Šćakavizam je vrlo stara izoglosa koja se može naći u nekim govorima slavonskog, zapadnog (šćakavski poddijalekt) i istočnobosanskog dijalekta.
Prisutnija je u slavonskom, nego u zapadnom ili istočnobosanskom, generalno.


To pitanje bi prije bilo za fonetičare, no mislim da nema neke pretjerane fonetske razlike.
Fonetska razlika proizlazi prvenstveno iz glasovne okoline, kako je poznato.


U ovom dijalektu (istočnobosanskom), ali imaš šćakavski podijalekt zap. dijalekta, koji je, naravno, ikavski.
U Dalmaciji i na nekim mjestima u BiH, iako je češće novije novoštokavsko št.

Thanks:)

Da, zaboravih reći najvažnije: kajkavski i čakavski isto tako imaju očuvane skupine šč (kajk.) i šć (čakavski), iako može biti
malih razlika po mjesnim govorima.
To što si rekao za izgovor č u kajk., razumijem te posve.
De nada :)

I kod nas kažu šparat i šćedit..
našla sam još dvi -
šćucat i rašćuvan...poznajete li značenje riječi- rašćuvan, koristi li se još negdi?

I Švabe divane šparat (Sparen Sie Wasser, bitte!), a imajući u vidu koliko je nji bilo po današnjoj Vojvodini dok ji komunisti nisu protirali... Bunjevci po Bačkoj tako ne kažu "ljekarna" već "pateka" (nem. Apotheke). Germanizmi koji su ostali kod ovdašnjih bunjevaca i srba su i: Advokat, Friško (nem. Frisch), Ajer (zrak), Luster, fruštuk ili doručak (nem. Früstück) (kod Srba, samo Lale po Vojvodini kažu fruštuk).

Primjer...
Kod nji je uvik čisto ko u pateki, al moro sam izać malo na frišak ajer. Nisam ni fruštukovo redovno pa mi bilo zdravo rđavo.

Bunjevci za novce vele da ji ne triba arčit, vardalit, stuckat...
Za izraze "šćucat i rašćuvan" nisam čuo, i koliko znam ne koriste se po Bačkoj.

FYI, postojala je i u Sarajevu mala oaza ikavice, zahvaljujući doseljenicima iz Hercegovine...pomalo se gubila u okružju "srpsko-hrvatskog", no "dida", "sikira" i sl su se očuvale i do 3 generacije...

Šta je sa riječi - šesan/šesna ?

Čitala sam nedavno putopis Evlije Čedlebije i njegovo viđenje Beograda u to vrijeme. On navodi neke riječi koje se koriste u govoru među lokalnim stanovništvom te spominje dosta ikavskih riječi. Da li je stvarno tada u Beogradu postojao takav govor ili je on zbog sličnosti pomiješao ikavicu sa ekavicom? Jer ako je postojala ikavica oko Beograda da li to možda otvara neke pretpostavke, da je npr ekavica nastala od ikavice? Ne kažem da jeste, samo kažem kako bi netko mogao steći takav dojam čitajući njegov Putopis.

šćucat,šćucavica-štucavica
rašćuvan-razmažen, taj termin rašćuvan koristi za djecu koja su razmažena u smislu da su preživa, s premalo kontrole, s premalo kazni, s previše popuštanja....čim djete na prvu ne posluša roditeljsku naredbu - rašćuvano je. (naravno ,taj izaraz koriste samo starija čeljad)

Ništa u pismi lipše...

To nema veze sa Beogradom jer kao što znaš ekavica je rasprostranjena i kajkavskim područjima (Slovenija i sjeverozapadna Hrvatska).

Interesantno... hvala ti!
Kod nas za dicu koja vole prkosit vele da su mali huncuti, bećari, a kad naprave kaku štetu, onda nana iđe po šibu, pa dite dobije po gujci za huncutarije po kući! Klečilo se i po kuruzima u ćoši, a virujte mi na rič od tog kolina bole satima. :)

Evlija Čelebija Beograd naziva Biogradom.

..da, to mi je uvik bilo čudno-> sami grad i Šuica pogotovo, svi govore dedo...a mi oko Buškog blata, posebno južna strana, se prenerazimo kad to čujemo

jel vi dolje oko Buškog govorite kao Rožani, doša, oša, poša ili kao mi gornji, došo, ošo, pošo?

Bilo bi zgodno i svrsishodno pokrenuti neki časopis u Subotici koji bi se znanstveno bavio specifičnim dijalektom bunjevačke ikavice, te samim time doprinosio njezinu očuvanju i njegovanju, u sredini koja mu je kulturološki prilično nesklona. Slični specijalizirani znanstveni časopisi postoje za čakavsko i kajkavsko narječje.

To bi mogla biti jedna od zadaća Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, kojem je na čelu Tomislav Žigmanov. Pokušati ostvariti kontakt, financijsku i logističku podršku od Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu, te izaći s konkretnim prijedlogom. Ili barem ostvariti minimum na tom planu i posvetiti jedan blok tim temama u već postojećem Godišnjaku za znanstvena istraživanja ZKVH.

Snowflake, vrilo predaka, postoje li eventualno kakve intencije u tom smjeru?

Pa čuj, iako nisam do tančine upućen tko se čime namjerava baviti u ovdašnjim hrvatskim institucijama. Ovo je svakako razuman prijedlog vrijedan razmatranja, koji bi bio od koristi Bunjevačkim Hrvatima. Ne znam za takvu inicijativu, ne pratim dovoljno pozorno sva dešavanja pa možda i nisam najbolji izbor za davanje odgovora. Jer kažem, možda se na tom prijedlogu i radi. Ali me eto čudi što u toj Hrvatskoj riječi nema niti jednog priloga na našoj miloj ikavici! Istini za volju novine na ikavici izlaze jedared mjesečno u Subotici. Bunjevačke novine, samoproklamovane "bunjevačke nacije". Volio bih doživjeti pomirenje i ujedinjenje Bačkih Bunjevaca. Nismo se mi nikad ni svađali, nas su posvađali... i podilili. Mi smo jedan narod. Hrvatski narod. Otužno ih je malo gledati kako ne prođe niti jedna kulturna manifestacija da ne vodaju srpsku zastavu tamo amo. Razumijem ja to, oni ih financiraju... Cijela priča opstaje jer šačica ljudi živi od tih funkcija. Zašto im se nešto ne ponudi off the record, ako neće breg Muhamedu... ionako se sve vrti oko novaca.
Na funkcionalnom ujedinjenju bi se trebalo raditi stupnjevito i bez puno medijske pozornosti. Neće nama to Hrvatska riješiti, to moramo sami. Jer nas nije Hrvatska ni posvađala. Ali eto, i bez suradnje iz Zagreba po ovom pitanju, mogli bi recimo pokrenuti hrvatski tromjesečnik "Naša rič", koji bi se bavio kulturom i običajima. Bunjevačke novine bi sjajno odigrale tu ulogu, ali u okviru svog matičnog naroda, što na žalost nije slučaj. Ali mislim da za to postoji i prostor i potreba hrvatske zajednice u Vojvodini. A koliko znam ni u Mađarskoj se ne tiskaju novine na ikavici. A i tamo ima govornika ikavskog narječja, što je još jedan povod za bolju suradnju Hrvata Bunjevaca, u Bajskom trokutu.

Tako je. Sparen je germanizam, šćedit je šćakavica (stara zapadna štokavština).
Rekla sam da su u predmigracijskom razdoblju postojale dvije štokavice zapadna i istočna, tj. hrvatska i srpska, mnogo udaljenije nego danas.
Šćakavica je vrlo stara osobina zapadne štokavštine, koja ne mora biti nužno vezana uz ikavski refleks jata, kako vidimo iz istočnobosanskog.
Njome se ne služe Srbi, u principu, (jer je zap. karakteristika), već Hrvati i Bošnjaci.
Kako sam pokazala Cehi, promjena u biti alternira skupine šč/st.

Primjeri: štap/šćap, šćeta/šteta, dvorišče (kajk.)/dvorište...
No nije svako šć šćakavizam.
Ta promjena je važna jer je riječ o vrlo starim skupovima riječi, odnosno praslav. glasovima t`i d´.
Skup st`j, vrlo je stara. V. repliku Cehi.
T`i d´i njihove promjene su vrlo stare, odvijaju se od 6. do 9. stoljeća i čine jednu od većih razlika medu slavenskim jezicima općenito.

Jat je vrlo, vrlo kompliciran općeslav. gledano, a u hrv. je vrlo, vrlo, vrlo, vrlo kompliciran.
Nekad mi se čini previše za neslaviste.
Ali o tome kasnije.

Pessimus, postat ću nešto zanimljivo na dugoj temi.
Više kasnije.

MOja omiljena.

Nu je - je šesna.

šesna ili jedra.

Odgovorila sam ti.
Ali vidim da moram još jednom.
Radije ovdje, nego putem PP-a.

Pustimo kvalifikacije, ali da ne možeš shvatiti da se svi tvoji primjeri direktno mogu podvesti pod Meyera-Jakubinskijega, to mi nije jasno.
Belo telo bi prema tome bilo sustavno, a ne produkt nekakvog miješanja.
Jer u Zakonu piše:



To je sustav, a ne miješanje. Da se radi o tome, alternacije bi bile slučajne.
A sustav i miješanje međusobno se logički i, što je još važnije, lingvistički potiru.
Nadam se da je dovoljno, morat će biti.

Inače, kad dokazuješ nešto, nikad ne stavljaš samo jedne tipove tekstova, a pogotovo ne poetske.
Jedino što je diskutabilno jest to da je H. previše južno da bismo mogli reći da Pravilo izravno djeluje, no takvih je utjecaja puna starija hrv. književnost.
Jednih hrv. govora na druge.

Da, lijepa, skladna.
Talijanizam, ali lijepa riječ, slažem se.

Pessimus, ne znam, vjerujem da znaš da su Bunjevci (kao narodna grupa) tražili uvođenje bunjevačkog jezika u Vojvodini (de facto ikavice) kako bi kontrirali hrv. udrugama tamo koje su se izborile za priznanje hrvatskog standarda kao službenog jezika.
No ne znam na izdaje li službeni časopis subotičkog ogranka Matice hrvatske možda kakve priloge na ikavici.