Sela Kričke i Baljci kod Drniša su u 19. vijeku pounijaćena, ali su se kasnije vratili na pravoslavnu vjeru.

Dobro, to nije baš sjajno prošlo.

Pa i jesam odgovorio na to. Samo je par većih, trajnih slučajeva. Žumberak je najveći.

Glavni razlog je što su i jedna i druga crkva imale koliko-toliko dobru hijerarhiju. Pravoslavni živalj ne dolazi u Bosnu, Hrvatsku ili Slavoniju sam, već sa svojim svećenstvom. Čak što više, upravo ih često i vode popovi kao jedina elita koja bi mogla postojati u stočarskom društvu. Samim tim, nema problema sa zadovoljavanjem vjerskih potreba, pa nema tog povoda za prelazak u drugu crkvu. Srbi u Hrvatskoj imaju i specifične povlastice i nisu dio feudalnog sustava, pa i zbog tog nemaju razloga prelaska na katoličku vjeru. Čak što više, ako prijeđeš na katoličku vjeru, izjednačit ćeš se sa starosjediocima kmetovima, pa će te plemići lakše ukmetiti. Čitavo XVII stoljeće se recimo u Gorskom Kotaru vode borbe. Plemstvo protiv Srba, oko pitanja statusa.

A kad smo već kod Gorskog Kotara, evo i konkretan primjer. Ovo je etnička karta tog kraja prema govornom jeziku iz 1910. http://www.mediafire.com/view/myfiles/#dhsoojdfl5blifi

Područje obilježeno ljubičastom je Modruška udolina, kraj uglavnom južno od gradića Ogulina. Modruš je bio sjedište srednjovjekovne hrvatske županije, a kasnije i katoličke biskupije. Stanovništvo uglavnom živi u razbacanim rodovskim zaseocima. Hrvati tog kraja su gotovo potpuno okruženi Srbima. Sa zapadne strane je Drenica, s istočne Plaški i Kordun, na sjeveru Ponikve i Dubrave. Sve krajevi naseljeni 1550-1650. Čak i u samoj udolini imamo tri sela gdje Hrvati žive pomješano sa Srbima. Osim što je udolina okružena Srbima, kroz nju su prolazile sve srpske migracije koje su išle prema krajevima sjeverno od Ogulina.

Na tom području živi 148 različitih hrvatskih rodova. Nekih desetak tisuća ljudi. Zbog činjenice da taj kraj nije nikad pao pod Turke, ali i da su gospodari bili Frankopani, imamo bogate izvore koji nam pomažu pri traganju za korijenima tih rodova. Možda najvažniji dokument je Modruški urbar iz 1484. koji nabraja poimenično stanovnike tog kraja. Od this 148 rodova, samo 2 imaju rodonačelnika koji je bio pravoslavne vjere. Domitrovići i Vidnjevići. Sve skupa ih ima oko 100 duša. Domitrovića predak je oženio katoličku djevojku i zna se pouzdano da je bio pravoslavac jer se kao takav spominje u ispravama, dok su Vidnjevići nepoznata porijekla, ali s obzirom da u ogulinskom kraju živi velik, razgranat i star rod Vidnjevića/Vignjevića koji su Srbi, vjerojatno su i Hrvati Vidnjevići njihov ogranak. I to je sve u 450 godina. Dvije osobe u kraju okruženom pravoslavnim stanovništvom koje su prešle na katoličanstvo i ostavile potomke.

Vjerski i društveni jaz je bio velik. Nije bilo ni razloga ni podsticaja za mijenjanje vjere.

Nisu čitava sela, već dio stanovništva, i nisu se "vratili" već su pobijeni u Drugom svjetskom ratu. I ne možeš se "vratiti" na vjeru kojoj nikad nisi pripadao.

Znam, na tome sam i zahvalio.

A-ha, ja sam to skontao u smislu "Hvala na trudu, makar ne odgovori na pitanje."

Ma ne, nego rekoh, da sam preciznije pitao ne bi ti morao kucati uvod.

Mada, sad kad razmislim, možda je korisno da stoji na forumu za ljude koji čitavu prošlost posmatraju sa današnjih pozicija.

@Pavo , kakva je bila situacija oko prelaska s jedne kršćanske denominacije u drugu u BiH za vrijeme Osmanlija? Slična priča kao u Hrvatskoj?

I tamo je relativno stabilno. Izvještaje o stanju katolika imamo počevši od druge polovice XVI stoljeća, fojnički samostan ima bogatu riznicu, kao i primorski samostani koji su pastorizirali Hercegovinu, i nemamo izvještaja o masovnim prelascima s jedne na drugu vjeru.

Ima jedan izvještaj iz 1629. koji govori o dva sela u Popovu u Hercegovini, Dubljanima i Dračevu. Trebinjski biskup Andrijašević kaže da imaju 60 kuća zajedno, i da su svi bili katolici, ali su zbog manjka dušebrižnika gotovo svi prešli na pravoslavlje pa je sad samo 9 kuća katolika. Da je jedan dio katolika prešao na pravoslavlje se čini točnim, jer izvještaj od 5 godina ranije govori o 25 katoličkih kuća u tim selima, no govori samo da u njima žive i katolici i pravoslavni, i ne spominje da su tadašnji pravoslavci bili katolici. Nisam siguran radi li se i ovdje o slučaju gdje vjerska pripadnost varira ovisno o tome koji je vladika/biskup zadnji prošao kroz selo.

Pavo, ovo si sigurno citao - http://kovceg.tripod.com/pokatolicena_z ... govina.htm

....ali problem je u tome sto nema dokaza.

Znam da je nekakav izaslanik šibenskog biskupa* posjetio zapadnu Hercegovinu , i da su bili uz katolike i pravoslavci (naravno debela manjina) po njegovom izvještaju , mislim , zapravo siguran sam da je riječ o početku ili sredini 18.stoljeća. Uglavnom , pretpostavljam da je to dio migracija prema Dalmaciji iz CG i ist. Hercegovine?

Znači ipak po dokumentima kako za Hrvatsku tako i za BiH nemože se nikako tvrditi o masovno pokatoličenim Srbima i popravoslavljenim Hrvatima.


* možda sam u krivu , ili je riječ o makarskom biskupu Bjankoviću , više se ne sjećam iskreno....

Tko ih je pobio?

Trebao sam reći ubijani a ne pobijeni. Nisu svi ubijeni, ali kraj grkokatoličanstva u okolici Drniša dolazi 1942. Dalmatinske četničke jedinice uništavaju sve tri grkokatoličke crkve, zadnji župnik Kričaka Janko Heraković bježi iz sela, neki od župljana su ubijeni. Po popisu 1931., bilo je nešto više od 200 grkokatolika u tom kraju, što znači da ih je do rata moglo biti možda 250.

To je izvještaj makarskog biskupa, ali je riječ o Bartulu Kačiću-Žarkoviću, dakle nekih 100 godina prije Bjankovića. Kako on obilazi i Duvanjsku biskupiju, spomeni pravoslavaca se vjerojatno odnose na nju, tj. na Duvno, Kupres, itd. Pogotovu jer on ne specificira gdje.

Zanimame koliko danasnjih "Srba" iz BiH ima vlaško podrijetlo tj. rumunjsko?

*******

Nema ni jedan jer nitko nije doselio iz Rumunjske.

Nema ni jedan jer nitko nije doselio iz Rumunjske.[/quote]

a karta je izrađena na podlozi nekog relevantnog znanstvenog rada?

Poštovani gospodine Pavo B.,

kada je prvi put prezime Kosović iz Orebića zabilježeno na Pelješcu i što se zna o starini roda?

Hvala na odgovoru.

Kosovići u Orebiću nisu svi istog porijekla. Jedni su potomci Nikole Kosa koji je iz Mrčeva kod Dubrovnika došao kao domazet u Orebić 1766. Ovaj Nikola se bilježi i kao Kosovac i kao Kosović, a njegovi potomci isključivo kao Kosović. Ne znam kad se prvi put spominju u Mrčevu jer popis tog sela iz 1674. donosi samo imena očeva kućedomaćina a ne prezimena.

Drugi su potomci Stjepana Kosovića koji dolazi kao domazet u Orebić iz Zaostroga 1878. godine. Oni su dosta stari u Zaostrogu. Na najstarijem popisu Makarskog primorja iz 1695., u Zaostrogu se spominju domaćinstva Mate i Mije Kosovića. U župnima maticama ima još starijih spomena. Najstariji upis glasi ovako "1664 Setebre 29. Oženi se Mati Momić u Zaostr(og)u, iz Zaostrogu Luciom Petra Kosovića kćerju."

Poštovani gospodine Pavo B.,

hvala Vam na odgovoru na upit o prezimenu Kosović.


Znate li što o muslimanskim prezimenima:

1.) Zahirović, selo Dobrigošće, općina Jablanica?

2.) Lindov, selo Godinja, općina Trnovo?

3.) Čulov, Visoko?

4.) Maksumić, Jablanica - ima li veze s Travarima?

Pa nisu Vlasi samo Rumunji. Odnosno, rumunji su velikim djelom evoluirali od Vlaha. Ali Vlaha je bilo na cijelom Balkanu. Oni su valjda romanizirani Ililri.

Rimsko Carstvo je bilo kozmopolitsko s visokom mobilnošću , tako da je veoma teško reć da su Vlasi isključivo romanizirani starobalkanci. Riječ je o Rimljanima-Latinima koji su opstali nakon raspada te imperije , tako što su su se zavukli u planine pred navalom naroda iz srednje-istočne Europe.