Zašto su se morali povući u planine? Tj., zašto se ne bi jednostavno radilo o stanovništvo koje je već živjelo u planinama?

Zato što planine predstavljaju sigurnost , bez zaštite rimskih legija , rimski gradovi i ostala naselja na ovom prostoru su bili laka meta i svi su napušteni i/ili razoreni.

To je zapravo uzorak koji je karakterističan za narode na Balkanu bez obzira na etničku pripadnost. Od opasnosti se bježi u šume i planine. Ne vidim zašto bi se Rimljani ostavljeni na milost i nemilost novih naroda na ovom prostoru drugačije ponašali.

To nije karakteristično za balkanske narode, to je nacional-romatički mit. Nitko od Turaka nije trajno pobjegao niti u planine niti u šumu. Niti je bilo nekakvog bijega s Kosova u Crnu Goru(vidjeti mnoge radove Branislava Đurđeva na ovu temu), niti imamo takve primjere u Bosni, niti Slavonci koji bježe u šume 1684-1699. ostaju u njima. Nemamo uopće zabilježene slučajeve iz turskog vremena da je neka masa zemljoradnika postala stočarima. Imamo samo suprotne primjere prelaska stočara u zemljoradnike.

Ni istočno-romanski jezici ni albanski ne pokazuju tragove urbanog razvoja. Baš suprotno, pokazuju da su se ti jezici najvjerojatnije razvili među stočarima, u planinama.

Mislim da uspoređujemo kruške i jabuke , nemogu se olako usporedit osmanlijska osvajanja sa raspadom Rimska Carstva , to je bio raspad sistema, jedne civilizacije i kulture uz naseljavanje drugih naroda slabijeg civilizacijskog razvoja, sve u istom procesu. Ne uzimaju se bezveze raspad Antike i prelazak u mračni srednji vijek i raspad Brončanog doba kao posebni povijesni događaji bez premca.

Dakle slažemo se da ljudi bježe u šume i planine radi sigurnosti , i sam navodiš primjer Slavonaca , međutim nisi rekao ništa suprotno od mene. Meni je itekako logično da oni koji pobjegnu u planine i šume postanu stočari , jer uzmi u obzir da su došli nove "baje" u ove krajeve koji su se tradicionalno bavili zemljoradnjom - Slaveni i nisu imali namjeru dijelit plodnu zemlju niti igdje ići , u takvim okolnostima slabiji se moraju prilagoditi.

Što hoću reći , u nemogućnosti izbora da se vratiš na ranije stanje sve je moguće , npr. 10 godine se skrivaš od rata i kad rat završi vratiš se na svoje i nastaviš dalje ali šta ako takvu mogućnost jednostavno nemaš? A nagon za preživljavanjem svi imamo....

Ovdje se, naravno, slažemo, ali ako su srednjovjekovni Arumunji potomci antičkih zemljoradnika i građana, što se onda dogodilo s antičkim stočarima?

Dobro sad , nećemo biti toliko bukvalni , naravno da su oni potomci svih slojeva rimskog društva , i građana , i ratara i stočara. Ne tvrdim da se niko nije bavio stočarstvom na rimskom Balkanu.

A gdje su lingvistički ostatci tih populacija koje su otišle u planine?? Mi ovdje govorimo o srednjem vijeku, razdoblju bez razvijene trgovine, bez centralizirane države ili nekakvog organiziranog asimilacijskog projekta, pa ipak nemamo nekakve očuvane takve zajednice na području Hrvatske i Bosne u 15. stoljeću. Gradišćanski su Hrvati očuvali svoj jezik preko 400 godina u puno težim uvjetima, tako da je čudno da to brojno romanizirano stanovništvo nije učinilo isto...

Ostalo u nekim prezimenima , i izrazima npr. balega , vatra itd. Ali zaista malo je toga ostalo što dokazuje da je proces de-romanizacije počeo veoma rano nakon dolaska Slavena na ove prostore.

Inače , zanimljivo , za vrijeme prve križarske vojne , jedan putnik je za Dalmaciju naveo da u gradovima žive ljudi koji govore latinski tj. Vlasi i zaleđe u kojim žive Slaveni. U kontekstu , danas , kada pak stanovnici dalmatinskih gradova stanovnike zaleđa zovu Vlajima , govori da da je termin Vlah kasnije postalo sinonim za stočara na prostoru Hrvatske , Bosne i Srbije nego li samo etnička odrednica.

Pavo možeš li nam nešto reći o janjevačkim i letničkim prezimenima i njihovom povezanošću sa Hrvatima iz ostalih krajeva?

Recimo prezimena Brkić, Matić, Andrijević...

Također zanima me ako možeš dati ispis svih janjevačkih i letničkih prezimena?

Zahvaljujem

E da, ako ti nije bed zanima me i za Hrvate bihaćkog kraja, ima li šta zanimljivo, nevezano na janjevce i letničane, dakle koja su najčešća prezimena i sa kime ih možemo povezati?

Thanks :)

1. Nisam siguran o porijeklu Zahirovića. I u općini Prozor i u općini Konjic ima Zahirovića, i ne znam jesu li svi oni istog porijekla. U Doljanima se prezivaju i Junuzović, no nisam siguran čak ni da su u srodstvu s ostalim Zahirovićima u selima oko Jablanice. Zahirovići se spominju u sidžilu prozorskog kadije 1842-1859., ali nisam siguran u kom mjestu.

2. Samo ih tu ima u čitavoj BiH, osim naravno gradskih naselja Sarajeva. Ne znam nažalost ništa o njima.

3. To prezime postoji samo u Goraždu, pa mislim da su iz Goražda a ne Visokog. Ne znam ništa o porijeklu.

4. Skoro sigurno. Svi ostali Maksumići u Hercegovini su iz Podveležja, pa su skoro sigurno i ovi iz Jablanice. Pogotovu jer ih ima samo u gradu pa mi se čini da su dosta skoro doselili.

Hvala Vam na odgovorima.

Prezime Čulov (3.) postoji i u Visokom, vjerojatno su doseljenici iz Goražda.

Uz prezime Lindov (2.) za koje ste potvrdili da je iz sela Godinja u općina Trnovo, dodao bih da je u samom gradu Foči postojalo prezime Granov.

Dakle, muslimanska prezimena na -ov nalaze se na prostoru Goražde - Foča - Trnovo.

À propos jablaničkih Maksumića, zgodna potvrda stereotipa o Travarima je da
legendarni restoran s janjetinom "Maksumić" u Jablanici drži upravo Travar.

Trebao sam gledati biračke spiskove a ne samo popis 1991.

Jedna obitelj, muž i žena rođeni 1960.-ih i dvoje djece rođeno pred rat. Vjerojatno su izbjegli u Visoko u ratu.



Genetika je to. Maksumići bar 300 godina žive u Podveležju i drže ovce. Mustafa Maksumić iz Kružnja se spominje još 1702. godine.

Jesu li prezimena s popisa 1991. dostupna kroz neku publikaciju FZS-a ili su mikrofilmirana ili na koji način imate pristup popisu prezimena s tog popisa?

Ako nije profesionalna tajna.

S Letničanima i Janjevcima je malo problematično jer su trajna prezimena na Kosovu vrlo novog postanka(1945. na ovamo). I dan-danas ima Srba na Kosovu koji nemaju stalna prezimena već rabe patronimike, a slično je i s Albancima.

I kod Hrvata na Kosovu je to komplicirano. Razlika između rodovskih imena, prezimena, patronimika i nadimaka nije uvijek najjasnija, mada je to zbog uticaja crkve i redovnog čuvanja matica stabilnije no kod Srba, Albanaca, Goranaca i drugih Kosovara.

Pregledao sam četiri rada o Janjevcima. Članak Atanasija Uroševića iz 1930-ih, članak Mirka Barjaktarevića iz 1970-ih, knjigu Ive Mažurana o Janjevu iz 2002. i članak Martina Glamuzine iz 2004. o Janjevcima u Hrvatskoj. Svi navode "prezimena" ili rodove Janjevaca, no podaci se ne podudaraju. Evo svih prezimena/rodovskih imena koja se pojavljuju u tim člancima.

Ajtić
Ancić
Berišić
Brajsovčan
Brkić
Ćibarić
Čifit-Kolić
Cirimotić
Đurić
Gečović
Glasnović
Golomejić
Grgić
Gucić
Iljin
Ivanović
Krljug
Krstić
Lukić
Macukić
Matić
Mazarekić
Mitrović
Palić
Počinkov
Rodić
Rucić
Tomkić
Topalović

Neki od ovih rodova su samo ogranci drugih ili su u bliskom srodstvu, kao Berišići i Golomejići ili Glasnovići i Tomkići.

Prema Uroševiću, 1930-ih su u župi Letnica živjeli ovi hrvatski rodovi:

Balaban
Bošnjak
Božić
Čović
Đekić
Đokić
Džavić
Gejić
Grgić
Krgulj
Lukić
Marković
Muzić
Rajić
Šašarac
Šilar
Tašić
Tomić
Tunić
Vrnavić

Ista stvar je i ovdje kao i u Janjevu. Drugi izvori donose drukčija prezimena, i često se ne podudaraju. Letničko stanovništvo je u potpunosti zemljoradničko, i tu nije bilo doseljavanja u zadnjih 200-300 godina. Janjevo je pak bila varošica zanatlija, pa je u nju bilo dosta doseljavanja, kako Hrvata, tako i katoličkih Albanaca. Bilo je doseljavanja i iz same Letnice u Janjevo. Oni su najčešće dolazili kao sluge ili momci/pomagači.

Tako je Pavo, većina prezimena na Kosovu su formirana od 1945 pa na ovamo. Evo objasniću ukratko kako su formirana nova prezimena moje familije. Moj navrndeda je imao petroro sinova - od kojih su trojica imali muško potomstvo. Moj deda rođen 1921. i dedin rođeni brat rođen 1922. Oni su posle drugog svetskog rata uzeli nova prezimena, deda je uzeo prezime po dedi (moj čukundeda), dok je dedin rođeni brat uzeo prezime po pradedi (moj navrndeda). Većina potomaka mog navrndede nose prezime po njemu, svega nekoliko kuće nose prezimena po njegovim sinovima. Pavo, mi se znamo, čak si mi i neke monografije poslao bilo je to davno, bio si i do skoro aktivan na poreklo.rs. Ja potičem od pretka Krste (nekada su se moji prezivali Krstić) ima više od godinu dana kako radim stablo i mogu da kažem da su od mog roda Krstića nastala mnogo prezimena. Krstini potomci razgranili su se u sedam ogranaka i osam podogranaka, prema Uroševiću iz 1929 godine bilo je ukupno 13 kuća Krstića, sada nas ima oko 80 domaćinstava.

Pozdrav Pavo.
Možeš li mi išta reći o Masatovićima (župa Bežlja, općina Teslić)?
Hvala unaprijed.

Pozdrav!

Vidim da je tu već spominjan fra Bono Benić, provincijal Bosne Srebrene. Zanimaju me podaci upravo o tom prezimenu, Benić, koje i sam nosim, a porijeklom sam iz Čatića, župa Kraljeva Sutjeska. Ako je već bilo nešto o tome, nemojte zamjeriti!

Ispričavam se, nisam prije primjetio ovo pitanje. Ne mogu puno reći o Masatovićima. Prezime je jedinstveno u BiH, a nema ih u staroj župi Komušina 1709-1768., što znači da je nastalo kasnije, vjerojatno od nekog drugog prezimena.

Fra Bono je rođen 1708 u Čatićima, a prvi spomen ovog prezimena je pola stoljeća ranije. U matičnim knjigama se Benići iz Čatića prvi put spominju 1667. godine. Uz Bojiće su najstariji katolički rod u Čatićima. Turski porezni defter iz 1604. nalazi 5 katoličkih domaćinstava u selu, no kako su kućedomaćini navedeni bez prezimena, ne možemo znati radi li se u i jednom slučaju o Benićima.

Malo sam se vec raspitivao na forumu Pougarje u srcu. Zanima me porijeklo prezimena Jeić (Jejić) koje je bilo zastupljeno u Dobretićima a isto se prezime u rekonstruiranim izvorima javlja od sredine 15.st. na Pelješcu (prvi put Luka Jeich početkom 16.st.). Da dodam da je obiteljska predaja da su Jeići na Pelješac stigli iz Bosne kao i mnoge pelješke obitelji. No s obzirom na to da se radi o 15.st teško je govoriti o fiksnim oblicima prezimena. Možda zna netko od vas nešto o Dobretićkim Jeićima (Jejićima) i mogućim vezama s Dalamacijom. Pročitao sam knjigu fra Džaje o Pougarju ali s obzirom na siromaštvo genealoških izvora za Bosnu u tako ranim godinama ne daje puno odgovora o porijeklu.

Sretna Vam nova 2014.

Pavo,
Ako imas nesto o Martinicima sa Braca, a posebno iz Nerezisca molio bih te da ovdje objasnis.

Teško da ovdje postoji neka veza, jer ni sami Jeići iz Žuljane nemaju fiksno prezime do spomena tog Luke Jeića 1576. Nenad Vekarić spominje Ivana i Đivana Lukšića iz Žuljane za koje kaže da se po analizi osobnih imena može vidjeti da pripadaju rodu Jeića. Kako se u Žuljani ne spominje Lukšić kao trajno prezime nekog roda, tako je vjerojatno da je u ovom slučaju Lukšić samo patronimik a ne starije prezime i da Jeići do druge polovice XVI stoljeća nisu ni imali trajno prezime.

http://s17.postimg.org/n8a0cm0kd/Brac.png

Spominju se dosta rano u Nerežišćima. Matične knjige počinju 1655. a već 1658. imamo upis nekog Martinića kao kuma na krštenju. U puno starijoj knjizi krštenih župe Pučišća, imamo upis iz 1581. koji se odnosi na nekog Martinića iz Nerežišća. 1574. među pučanima koji primaju sol u selima Pučišća, Pražnice, Gornji Humca i Straževnik, imamo i jednog Martinića, no kako su ta 4 sela navedena zajedno, nije moguće preciznije odrediti iz kog od njih je taj Martinić. U Pražnicama se spominju od 1591. godine.

Pa eto hvala puno na pomoći i mislio sam da bi moglo biti tako. Izgleda da će zasad povijest obitelji Jeić počinjati sredinom ili krajem XV.st u Žuljani kako je gosp.Vekarić i rekonstruirao na osnovu patronimika.Dalje jednostavno ne ide. Svejedno morao sam pitati.

Teško da ovdje postoji neka veza, jer ni sami Jeići iz Žuljane nemaju fiksno prezime do spomena tog Luke Jeića 1576. Nenad Vekarić spominje Ivana i Đivana Lukšića iz Žuljane za koje kaže da se po analizi osobnih imena može vidjeti da pripadaju rodu Jeića. Kako se u Žuljani ne spominje Lukšić kao trajno prezime nekog roda, tako je vjerojatno da je u ovom slučaju Lukšić samo patronimik a ne starije prezime i da Jeići do druge polovice XVI stoljeća nisu ni imali trajno prezime.[/quote]

Ima još jedna stvar u ovoj priči. Kad je Nikola Zvonimir Bjelovučić prije 90-ak godina skupljao narodna predanja o porijeklu, dosta ljudi mu je pričalo da su njihovi preci došli na Pelješac iz Bosne. I sam Bjelovuči tvrdi za svoje da su izbjeglice iz Bosne. Problem je jedino što se Nikola Bjelovučić spominje u Stonu 1447. godine, prije pada Bosne pod Turke. Općenitiji problem je da je Hercegovina relativno nov naziv, i da pojam Bosna ne treba uzimati u današnjem smislu već u tadašnjem. Pelješac je prije 600 godina bio nekoliko kilometara od Bosne.

Pougarje je jako daleko od Pelješca, a i nelogičan bi bio smjer migracija. Jajce nije palo pod Turke do 1526., a stanovništvo se povuklo na sjever, ne na jug jer je sve južno od Jajca bilo pod Turcima. Ako je predak Jeića došao iz tadašnje Bosne, puno logičnije ishodište je današnja istočna Hercegovina. Don Miljenko Krešić je prije par godina napisao lijep članak o ovoj tematici.

http://www.mediafire.com/download/22k35 ... Kresic.pdf

Ne samo da podaci iz turskog popisa 1485/1487. pokazuju mnoga napuštena sela, već imamo i dokumente koji izričito govore o doseljavanju iz Popova i trebinjske oblasti na dubrovački teritorij, uključujući i Pelješac.