 10-20% ili tako nesto.

Ovo je informirano temeljitom knjigom Davora Marijana.

Šta je ova tema još živa.

Pouke za Hrvate:

1. Hrvati u BiH ne smiju ispasti oni koji rade probleme. Moramo pustiti muslimane i Srbe da odrade taj posao.
2. Hrvatska i Hrvati BiH trebaju djelovati jedinstveno
3. Takijati da smo za BiH dok veliki to traže i ne promijene mišljenje (ali tražiti povratak na izvorni Dayton)
4. Kad dođe vrijeme za raspad pokazati Hrvatsku organizaciju i efikasnost
5. Vojno stati na granice Herceg Bosne i onda odraditi efikasno šta se mora
6. Nastaviti takijati kako ti je stalo do druge dvije strane
7. Izbjeći ratne zločine i akcije po urbanim centrima
8. Islamiste tretirati s krajnjom mjerom po veličanstvenoj prirodi gdje nema puno kamera
9. Slati im humanitarnu pomoć, hranu, lijekove i slikati se kako smo mi dobri likovi, lijepi i humani
10. Naravno to sve pod uvjetom da već nije krenula Bitka za Francusku i Europljani ne trijebe Islamiste svugdje po Europi.

Srba u Hrvatskoj je bilo:
1991. 581.663
2001. 201.631

Razlika je ugrubo 381.000. Kamo su nestali? Većina je Srba iz Hrvatske ostala u Hrvatskoj, barem za vrime rata. Manji dil je osta na pobunjenin područjima. Ipak, kamo su nestali.

Dil je osta na pobunjenin područjima i posli otiša ća u Srbiju, BiH ili Crnu Goru.
Dil je pobiga na pobunjeničko područje, ali kako stvar nije uspila, produžili su za Srbiju, BiH i Crnu Goru, ili treće zemlje.
Dil ih je bia pridbiga, znali su šta će bit ili su bili prioprezniji pa su otišli još pri rata, bilo u rečene države ili u ondašnje inozemstvo, izvan SFRJ. Ovo se većinon odnosi na domaće.
Dil je bia službeno osoblje JNA, SUP-a i razni zaposlenici u državnin službama, ustanovama, poduzećima, rukovodeće osoblje u podružnicama srbijanskih poduzeća, ali i pridošlice koji su došli iz Srbije u Hrvatsku 1980-ih; ovi su se umirovili i vratili u svoja sela, zaminili stanove s Hrvatima koji su službovali u Srbiji, zatražili prikomande u Srbiju, BiH, Crnu Goru.
Dil ih je osta u Hrvatskoj, ali zbog loše ekonomske situacije i beznadežnih perspektiva iselia na Zapad ka' i Hrvati zbog istog razloga u isto vrime, od Austrije do Novog Zelanda.
Seobu u isten pravcu poduzelo je dosta mišanih brakova, i pri i tijekon rata, a i posli. Ima tu i jugoslavena koji se nisu htili opridilit ni za koju stranu, ili se jesu opridilili ali nisu htili živit ka' obiliženi u svojoj sridini.
Dil Srba je oportuno prominia nacionalnost a i dalje rade za srpsku stvar. Takvi su završili u "Istrijane", "Dalmatince", Talijane i sl.
Dil je bia iz hrvatsko-srpskih mišanih brakova, i dil onih koji su se pri izjasnili ka' Srbi, posli su se izjašnjavali ka' Hrvati.
Dil ih je ima kojega nesrpskega predka, kojega šukundida ili šukunbabu pa su se izjasnili po njegovoj nacionalnosti, a njegovo ili njeno si prizime dodali svojemu, ili čak uzeli a skroz.



Srbi su Balkanci, izrasli na balkansko-orijentalnoj kulturi. Ta kultura ne poznaje nalaženje kompromisa, nego "mora bit sve po moju" "gazi slabijeg" a slabiji trpi i glumi odanost, pokloni se ili ukloni, pobigne ili asimilira.

Kod njih gotovo uvik bude da smina vlasti završi sprovodon. Tako je barem zadnjih 200 godina.

Oni inače etnički očistidu. Danas je više Srba na Banovini nego Hrvata u ciloj Srpskoj. Nima šanse da bi se Srbima dogodilo Podunavlje ili ostala bivša okupirana područja po RH.

Srbi su držali 50% policije i 30% administracije.
Bilo ih je 12%.
Od tih 580 tisuća i bez rata bi nestalo barem 200 tisuća.
Većina zaposjednutih područja su brda, eventualno predgrađa.

Jedino županijsko središte kojeg su zauzeli je srušeni Vukovar.
Danas Srba u RH ima možda 100 tisuća. Ima asimiliranih, ima svega.

Manje, realnost je kojih 70 do 90k bez napuhavanja pri popisu.

Ja ću im dati 120 tisuća ili 3%, mada je moja procjena više liberalna nego konzervativna.