Bold nije točan.
To su one Budakove gluposti.

Nema Bošnjaka, (niti Humljana) na Karpatima.

Ovdje su doselili Hrvati (i Srbi).

To što su se kasnije stvorile neke "riječne županije" koje su dobile neki nivo samostalnosti ih ne čini nacijama.

Koja je razlika između Bosne i Like?
Ili Usore?
Bosna je dulje opstala, ali je svejedno hrvatska.
Bosna (a i Hum) su se malo više osamostalili kada su Arpadovići došli na vlast.
I to je sve.
Nema tu nikakvog novog naroda.
Pa pola vremena joj se brka ime s Ramom.

S time da je u Humu i Zahumlju i bila neka sklavinija, a u Bosni je nije bilo.

Pa i Bosna je isto dio (zapadnorimske) Dalmacije.
Samo što su tamo sela i rudnici, nije bilo većih gradova.

Ima nešto Srba u Podrinju i to je to.

Dubrovnik je isticao da je dio hrvatske, slavenske Dalmacije iz 16. i 18. st.
Rimska Dalmacija s tim nema veze.

Zbrkana struja svijesti.

U Lici je glagoljica, hrvatsko ima, kao i u Istri i Dalmaciji, te svijest o kraljevstvu.
U pravoj Bosni- Soli, Zenica, Vrhbosna-nema ni spomena ičeg hrvatskog, nema kulturne komunikacije, upravo od 1100. do 1500. nema ničeg hrvatskoga u mislu što je onda hrvatsko značilo.

Nema narodne svijesti, nema kultture, nema hrvatskog svećenstva, nema ideje o kraljevstvu, nema ni spomena hrvatskoga imena.

Dubrovnik je bio hrvatski davno prije 16. stoljeća.

Petar Krešimir IV. se proglasio kraljem Hrvatske i Dalmacije, označio istoni Jadran kao naš.
A to ti je 11. stoljeće.
Hrvatska vlast je u Dubrovniku od 10. i kralja Tomislava.

Što se tiče rimske Dalmacije, Bosna je cijelo vrijeme do 13. stoljeća pod dalmatinskim nadbiskupima.
Tek u 13. stoljeću prelazi pod Đakovo.

Granice rimskih provincija su bitne za rani srednji vijek, jbg.

To nema veze u svijesti tih ljudi.
Mađari su vladli nad većim teritorijem, pa nikom ništa, od toga ništa nije bilo mađarsko.

A u Bosni nema glagoljice i popova glagoljaša?
Pa jednu Srebrenicu i Bratunac su ti osnovali Dubrovčani.

Po čemu nema Bosne u Hrvatskoj ako ti je tamo hrvatska vlast većinu srednjeg vijeka?
Nemaš nikakvu graničnost prije sredine 12. stoljeća.

?
Od kud ti ovo?

Prvo....
Usora i Soli nisu prava Bosna.
To su dvije sjeverne banovine (kasnije jedna vojvodina), koje je po hrvatsko-ugarskom kralju s Vrhbosnom spajala samo osoba vladara.
A i to nije uvijek bilo tako, često su vladari bili od drugdje.

Drugo...
Po Budaku i kompaniji ti je Zenica, Žepče i okolica dio Primorske Hrvatske.
Imaš onaj koridorčić do rijeke Bosne.
To su ovakve debilne karte (slajd II.)
https://www.slideshare.net/slideshow/hr ... 40836015#2

Treće, ta ista Zenica je bila dio baštine hercega Hrvoja, tako da i baš nije dio prave Bosne.
https://bosnae.info/wp-content/uploads/ ... rbzmlj.jpg
Mislim, ostatak države je bio Hrvojev protektorat, dok je Tvrtko II bio maloljetan;
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... C4%87i.png

Četvrto, kojih pedesetak godina imaš vlast Šubića u "samoj Bosni", kada je Pavao gospodar Bosne i Huma, krajem 13. i početkom 14. stoljeća.

Peto, imaš vlast hercega Kolomana u Humu, Usori i Solima, pa i u samoj Vrhbosni sredinom 13. stoljeća.
Kojem je glavni grad bila Čazma.

Šesto, svi ti banovi Bosne (a ban je hrvatska titula) su kao svoje suverene imali hrvatsko-ugarske kraljeve.

Sedmo, Matijaš Korvin je oslobodio Usoru, Soli, Donje Kraje i Bobovac nakon pada Bosna (sredina 15. stoljeća);
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/ ... %A1gai.png
https://i.pinimg.com/564x/22/69/e0/2269 ... 895270.jpg

Osmo, Žigmund Luksemburški je potjerao nevjernog vazala iz Bobovca početkom 15. stoljeća;
http://www.bobovac.org/bobovac_de.html

I sad toga ima poprilično, ali uz koju pretpostavku možeš izvaliti da u Bosni nema Hrvata, ako vladari Hrvatske izravno vladaju Bosnom svakih par godina, sve da su i domaći Marsovci?

A što se tiče svećenstva...
Pa Bosna je prvo pod Splitom, pa onda Dubrovnikom, pa onda Đakovom.
Krstjanska hereza dolazi u Bosnu kroz dalmatinske luke.

Ta priča o "nemanju" Hrvata ti je priča od Finea, koji je predložio da se srednjovjekovna Hrvatska preimenuje u Velebitiju, jer nema dokaza da su se lokalni Slaveni zvali Hrvatima, da je to bilo samo ime pokrajine.

Prvo, svijest pojedinih seljaka i kmetova obično nije značila puno u srednjem vijeku.
No to su bili ljudi koji su pričali hrvatskim dijalektima (raznim zapadnoštokavskima), koji su se nalazili u ranohrvatskim župama, Zenica je kao kasnija župa Brod bila dio Plive, kojima je vjera došla iz južne Hrvatske (vrhbosansku nadbiskupiju je utemeljio Petar Krešimir IV).

Drugo, plemstvo je većinom iz Hrvatske.
Hrvatinići su Ličani, rođaci Šubića (po majčinskoj strani), Kotromanići su iz Slavonije.
Tvrtko se proglasio i kraljem Hrvatske, između ostalog.

Treće, dio etnika je isto iz Hrvatske.
Podrinska cesta, via argentum, ti se sastojala od dubrovačkih naselja, to je žila kucavica kojom je tekla dubrovačka ekonomija.
I to je jedan od razloga srodnosti jekavske šćakavice u srednjoj/istočnoj Bosni i dubrovačke jekavske štakavice.

Četvrto, Bosna je bila hrvatska banovina, niti jedan drugi narod nije imao banove.

Peto, jezik je bio hrvatski...
U principu, tamo je sve hrvatsko.
Jezik, kultura, običaji...
Nema niti jedne jedine stvari koja ne bi bila hrvatska, odnosno nešto što bi se našlo samo u središnjoj Bosni, a ne u ostatku Hrvatske.

Ponavljaš Fineove gluposti, da Hrvati nisu Hrvati, osim ako to kažu eksplicitno, ali i tada ne vrijedi, jer onda se odnosi samo na regiju, ne na krv.

Vladari odlaze i dolaze, pa i ovi strani. U to doba, postoji etnička svijest, a ona se i preklapa s političkom.

Ono po čemu Bosna nije bila nešto hrvatsko je to što u njoj, dakle u raznim pokrajinama sadašnje Bosne osim zapada, nema nikakvih bitnih specifičnosti hrvatske kulture (banove i ostalo sam nabrojao, no to nje ono što tvori hrvatstvo toga doba).

Bosna ima hrvatske značajke jedino u periodima kad dođe u jači doticaj s Hrvatskom.

U Bosni nema:

* nijednog spisa na glagoljici
* nijednog na latinici i slavenskom jeziku (mislim na nešto opsežnije)
* nijednog katoličkog spisa koji slijedi reforme KC
* nikakvog spisateljstva na latinskom
* nijednog spomena hrvatskoga imena kao samoidentifikacijskoga
* nikakve ni veze poliitčkoga tipa koje je iskoristio tvrtko za posjedanje dijela Srbije
* nikakvih veza s Hrvatskom u kulturi, napose pisanoj, a koja postoji između Rijeke, Senja, Splita, Zadra, Šibenika, Dubrovnika

Jednokratna vlast Šubića ne znači ništa, kao ni Tvrtka u dijelu Srbije.

Jednostavno, ulazak u hrvatski prostor, jasno počinje tek s Osmanlijama i od 1500- 1600.

Nije bez razloga Marulić pisao u pjesmi o borbi s Turcima: Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci, Garci ter Latini, Sarbli ter Poljaci.

Ovdje su hrvatski vladari dolazili malo malo.

Herceg Koloman-sredina 13. stoljeća
Šubići-kraj 13. i početak 14. stoljeća
Žigmund Luksemburški-početak 15. stoljeća
Matijaš Korvin druga polovica 15. stoljeća

A prije tog razdoblja ni nema Bosne.

O kojoj etničkoj svijesti pričaš?
Kako je jedan Bošnjanin različit od drugih Hrvata?
Na karpatima nemaš bošnjačkog plemena, jedan Hum je stariji od Bosne, Bosna nikad nije bila sklavinija (Budak blebeće), ona je kasnije nastala.

Pa imaš vrijeme gdje joj se petlja i ime, mijenja od Rame u Bosnu.

Ali taj "jači doticaj" je malo-malo.
Dakle, da je Bosna indijanska, eskimska ili aboridžinska zemlja, ako u njoj svakih 50 godina vladaju Hrvati iz Hrvatske, trebalo bi biti tragova Hrvatstva.
A njih nema.
Zašto?

Bosna ima arvaticu, koja četvrtinu svojih slova vuče iz uglate glagoljice.

Ovo ti nije točno...
https://muzejbosanskogkraljevstva.ba/glaz/
Pogledaj Belu IV u Usori, pogledaj i povelju oko bosanskog kaptola u Đakovu.

Ovo isto nije točno.
Reforme su kraj 11. stoljeća, Vrhbosansku biskupiju je osnovao PK IV, a nakon njega je došao DZ.
Sredinom 13. stoljeća imaš hercega Kolomana koji skuplja novac za novi kaptol u Vrhbosni, ali kako on pogiba u bici s Tatarima, taj kaptol njegov brat Bela IV seli u Đakovo.
Iber toga imaš gomile dominikanaca i franjevaca dole.

I opet Fine?
Razlozi zašto Bosna prelazi na lokalna imena su ti što kralj Hrvatske sjedi u Budimu (ili Ostrogonu, Višegradu...).
Nije ti baš pametno zezati vrhunskog seniora, a htio bi biti što neovisniji.

A Tvrtko se kraljem Hrvatske proglasio kako?
Da mu možda majka i skrbnica nije bila Šubićka?

Hm.
U srednjem vijeku imaš dalmatinsku renesansu u Primorju.
I to je ovo što si opisao.
Imaš utjecaje na unutrašnjost, ali negdje ti utjecaji baš i nisu očuvani.

Što je ostalo očuvano od kulture u Bosni u tom razdoblju?

Nije poanta što su Šubići vladali 50ak godina u Bosni.
Niti je poanta što je Tvrtku mater Hrvatica, Šubićka.
Niti je poanta što su najmoćniji plemići u Bosni bili Šubićki rođaci, Hrvatinići.

Poanta je da je Bosna svakih malo-malo pod vlašću nekog iz ostale Hrvatske.
Poanta je da postoji ekonomija (Dubrovčani) koji spajaju i tu malu Bosnu s ostatkom Hrvatske.

Tvrtko je pripojio Podrinje, staru jezgru Srbije, Bosni.
Ta vlast je trajala skoro 100ak godina (od 1377. do Turaka) i nije bila jednokratna.

Ovdje su puno češći intervali.

Što opet nije točno.
Bosna je davno prije dio hrvatskih zemalja.
https://marinknezovic.info/wp-content/u ... uzslav.jpg

Bosna kao država (ali zavisna) nastaje tek od 12. stoljeća.
I to tek pred kraj.
Od 12. do sredine 15., ta cca dva stoljeća je malo-malo pod vlašću Čazme, Bribira, Zagreba...
Ako su razdoblja vlasti tako česta, kako bi ušla u hrvatski prostor tako kasno?
A do 12. stoljeća je bila dio tog prostora.

Kraljevski grad u Jajcu je podigao Hrvatinić, a u posjed kralja je došao kao miraz Hrvojeve udovice, sestre hrvatskog bana, Jelene Nemanjić.

Kako dolaze Turci (od početka 15. stoljeća) većina plemstva lagano bježi na zapad.
A u jezgri Bosne ostaju tri samostana, Hvojnica, Kreševo i Kraljeva Sutjeska/Sutiska/Banske Dveri.
To su samostani neke samostalne Bosne?

Zato jer je Bosna bila država, nešto što je dobilo krunu od pape.
S time da je ta kruna postojala godinu dana prije pada, ali se svejedno nije olako djelila.

Marulić jasno piše o raznnim narodima, i ttu su Bošnjaci nešto drugo.

Sve ostalo je parcijalno ili nategnuto. Bosnom, osim Šubića, vladaju jedino razni međunarodnni, ugarsko-poljski likovi koji u Bosni ne promiču nikakvu hrvatsku ili općenito slavensku kulturu. Sva pismenost koja je očuvana je krstjanska, a ne modernizirana katolička, a to je bosančica koja se malo razlikuje od srpske ćirilice. To je praktički isto, što i priznaju naši paleografi. Da nije bio isto, ne bi pravoslavci neke koji su završili kod njih koristiti u vjerskoj službi uz minimalne preinake, i to ne u pismu nego u liturgiji.

Ponavljam, Bosna postoji kao spomen od drugih sigurno prije, konačno i Porfirogenet i Skilica i d., dakle sigurno bar od 900.-950. No jače se individualizira od 1100. do propasti.

U samoj Hrvatskoj nema ništa slično CB, pa je i tu razlučnica, koja odjeljuje Bosnu i od Hrvatske i od Srbije.

Sigurno bi slika bila drugačija da Turci nisu porušili preko 400 crjava i preko 40 samostana, a što je sve propalo, ne znamo.

No znamo da je dopisivanje Dubrovnika s Bosnom i SSrbijom na istom pismu, tih ugovora ima nezanemariv broj, najviše oko 1300-1400. i dalje, i nema razlike u pisanju, mislim u grafemima. Jedino je jasno da nijedna spska nije ikavska.

Vidimo kako se teško probijala integracija kad i taj Antun Knežević jop 1870. dipla o tom kako su oni Bošnjaci, a ne Hrvati. Katolike u BH je u hrvatski korpus sa sviješću integrirao tek Stjepan Radić.

A glede prijašnjega, jasno je da je spisateljstvo franjevaca hrvatsko, no za ono prije što je od CB- to nije ni hrvatska ni srpska redakcija starocrkvenoslavenskog, nego iako još nije raščišćeno, najbolje ju je tretirati kao bosansku.

Ali ja uporno ponavljam da ovo nije točno.

Herceg Koloman, koji je podigao novu prijestoljnicu u Čazmi, koji je nastojao spojiti Zagrebačku biskupiju i splitsku nadbiskupiju je poprilično promicao domaću, hrvatsku kulturu.
Ali je lik vladao prije osam stoljeća.
I bio je kralj Galicije (ili Bjelohrvatske, ako ti je to draže) i brat Bele IV.

Matijaš Korvin nije bio ugarsko-poljski lik, već je porijeklom bio vlah (iako imaš legendu i da je nezakoniti sin od nekog od prijašnjih kraljeva).
Njegov sin Ivaniš je bio hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban, a neko vrijeme je imao i titulu kralja Bosne.
Većinu tih područja je organizirao u obrambene banovine, gdje se stalno spominju Hrvati.

Ok, Žigmund Luksemburški je "samo" napravio pohod u kojemu je zauzeo Bobovac s okolicom, ali tu su tragovi hrvatskog plemstva.
I domaćeg i onog što je došlo s njim.

Griješiš naveliko.
Lokalci su Hrvati, njima nije potrebna dodatna kroatizacija, ali ljudi koji su dole vladali su dobrim djelom bili iz Hrvatske.
Funkcioniralo je i u obrnutom smjeru, dakako.
Matej Ninoslav je bio gradski knez u Trogiru i Splitu.


I krstjani su nasljednici hrvatskih glagoljaša, ne srpskih ćirilićara.

Kako se bosančica "malo razlikuje" od srpske ćirilice?
Ti netko maznuo profil?
Bosančica je ime smišljeno u 20. stoljeću.
Originalni naziv je arvatica.
I riječ je o pismu u kojem je jedna četvrtina hrvatska, uglata glagoljica.
Toga u ćirilici nema.

A ovo s liturgijom...
To što su krstjani koristili hrvatsku povlasticu da drže misu na staroslavenskom, ne znači da su provodili grčki obred, ili da su bili Srbi.

I opet netočno.
Bosna se javlja u DAIu kao granično područje bizantskih podanika Srba.
S time da i tu imaš interpretaciju da kada DAI spominje dva grada u Bosni, da bi prijevod trebao biti prema, dakle da se opisuje prijelazno granično područje prema Podrinju.

No što znači to što se spominje srpska vlast na tom području, koje inače nije dio Srbije?
Maloprije si rekao da hrvatska vlast nije bitna.
Zašto bi srpska bila?

Hrvati osnivaju vrhbosansku biskupiju, jbg.

I opet neistina.
Imao si dalmatinske glagoljaše, koji su zbrisali u unutrašnjost.
Riječ je o primarno hrvatskoj herezi.

A i sama hereza govori što?
Početkom 13. stoljeća imaš javno odricanje od nje, a u 15. stoljeću zadnji preostali sljedbenici bježe iz Bosne u Hercegovinu.

Dijelovi istočne Hercegovine i Podrinja su pravoslavni (srpski utjecaj), a ostatak je katolički.
Franjevci su poprilično dobro shendlali tu herezu prije Turaka.

A i kada je postojala je bila malobrojna, najveći problem je bio što je imala pristalica u plemstvu, odnosno što je biskup bio u Đakovu.

Opet, da pocrtam, najveći franjevački samostani, gdje je opstalo i najviše Hrvata (Kreševo, Hvojnica, Sutiska) su unutar te uže Bosne.

I to ti kažem.
Ne možeš pričati o manjku kontakata, kada su Turci spalili skoro sve.
A osim toga, s obzirom da je Bosna u tim i tim razdobljima pod direktnom vlašću nekog iz Hrvatske, kontakata je sigurno bilo.

Jer se koriste srpski pisari, a Dubrovčani djeluju s obje strane Drine sa poprilično sličnim ugovorima.
Bosna je u tom razdoblju granična banovina koja želi nezavisnost, a Srbija nezavisna kraljevina.
Jasno je kakav je utjecaj bio.

Kakve to veze ima sa srednjim vijekom?
Većina potomaka srednjovjekovnih Bošnjana je danas u Slavoniji.
Ljudi 19. stoljeća su proveli 400ak godina pod Turcima, gdje im je jedino dopušteno obilježje bilo vjera.

Bunjevci, Šokci, Bošnjaci...
Jedinstveni je kriterij.
S time da su prvi novoštokavski ikavci, drugi starošćakavski (većinom ikavci, ali ima i polu ikavaca i polujekavaca, ekavaca...), a treći starošćakavski jekavci.
Da je bilo dosta preljevanja, a da su dijalekti nastali tek u 15. stoljeću.

Najbolje ju je tretirati kao marsovsku.

Bošnjani su dio hrvatskog korpusa.
Dio njih je možda pöturčen, a dio popravoslavljen, ali ta državica je bila prvenstveno hrvatska.
Imala je svojih lokalizama, ali to je bio hrvatski, zapadni, katolički prostor.

Bilo je i ideja da se Bosna usporedi sa Šleskom, koja je originalno bila poljska, pa je kasnije prešla pod češku, još su je još kasnije Njemci germanizirali (slično islamizaciji Bosne).
Ali to je pogrešno.
Najranije iskopine stavljaju te prostore u hrvatski (i franački) krug.

Staro stanovništvo je dobrim djelom iseljeno, Srbi su većinom potomci srbiziranih vlaha (osim u istočnoj Hercegovini i Podrinju, tamo su još od Nemanjića i 13. stoljeća), a muslimani su oseka Osmanlija.

Preostali katolici su jedini sljedbenici starih tradicija, a njih baštini i slavonska im i dalmatinskozagorska rodbina...

1. kakva arvatica, to je nebuloza. Pismo kojim su Dubrovčani pisali Bošnjanima i Srbima je ćirilica, uz minimalne razlike sa srpskom: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/1 ... istian.pdf
Točno je da je postojao utjecaj glagoljice, no ona se nije razvila iz glagoljice, to su tlapnje. Također, to je domaće pismo za stare Bošnjane, kojim su oni među sobom pisali između Vrhbosne, Ključa, Drijeva itd.

2. Koloman, a posebno Korvin, zaslužni su za procvat u kulturi- no uprvo ništa u Bosni, nego na sjeveru.Ostali su posve nevažni, pa kasnije je Khuen bio 20 godina hrvatski ban. U staro doba osim preživljavanja ako je tko učinio što za kulturi, svaka čast. No ovi za Bosnu- ništa.

3. krstjani su više nasljednici ako ne srpskih, a ono srpsko-bugarskih ćiriličara. Nema toga čuda da bi oni pisali na glagoljici, pa onda munjevito prešli na ćirilicu koja je praktički ista kao ona kojom Srbi u isto doba pišu manastiru Hilandar.

4. Bosna se spominje kao dio Srbija, a onda se u staro doba, prije Nemanjića, individualizira, no ostaje srpsko ime kao sjećanje, pa otud nekoliko puta, npr. u poveljama Mateja Ninoslava. To je i priprdno, jer je aktivniji bio taj istočni dio na odprilike 1/3 sadanje BH, nego zapad gdje onda nije bilo ništa.

5. mišljenje je da nikakve hereze nije bilo, nego zaostala slavenska crkva, ni hrvatska ni srpska u samoj centralnoj Bosni. Ona je imala ustroj drugačiji od istoka i zapada, a jezik je isto bi ostaroslavenski, dakle zaostalo.To nije natslo od hrvatskoga, ni srpskoga onoga doba.

6. Ponavljam, Dubrovčani pišu skoro isti tip pisama za Bosnu i za Srbiju od oko 1200. do 1450. kasnije sami tiskaju ćirilski molitvenik 1512., koji je naš čirilski molitvenin na govornom jeziku, i to moderniji po jeziku i razvijeniji od onioga što su pisali 50. do 100. godina prije. Pismo im je isto, razvijeno iz zetsko-humeske redakcije, dok su Srbi pisali raškom.

https://www.matica.hr/knjige/hrvatski-c ... 1512-1037/

7. Hrvati su nasljednici tradicije koja se formira oko 1500. do 1600., o tu je kontinuitet. Sa spisima CB i bilo čim prije nemaju veze u pisanoj kulturi, a dijalekatski jesu nasljednici bosanskh govora (uz rubne u Hrvatskoj), no u kulturi nemaju što baštiniti jer je Bosna pukla prerano. katolici u Bosnni se i pisanju vežu s Dalmacijom i sl, i tu se kulturno kroatiziraju, no zbillja je: starobbosanska opća kultura- pisana, slikana, građevine...u cjelini je usahla grana. Na nju se nije nitko nadovezao.

Ni u poveljama ni pismima, ni u mramorovima/stećcima koji postoje i okolo.

Samo podijeljena BiH je dobra BiH.

Samo podijela BiH jamči nedostatak turskih apetita na Europu preko BiH.

Ako je Marulić izdvoji Bošnjake kao poseban narod, jel istom logikom i Držić u Dundo Maroje izdvojio Hrvate kao poseban narod, odnosno Dubrovčane kao poseban narod? Za Gulislava izrijekom kaže da je Hrvat, dok za Maru izrijekom kaže da je Dubrovčanin.

Vezano za bosančicu, netočno je da se u Dubrovniku i Dalmaciji koristila samo u diplomattskim prepiskama;
Njome su privatna pisma pisali hrvatski glagoljaši i velikaši: Keglevići, Frankapani, Petar Kružić i dr. Uz glagoljicu i latinicu, bosančica je hrvatsko narodno pismo.
https://enciklopedija.hr/clanak/bosancica
Ako se ne varam Kružić je imao posjed u Lupoglavu, Istra, upotrebu bi mogli proširiti i na Istru.

Što se tiče spomena hrvatskog imena u srednjovjekovnoj Bosni, neka mi netko navede spomene hrvatsko imena u srednjovjekovnoj Slavoniji, da usporedimo.

Šlag na torti da se latinsko pismo nije koristilo u Bosni, pa na samoj povelji Kulina bana postoje dijelovi koji su pisani latinicom, latinskim pismom. I još nek me netko uvjeri da svećenstvo katoličke crkve nije koristili latinsko pismo

Ali ne u konsenkutivnom nabrajanju. Ali opet, nije bilo sasvim nemoguće da Dubrovnik ne postane balkanski Luksemburg.

Nitko ne osporava Luksemburžane



jedno ne isključuje drugo.

Tim istim pismom se pisalo i u pola Hrvatske i nazivalo ga se arvaticom u vlastitim dokumentima.

Ovdje se doslovno traži od bosanskohercegovačkih Hrvata da budu veći katolici od pape.
Zamjera se što se u srednjovjekovnoj Bosni nije naglašavao hrvatski identitet, hrvatski jezik i slično.
Evo kako je svoj jezik nazivao Katančić, sredina 19. stoljeća:
Sveto pismo starog' zakona
Sixta V. P. naredbom prividjeno i Klementa VIII. pape
Vlastjom izdano
Sada u Jezik
SLAVNO-ILLYRICSKI
Izgovora Bosanskog' prinesheno
Tad SS. Otacah i Naucsiteljah Tomacsenjem nakitjeno...
U Budimu 1831.

Gdje je kod Katančića, rođenog u Valpovu, spomen hrvatskog jezika?
Naziva li svoj jezik isto onako kao što su ga nazivali njegovi suvremenici u Bosni?

Možeš li mi navesti spomene hrvatskog imena u Slavoniji, npr period od 12. stoljeća do 19. stoljeća?
Uzela sam okvirni period od Kulina bana do 19. stoljeća

Upala si u emocionalnu zamku

Nije ovo pitanje zamjeranja ili bilo kakvih emocija.

Raspravljamo o etnogenetskim kretanjima i kud je što moglo ići i kud se kretalo u nekim razdobljima. Srednjovijekovna bosanska država, kako se sve više emancipirala kao samostalna država, je izgrađivala i svoj zasebni etnički identitet (to nije rijetki primjer). Nestankom te države, nesto je i taj proces.

Nema nikakvog spora da su stanovnici Bosne bili Hrvati i Srbi po svom etničkom porijeklu. No etnički procesi nisu nikad definitivni i imaju razna kretanja. Pogledaj kako su slavenska plemena na isotku Europe dobila iem Rusi, ili kako su na jugoistoku dobila ime Bugari ili Makedonci...

Kako rekoh, to je nebitno za ono što govorimo. Postojanje ili nepostojanje hrvatskog identiteta u Slavoniji ne povlači za sobom postojanje ili nepostojanje istog u Bosni.

Arvatica-nisam potpun stručnjak- ima malo dokumenata i nije isto palografski.
Neko je slaganje da se razvilo iz humsko-zetske redakcije i da su njom kasnije pisali katolici.

Nalazim da su pisali i pravoslavni, no nisam toga vidio, a Džaja veli da su imali katoličke pisare.

Bilo kako bilo, to je pismo prepiske između juga Hrvatske, a i među Bošnjanima među sobom. Koliko su pravoslavci među sobom tim pisali- ne znam, nisam vidio, kriju kao zmija noge.

https://www.hercegbosna.org/STARO/ostalo/rasclane1.html

https://ivanlovrenovic.com/clanci/bosna ... titetu-bih

Nema tamo hrvatskog imena, pisao je o tom i Katičić. Ono je došlo u 18. st.u oprjeku s jorvatskim, kajkavskim. Zato su bile zasebne hrvatska i slavonska krajina.

Tako je 1770ih Marija Terezija bila izdala za krajišnike regulament na tri jezika: za pravaslavne na slaveno-srpskom, za katolike na kajkavskom i štokavsko-ikavskom.

No Slavonija je ušla u opći korpus s ostalim Hrvatima s Ilircima i nasljednicima njihovim.

Samo ti govorim da se pismo često u samih autora doumenata, korisnika tog pisma, naziva hrvatskim pismom. I da se koristilo i u Hrvatskoj pod tim imenom.

Pisali su i katolici i pravoslavci i muslimani.