Pošto sam odretkih forumaša koji čita istorijuske spise , evo jedne povelje koja mi je promakla.
Vrlo je zanimljiva jer jasno kaže da 1434 godine na prostoru današnje HB i šire okoline žive Srbi i Vlasi.



https://velikavinica.wordpress.com/2010/04/06/kresevska-povelja/

Sve poklapa sa pokatoličavanjem pod franjevcima tj.pod sv.Jakovom Makrijanskim čiji je pastoral u Bosni i na ovim prostorima stvorio i fra Anđela Zvizdovića , a bogami i pretke današnjih Hrvata.

Nepodudara posto je to banovina a vi to nemate kao ni ikavce :)

"...damo viditi vsim' i vsakomu človiku, komu se dostoi i pred' koga lice priđe ov' naš' otvoren' list', da učinismo milost' našu brat' i našoi mnogo lubimoi: voevodi Pavlu, i knzu Nikoli, i knzu Vlatku J ur' evićem', i knzu Vuku Vukičevi ću, nim' rečenim' inih' ostalim', i potvr'dismo ih' u vsih' nih' plemen'štinah' i u dr'žan'ju, u čem' ih' zastasmo, u gradovih' i u vladan'jah'. 4) Pr'vo grad' Vratar' s vladaniem' i z dr'žaniern' s pravimi mejami i kotari, i grad' Novi s vladaniem' i dr'žaniem' s pravimi mejami i kotari, i grad' Kruševac' s vladaniem' i dr'žaniem' s pravimi mejami i kotari, i u vsem' u čem' ih' *zastasmo u dr'žan'ju ili Sr'blinu ili Vlahu. l k tomu im' pridasmo nih' plemenito, što im' biše uzeo voevoda Sanda!', pr'vo Baran' Vukčić' z brat' om' i z dr'žaniem, Hlapac' Ružić' i z dr'žaniem': u Gorskoi Župi selo Draglan' s pravimi mejami i kotari, i selo Kozicu s pravimi mejami i kotari, i selo Hrašćane s pravimi mejami i kotari, i selo Vr'h'doo s pravimi mejami i kotari, i selo Zahojani s pravimi mejami i kotari, i selo Zahodi s pravimi mejami i kotari, i selo Živogošću u Primor'ju s pravimi mejami i kotari, i selo Tučepi s pravimi mejami i kotari, i selo Kotišinu s pravimi mejami i kotari, i selo Makar' s pravimi mejami i kotari, i selo Bast' s pravimi mejami i kotari, i selo Viniicu s pravimi mejami i kotari i Driv'ske gabele dio, ki su dr'žali, i mire zakon'ne driv'ske; i *vlahe Voihniće, i Pribinaviče, i Har'domiliće. l potvr'dismo im' vse liste i tvr'jave, koe imaju od gospode bosan'ske i naših' pr'vih', toi vse zgora pisano; grade, sela, zemlu i vinograde, i dri~ vom', i s kamenom', i s vodami dasmo i zapisasmo našim' novim' i vikuvičnim' daniem' i zapisan'niem' više imenovanom brat' i našoi vele lubimoi: voevodi Pavlu, i knzu Nikoli, i knzu Vlatku Jur'evićem' i knzu Vuku Vukićeviću, nim'rečenim' inih' ostalomu i kon' ostalih' ostav'šim' u vike vikom' za plemenito..."

Srbi i Vlasi, zasebno spomenuti, nisu stanovništvo tog kraja, već su posebno izdvojeni jer se radi o strancima (Srbi) i onima koji su posebnog statusa i uređenja (Vlasi, točnije vlasi jer se ne odnosi na etničku odrednicu), a u vlasništvu su plemića koji su ih tamo doveli ili imaju pravo na njihovo djelovanje (karavane, ispaše, ratnike i slično). Zato su i istaknuti jer su pravni i vlasnički čimbenik.

ko to piso

Kreševska povelja je napisana 30 godina prije pada Bosne kad kreću velike migracije stanovništva pred Turcima
Povelja i svjedoči o doseljenju Srba.

Sv. Jakov Makrijanski ako je u četiri godine boravka u Bosni pokatolčio Srbe onda je zaista svetac i čudotvorac.
Samo ne znam koja mu je bila svrha dolaska u Bosnu ako u njoj nije bilo franjevaca i katolika.
Čovjek poslan u Bosnu kao vikar da uredi lokalni franjevački red, do tada franjevci živjeli po kućama u selima s vjernicima, od njih traži samostanski način života.

Ostali su toponimi i nazivi sela po zapadnoj Hercegovini od tih plemena:
Pribinavići- Pribinovići kod Širokog
Hardomilići- Hardomilje kod Ljubuškog.

Inače sv. Jakov Makrijanski u Bosnu dolazi po nalogu pape kao inkvizitor lokalnih franjevaca.
Čovjek je imenovan za inkvizitora unutar franjevačkog reda, za borbu protiv hereze među franjevcima.
U samoj Italiji tada među franjevcima djeluju odmetnuta Mala Braća koja promiču siromaštvo i protiv su bogatstva Crkve.

Šta ovaj Joe sve neće nadrobiti

Prvi spomen na hrvatskom jeziku sela Živogošća u Prim01ju zabilježen je u navedenoj
ispravi vojvode Jurja Vojsalića iz 1434. Prije toga se, također kao selo, spominje u XIII. st.
u nedatiranoj ispravi srpskog kralja Uroša.22 Ono je u ispravi vojvode Jurja Vojsalića
navedeno sa svojim pravima, granicama i kotarima. Nakon toga spomena može se naći u
mnogobrojnim kasnijim izvorima;23
Poslije sela Živogošća u ispravi vojvode Jurja Vojsalića slijedi selo Tučepi, s pravima,
granicama i kotarima. To je selo u izvorima prvi put spomenuto također u toj ispravi, a
poslije se spominje češće. 24
Isto se tako i selo Kotišina, s pravima, granicama i kotarima, po prvi put navodi u toj
ispravi, a poslije u mnogim drugim ispravama i raznim izvorima. To je selo nakon potresa
1962. potpuno opustjelo."
Nakon Kotišine i Makra u ispravi slijedi selo Bast, s pravima, međama i kotarima. To je
selo pod takvim hrvatskim nazivom također po prvi put navedeno u toj ispravi vojvode
Jurja Vojsalića. Naziv Bast nastao je po antičkom gradu Bistonu, koji ima dugu antičku
tradiciju. 20
Šesto i posljednje u ispravi navedeno selo Primorja, s pravima, granicama i kotarima, jest
selo Vinijca. Prema redoslijedu nabrajanja ono se nalazi zapadnije u navedenom nizu uz
more. Osim u navedenoj ispravi o tom selu nema podataka u kasnijim izvorima.
Prije primorskih sela u istoj se ispravi navode gradovi Vratar; Novi, Kruševac i trgovci
Srbi i Vlasi, koji također pripadaju Vojsalićevim destinatarima Jurjevićima i knezu Vuku
Vukičeviću. Uz gradove i njihova prava, granice i kotare, istim knezovima pripadaju i sela
izvan Primorja. To su u Župi Gorskoj: selo Graglan, selo Kozica, selo Hrašćane, selo
Vrhdol, selo Zahojani i selo Zahodi (Zapadi), sa svojim pravima, granicama i kotarima.
Vojvoda Jurai, kako sama njegova intitulacija svjedoči, jest milošću Božjom vojvoda Donjih krajeva i više od toga. Pravo na više od toga daje mu navedena devocija koja priliči
samo vladarima. U vrijeme izdavanja te isprave iz 1434. bosanski se kralj Tvrtko Il. nalazio u Ugarskoj, pa je i to razlog da se vojvoda Juraj mogao kititi tom devocijom. Također
u svojoj intitulaciji navodi da je sinovac >>mnogo slavnoga« gospodina Hrvoja (splitskog)
hercega i sin kneza Vojislava. Okružen je sinovima knezom Petrom i knezom Jurjem.
Vojvoda Juraj zapravo je Juraj Vojsalić, čija je moć uzdignuta najviše između 1419. i
1434. U ispravama iz 1419. (5. ožujka) i 1420. (16. kolovoza) zabilježen je kao svjedok i
običan knez iz Donjih krajeva, a već 1421. (18. kolovoza) kao vojvoda. Iz navedene isprave ovog rada može se zaključiti da je kao vojvoda u to vrijeme (1434.) držao veći dio
nekadašnjih Hrvojevih posjeda. Sa svojim se sinovima Petrom i Jurjem priklonio politici
rimskog pape, pa je 1437. tražio i dobio od njega dopuštenje da može podići franjevački
samostan. Sin mu se Juraj spominje samo u navedenoj ispravi. Za njega se čini da je umro
mlad i da je njegovu očevinu naslijedio stariji mu i poznatiji brat Petar. Nakon oca knez
Petar Vojsalić postao je vojvoda Donjih krajeva i tako se spominje 1445. (12. svibnja) i
1446. Tom je velmoži osobito bio sklon papa, koji je posredovao u njegovu sukobu s
bosanskim kraljem. U ratu između hercega Stjepana Vukčića Kosače i Dubrovnika svrstao
se protiv hercega.27
Vojvoda Pavao, knezovi Nikola i Vlatko Jmjević te knez Vuk Vukičević destinatari su
Jurjeve isprave, a inače se navode među humskim svjedocima kao i Vojsalići u gore navedenim ispravama.28
Grad Vratar nalazio se u Humskoj zemlji uz Neretvu. U njemu je 1452. (25. ožujka)
sklopljen mir između Dubrovčana i humskih knezova Vlatkovića na čelu s vojvodom
Ivanišem Vlatkovićem.29 Grad Novi također se nalazio uz Neretvu, u sastavu Huma. U
vrijeme bosanskih banova Stjepana IL Kotromanića i bana Tvrtka pripadao je ugarskom
kralju Ludoviku L kao miraz žene mu Elizabete Kotromanićke. I u njemu je 1454. (JO.
travnja) sklopljen mir između Dubrovnika i hercega Stjepana Kosače.30
Tu se nalazio i grad Kruševac, koji treba razlikovati od Kruševca Ostojine isprave iz 1408.,
koji se pak nalazio u zapadnom Humu na breŽUljku iznad korita rječice Lištice.31
Župa Gorska odgovara provinciji Cisalpina i Transalpina Osto j ine isprave iz 1408. Prostirala se između današnje Gabele i Počitelja. 32 Međutim, prema Jurjevoj ispravi sastojala se
od dva dijela. Jedino bi se tako moglo razumjeti pravo značenje izraza Cisalpina i Transalpina navedene Ostojine isprave iz 1408. Jedno bi se, dakle, odnosilo na kontinentalni dio
ŽUpe Gorske, a drugo na primorski. Upravo se na Jurjevoj ispravi unutar ŽUpe Gorske
najprije navode sela njezine unutrašnjosti, a onda se unutar iste župe navodi njezin dio
Primorje s primorskim selima. Prema tome, Gisa/pina bi bila kontinentalni dio župe Gorske, a Transalpina primorski.
Na čelu bosanskih franjevaca u vrijeme izdavanja Jurjeve isprave nalazio se vikar Žuvan.
Njemu, njegovim nasljednicima i uopće bosanskim franjevcima daje se puno povjerenje
da bdiju nad pravilnim izvršenjem Jurjeve volje. Ta činjenica pokazuje koliko su franjevci
imali utjecaja na izdavanje isprava i uopće na politički život u Bosni.
Ostojina isprava iz 1417. sadrži još nekoliko povijesnih imena.
https://hrcak.srce.hr/file/120797

Kad sam već kod ovog rada evo jedna sitnica i za naše dobre Bošnjane
Svjedoci u obje isprave mahom su bosansko-humski plemići koji su navedeni uz spomen
zajedništva svoje braće, odnosno rodbine, čija se imena ne navode, već samo uopćeno cum
fratribus, odnosno z brat'om '. U Ostojinoj su ispravi navedena imena četiriju poznatih
bosansko-humskih velmoža. Nisu navedena područja kojima oni upravljaju, što bi se,
analogno drugim Ostojinim ispravama, očekivalo u jednoj kraljevskoj diplomi. Za pretpostaviti je da je to ispušteno prilikom prevođenja ili prepisivanja. Kod svjedoka se u talijanskom prijevodu spominju dobri Bošnjani, međutim u latinskom tekstu toga nema, što
ukazuje na to da ga je talijanski tekst unio poslije ili ga je pak latinski ispustio. Umjesto
toga izraza u ispravi vojvode Jurja nalazi se izraz naši dobri ljudi. Nakon toga nabrajaju se
svjedoci iz Humske zemlje, Zemljanika, Sane, Plive i kraljevskog dvora.

https://hrcak.srce.hr/file/120797

Džo educiran. Nije baš ispalo kako je zamišljao.

i da se nadovežem na ovo što si rekla, upravo u tom navodu »naši dobri ljudi« leži odgovor na etničku sliku srednjovjekovne Bosne i Huma. Oni nisu ni Srbi, nit Vlasi, već "naši dobri ljudi". E sada, ne treba puno mozga da se dokuči kako su se ti dobri ljudi nazivali. Ajmo uzeti neke primjere - Juraj Vojsalić, pripadnik loze Hrvatinića, etnička odrednica doslovno navedena u prezimenu Kosače, jedan od zadnjih izdanaka tog roda - V/Ladislav Kosača, unuk istoimenog Vladislava Hercegovića Kosače, sina Stjepana Vukčića Kosače - 1513. godine nudi Mlečanima da će u Istru dovesti "dobrih hrvatskih konja i vrijednih ljudi stručnih u vojnoj službi". Mletačka vlada zaključuje da bi joj "neka količina ovih Hrvata koji su korisni i vrlo stručni", a koje nudi "gospodin Ladislav Kosača Hrvat", dobrodošla.«

"drže Srbe i Vlahe", e.
Današnjin jezikon grubo zvuči, ka' da držidu stoku ili kućne jubimce.

Isto ka' šta danas za gazde ugostitejskih objektih rečedu da držidu Nepalce, Indijce...

Samo se nemoj zaj*bat pa spomenit toponime Cigansko brdo kod Širokeg te tamošnje prizime Cigić

Meni se čini da je Joe ipak mislio da su ih držali da ne uteknu dok ih fra Anđelo ne pokatoliči. Ne znam kako drugačije objasniti Joeov upis

Prvi put vidim ovo

Ljetopis fojničkog samostana u istoriji bratovštine lepo kaže ko je bio Fra Anđeo Zvizdović i od kog potiče i kako je postao to što je postao i šta je radio kad je to postao.

Po ovome sa da zaključiti da je fra Anđeo verovatno bio sin pravoslavnog popa ili pak sin nekog onižeg pravoslavnog plemića koji je imao priliku da se uči hrišćanskom nauku pre nego što je slušao propovedi Makrijanskog i pokatoličio se.

I kakve to ima veze s bilo čim?

Svi jekavski južni Slaveni su originalno katolici.
Ako je i ovaj došao negdje i Podrinja, veća je vjerojatnost da se samo vratio pravoj vjeri, nego da su mu preci bili Srbi.

Ovo oko ijekavaca neću komentrisati jer takve notorne gluposti ne komentrišem, ali je ovde poenta da je Zvizdović primivši katoličku veru(nije se vratio u nju jer bi to bilo navedeno) imao misiju da pokatoličava bogumile i raskolnike(tako piše) što je i činio.

Zašto bi bila glupost?
Pa imaš dokumentirano da je Duklja bila katolička.
Gdje si još imao jekavce?

Što se tiče ostalog, rekoh.
Ako mu je otac, ili djed bio katolik (a vjerojatno je, Bosna je bila katoličko kraljevstvo), onda se on samo vratio u svoju vjeru pradjedova.

Inače, čovjek je rođen u Uskoplju?
https://hr.wikipedia.org/wiki/An%C4%91eo_Zvizdovi%C4%87

Kakvi pravoslavci tamo?

Ako je po tomen izvoru, onda je Zvizdović pravoslavac.
Ima li izvornik dokumenta skeniran?
Ne bi bilo prvi put u povisti da se šta izminilo i dodalo u privodu.
Zašto ga nazivadu ijekavizirano, ZvJEzdovićen?

Nije li on rođen na Zvizdama ponad Uskopja po kojiman ga se zove?
Ako je iz Blažuja, onda je iz katoličkeg okružja. BLAŽuj. Ime je zapadne provenijencije.

Ajmo još ovako. U Hrvata nije bilo nepoznato da su se događali prilasci iz katoličanstva na pravoslavje i obrnuto. Bilo je krajeva di je ekipa to činila zbog razloga dostupnosti i oportunosti, ili fiktivno, da ih manje gnjavidu vlasti. Kriptovirništvo je poznata stvar u povisti.

Sridnjovikovna Hrvatska je u pojedinin dužin razdobjiman bila pod Bizanton, izravno ili ka' vazal. Neposridno susidstvo na istoku i višje, baš s ove strane Drine. Jesu li koji grčkoistočni iz tih vrimen ostali, a da su bili aristokracija, moremo nagađat. Bogati su mogli platit vladaru i lokalnoj crkvenoj vlasti da ih ne gnjavi, česta stvar u povisti. Katoličanstvo nije nikad odbacivalo šizmatičke sakramente, tu je bila stvar sukoba crkvene vlasti.

U osmanskin vrimeniman balkanski pravoslavci su bili osmanski pouzdanici, sultan je dirigira tko će bit carigradski patrijarh. Na koncu, srpske postrojbe su pridonile na osmanskoj strani u bitkama iz pohoda koje su poduzele katoličke sile, a Grci u osmanskoj ratnoj mornarici.

Osmanskima je bilo u interesu postojanje kršćana da imadu koga cidit i da in ima tko radit, jer svojima to nisu smili činit.

Pravoslavci su in bili pouzdani igrači, mnogima je plaća bila ratna pljačka , a katolici su naprotiv bili ostatak organizirane države koja je bila opasnija za razliku od pravoslavnih koji su ka' političko-vojni čimbenik nestali i koje su brzo smlavili.

Katolici su bili velika priprika koju nikad nisu prišli, a stalno su poduzimali pohode na osmansku državu koji su ju izmarali i trošili jon resurse za gospodarski razvitak i napridak. Zato su katolike držali nepodobnin nepouzdanin špijunskin nestabilnosnin elementon. Pa su ih štucigavali i jedni i drugi.

Uh, rastega san.

Ako je Zvizdović bia grčkoistočni, pitanje je koliko je ta vira bila nazočna u obitelji. Sv. Jakov Markijski ga nije mora podučavat kršćanskoj viri, sve je to već bia zna.

Virojatnije je da mu je možda pridočia koje stare crkvene dokumente, podsitia ga šta je i ohrabria ga vratit se starinačkoj obitejskoj viri, katoličanstvu.

Ti se praviš grbav non-stop , kaže lepo da je rođen kod Blažuja iz plemićke grkoistočne porodice i da je slušajući Makrijanskog prešao na katoličku veru a ne da se vratio i da mu je deda bio katolik kako ti izmišljaš sada jer te ovo boli.

Al to ti je priča kao da nađeš vikinga u Egiptu.

Blažuj je katolički kraj.
Ako su njegovi doselili iz Podrinja, mogli su biti pravoslavci, ali...

Kao što sam rekao svi jekavci su originalno katolici.
Ovi bi bilo "samo" vraćanje na vjeru pradjedova...

I opet naš Joe drobi li drobi

Prvi biser: otac fra Zvizdovića bio pravoslavni pop, tipično Joevski.
A u putnoj ispravi Skenderbaše koju je napisao fra Zvizdoviću zbog putovanja u Aziz, piše da su fra Zvizdovićeva braća kneževi.
Ruku na srce, nisi to morao ni znati, dovoljno je bilo pročitati da piše da je plemićkog roda i da je poduku primio od domaćeg učitelja a ne od oca.

Milostiju božjom, poveljenjem velikoga gospodara i velikago amir sultana cara Fajazit-bega,
mi gospodin Skenderbaša gospodar bosanski davam na znanje vsĕm i vsakomu človiku komu
se podoba i prĕd koga lice dođe saj naša knjiga otvorena s našem biljegom gospockijem, kako
učinih milost počtenomu kuštodu pra-Angelu da si hodi slobodno vsudi po rusagu gospodina
cara i izvan rusaga gospodina cara. Ako bi hotio poći kako je po njih zakonu da se ne zadje za
nj nitko: sluga gospodina cara, ni Turčin, ni kaurin, ni martolos, ni ijedan človek. Za toj mu
učinih milost jer je počteni redovnik i pake su nam službeni njegovi bratja - knez Domša i
knez Milutin, jere imaju takoj knjige gospodina cara.
Toj mu je vĕra i rĕč naša gospocka. I da mu se toj ne potvori dokle godje pravo i virno hodi, i
na toj mu vĕra i rĕč naša gospodcka i saj naša knjiga otvorena.
Pisano 1468. lito mĕseca avgusta 20.dan.


Nisam uspjela ništa više naći o njegovoj braći, pa ako netko zna nešto više dosta toga bi se time razjasnilo.

Jedna sitnica me zanima.
Grčkoistočna vjera, Joe je to očito poistovjetio sa SPC.
Na srpskoj Wikipedii sam našla podatak:

Stvaranjem autokefalne Srpske pravoslavne crkve (1219), pojedine istočne i južne oblasti koje danas ulaze u sastav moderne BIH, potpale su pod eparhijsku nadležnost zapadnih srpskih pravoslavnih episkopija, tako da je Humska eparhija obuhvatala oblasti Humske Zemlje i Travunije (današnja Hercegovina), dok Dabarska eparhija pored svojih matičnih oblasti u donjem Polimlju obuhvatala i gornje Podrinje (u današnjoj BIH).[8]


Manastir Ozren

Manastir Rmanj

Manastir Tvrdoš
Te oblasti su tokom najvećeg dela 13. i 14. veka bile u sastavu Kraljevine Srbije, odnosno Srpskog carstva, s tim što je Zahumlje tokom 1320-tih godina osvojio bosanski ban Stefan II Kotromanić, priključivši ga tadašnjoj Bosanskoj banovini u kojoj se vodila borba između bogumilstva (Crkva bosanska) i rimokatolicizma, dok je uticaj pravoslavlja počeo da jača nakon krunisanja Stefana Tvrtka I za kralja Srba i Bosne (1377). Veliki značaj je imalo i potonje proglašenje Stefana Vukčića Kosače za hercega od Svetog Save (1448).[9][10]

Nakon osmanskog osvajanja Kraljevine Bosne (1463) i Vojvodstva Svetog Save (1482) došlo je do znatnih promena u konfesionalnoj strukturi mnogih oblasti koje danas ulaze u sastav Bosne i Hercegovine. Tokom ranog perioda osmanske vlasti (15. i 16. vek) započet je proces islamizacije, koji je bio posebno izražen u gradskim sredinama.[1]

U samom Sarajevu, pravoslavni sveštenik je bio prisutan već 1489. godine, a stara pravoslavna crkva u tom gradu izgrađena je u periodu od 1520. do 1539. godine. Pre 1532. godine, pravoslavni hrišćani su dobili svog vladiku za područje centralne Bosne, a pored njega su postojali i pravoslavne vladike u eparhijama hercegovačkoj i zvorničkoj.[11][1]

Osmanska vlast je tolerisala pravoslavnu crkvu, prvenstveno iz političkih razloga, ali je u isto vreme vršila i strogi nadzor nad radom pravoslavnih vladika, čija je javna delatnost bila uslovljena dobijanjem zvanične potvrde u vidu sultanovog berata.[12]

U Sarajevu pravoslavni svećenik prisutan od:1489., a Fra Anđeo Zvizdović (ili Zvjezdović; današnje Uskoplje, 1420. – Fojnica 7. lipnja 1498.)
Joe, devet godina prije smrti fra Zvizdovića prvi pravoslavni svećenik u Sarajevu, a u Središnjoj Bosni vladika prije 1532.(neodređeno su napisali godinu).

Joe, srpska Wikipedia kaže da SPC na području Središnje Bosne nema za vrijeme fra Zvizdovićeva rođenja, djetinjstva i odrastanja.

Na što se točno odnosi grčko istočna vjera u tadašnjoj Središnjoj Bosni bi zbilja trebalo precizno definirati.