To je besmislica jer se begovska i aginska zemlja dijelila dotadašnjim kmetovima a i Hrvatima koji su se vraćali iz izbjeglištva po Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Poznato je da se u tom periodu i veliki broj Hrvata iz Hercegovine naselio u Bosnu. Moj čukundjed je u to vrijeme dobio prilično veliko imanje. Mislim da se radilo o nekih 20-ak ha zemlje i šume. To je bio vjerojatno mali dio onoga što je moja obitelj posjedovala prije dolaska osmanlija ali ipak je to bilo, za bosanske prilike, veliko imanje.
Možda je AU radila i ulagala koliko im je trebalo ali to je stvaralo infrastrukturu i radna mjesta a toga nam je, poslije Turaka, trebalo kao sušnoj zemlji kiše. Počeli su razvijati zdravstvo, školstvo, katastarske knjige su uredili... i u relativno kratkom roku, veliki gospodarski i socijalno-ekonomski napredak BiH donijeli.

Volvo, od drveta ne vidis sumu...

Ako je uspeh da kolonijalna vlast ne bude kao u Togou ili Kamerunu...priznajem, uspeli su...nisu se ponasali kao prema bantu crncima...

Jel ne vidis siri kontekst, volju germana da vladaju razjedinjenim balkanskim slovenskim narodima, i odatle otimaju onoga malo sto vredi... jel ti stvarno mislis da su ikada imali ambiciju da unaprede te zemlje i narode, da im daju slobodu izbora... da budu samostalni... ne, imaju odnos prema nama u tom vremenu otprilike kao i danas, samo je to danas lepse upakovano - imaces neka prava ali ce Hans da ti drzi polugu nad glavnim pitanjima, bez njihovog amina nema nista vazno...

Mozes da se pomiris sa time, cak i da tvrdis da tako treba... ali nemoj da zameras drugima kojima je to gadljivo... pogotovo tadasnjim ljudima koji su sanjali slobodu... i bili spremni da poginu za nju, bez da ikakve licne koristi od toga imaju...

Gavrilo Princip je zato heroj, zrtvovao je sebe za plemenitu ideju o slobodi i samostalnosti juznoslovenskkih naroda... i to nije uporedivo sa danasnjim recidivima bratstva&jedinstva... to je bilo vreme gde su postojali uzviseni ideali...

Danas i kad Merkelova prdne, moras da se smeskas i da govoris da to sjajno mirise... nema ideala, nema snova... ideolosko mrtvilo potrosackog drustva...

Meni nije jasno kako Srbi ne shvaćaju koliko je licemjerno pričati o Austro-Ugarskoj i potrebi njenog uništavanja kako bi očuvali svoj etnički prostor "preko Drine", kada su taj etnički prostor ostvarili na način da su ih Osmanlije u periodu od 16.stoljeća nadalje upravo naselile na ta ista područja zapadno od Drine i Neretve gdje ih prije najezde Otomana nikada nije bilo u velikom broju, niti su bili većina.

Znači kada se najezdom Osmanlija (koji su poklali i protjerali veći dio domicilnog stanovništva) naselite na nekom području iako vas dotad tamo nije bilo, te ga počnete svojatati, onda je to u redu.
Ali kada dođe druga vlast, Austro-Ugari, koji počnu preokretati taj proces, onda to ne valja.

To je što se Srba tiče.


-------------------------------------------------------------------

Što se nas Hrvata tiče, neznam zašto se zahtjevi za Trijalizmom smatraju "gotovom stvari" da nije bilo 1.svjetskog rata.
Ljudi moji, pa Mađari su bili jednako agresivni u posezanju prema hrvatskim područjima za vrijeme trajanja Austro-Ugarske zajednice kao što su to bili Srbi u periodu dvije Jugoslavije.

Također, što se Trijalizma tiče, on nije bio zamišljen na način da to budu Austrijanci, Mađari i Hrvati, nego Austrijanci, Mađari, te zajednica slavenskih naroda unutar Austro-Ugarske, a u toj zajednici slavenskih naroda prema brojnosti mi nipošto nebi vodili glavnu riječ, nego bi to vjerojatno bili Česi, možda i Srbi (pošto bi ih Austro-Ugarska svojim predviđenim širenjem na istok progutala).

Jedino za čime možemo žaliti je što Austro-Ugarski "status quo" nije potrajao još nekoliko desetljeća jer bi nam se demografska situacija na području BiH značajno popravila, vjerojatno bi dogurali i preko 30% udjela stanovništva tamo do cca. 1940.

http://www.forum.hr/archive/index.php/t-228802.html

Procitaj rekao bi mainstream Bosnjaka po ovom pitanju, uz ocekivano filovanje genocidom... 91% zemlje je pripadala Muslimanima do 1918. godine...

I oni, ali ovde govorimo o Osterrajhu, koji je imao svoje vojne i policijske snage u Novopazarskom sandžaku i u Kosovskom vilajetu posle Berlinskog kongresa. Em su same te snage pravile i podržavale svinjarije, em su raznorazne reforme koje su nametane Turskoj usporavane od strane Austrije, čak su insistirali da se poslednje sprovedu u tim najzapadnijim krajevima. Moraš malo detaljnije da se upustiš u priču.

Radili su da se Turska dotuče samo pod uslovom da oni zauzmu njene teritorije, sigurno ne da bi je zauzeli Srbi ili Rusi. Ako si zaboravio, 1914. su bili na istoj strani.

Ne znam šta misliš pod ovim kolonijalističkim zlom.

Možda na papiru ali u praksi je ta zemlja bila ustupljena na korištenje onima koji su je htjeli i ti isti su onda, nakon što su tu zemlju desetljećima obrađivali, postajali vlasnici te zemlje. Ne moram ja ići po netu tražiti te stvari, ja poznajem povijest moje obitelji a iz priča znam kako su se te stvari u mome kraju odvijale. Isto tako si imao pravo doći na neki šumski proplanak, tamo upaliti vatru i kolibu napraviti i to je (naravno još uvijek bez važećih papira) bilo tvoje. Ljudi su onda krčili šumu i širili svoje imanje koliko su mogli i htjeli i poslije se to uvodilo u gruntovne knjige. Neki su to učinili tek za vrijeme SFRJ ali nije to važno, postojalo je običajno pravo i svjedoci koji su mogli potvrditi da su to tvoji pretci iskrčili i koristili i to je bilo dovoljno da postaneš vlasnik te zemlje.

Kao što rekoše izvori stari, etnička granica Srba i Hrvata bijaše Cetina. Tako da, ove vaše teorije i istorije... mačak, rep i tako to.

@Kamov - ajde pročitaj šta ti je čovjek okačio i ne sramoti se pričama "pričao mi dida". Moja oba đeda su rođena između 25. i 35, Austriju nisu vidjeli.

Vi Srbi morate shvatiti jednu stvar. Apsolutno svakom hrvatskom domoljubu je prihvatljiva samo jedna opcija, a to je slobodna i demokratska Republika Hrvatska. Nama nikakvu razliku ne čini vlada li nama neki Franz iz Beča ili Jovo iz Beograda, a pogotovo nam nije draža omča ovog drugoga od one prvoga jer potonjeg razumijemo. Nek nas gazi, naš je, to je nama nešto strano. Osobno, ja se zalažem za jačanje cjelokupnog slavenstva, za micanje iz ovog trenutno podređenog položaja u odnosu na Zapad, no nikako kroz hegemoniju većih naroda.

Još bi dodao, pogledaj kakva smo mi prava imali u Austro-Ugarskoj i usporedi to s Jugoslavijom. Imaš svoj jezik, vojsku u kojoj se zapovijeda na tvome jeziku, slobodu tiska i govora, slobodne, demokratske izbore. Pa u AU napraviš prosvjede iz kojih nastane općenarodni pokret i kazna ti bude par dana zatvora i zabrana studiranja. U obje Juge bi te čekao metak u vugla.
Pričaj što hoćeš, ali nama Jugoslavija nije značila slobodu, dapače, bila je korak unatrag.

Ovako je bilo prije najezde Osmanlija, pravoslavna su bila područja Sandalja Hranića i Pavla Radenovića, sve ostalo je bilo većinski katoličko.


A tvoj bahati odgovor samo ide u prilog vašem općem licemjerju u vezi događaja tokom prošloga stoljeća.

I samo potvrđuju tezu da kada vi kao Osmanlijski podležnici istjerate Hrvate i naselite njihova dotadašnja područja, onda je to u redu, ali kada se Hrvati kao Austro-Ugarski podležnici vrate na ta područja i počnu preokretati dotadašnje procese, onda to Srbima ne paše.

Verujem da je tvoja prica tacna, jer je iz licnog iskustva tvoje porodice...nema razloga da u to sumnjam...

Poceli smo od agrarne reforme, ona nije napravljena do posle rata... na papiru su Muslimani bili vlasnici velikog dela zemlje... ova tvoja prica je samo detalj koji daje malo siri pogled, ali to ne moze da negira cinjenicu da nije bilo ozbiljnih drustvenih i ekonomskih rezova, a to je pravno vlasnistvo nad zemljom...

Tesko se mozemo sloziti na ovoj temi... vi imate drugaciju percepciju...sigurno je AU prema Hrvatima i katolicima bilo dobronamernija nego prema Srbima... i to vazno pitanje je vododelnica ka zauzimanju stavova... nikad nece Srbi i Hrvati isto gledati na AU...i to je po meni normalno... kao i da civilizovano raspravljamo o toj temi, iako se nikad necemo sloziti...

Nemam se ja tu šta sramotiti, ja znam podatke o mojoj obitelji koji sežu u vremena daleko prije prije AU a to kada su tvoji djedovi rođeni nije bitno u ovoj priči. Ili mi možda hoćeš reći da je laž da se moj čukundjed doselio 1886. na to imanje? Možda hoćeš reći da lažem i da se moj pradjed tu rodio kao što se i moj djed rodio 1907. na tom imanju i da je kršten u župnoj crkvi u kojoj sam i ja kršten? Izgleda da si ti još zelen i da je za tebe samo ujak Google relevantan!

@Volvo

Jeste razlika dal je Franz iz Beca ili Jovo iz Beograda... jer ste prema prvom mnogo manje kriticni...

Vekovima ste bili pod vlascu Madjara i Austrijanaca, niste imali svoju drzavu... logicno bi bilo kad pravimo istorijski pogled da ste prema tome, i njima kriticni... a toga jako malo ima, germanofilija je kod Hrvata jako ucestala pojava...celo drustvo vam je podeljeno izmedju njih, i bajatih jugosa, i ta podela je uociljiva vec na prvi pogled u vezi bilo koje teme...obe strane su neobjektivne...

U drugom pasusu je vidljiva ta neobjektivnost, ti ne spominjes koliko vam je bio ugrozen jezik u 19. stolecu, kako niste imali opste slobodne izbore vec su oni bili privilegija manjine... kako su pod tom AU ustajali mnogi narodi u borbi za slobodu, kako je pre Gavrila Mlada Italija pokusala atentat na beckog monarha, kako su po mnogim vecim gradovima monarhije izbijali ustanci, bilo je vanredno stanje svako malo pred rat...e to je ona strana medalje koju rado preskaces, a vrlo rado istices sve sto je bilo lose u Jugi...

Ja sam rekao, u Jugi je bilo lose svim narodima... nikad necu reci da je vama bilo sjajno...nije, ali nemoj da predstavljate da vam je u AU bilo bajno... dok nemas svoju drzavu koja je samostalna...sve ostalo je govno...

Pirova pobjeda je nešto što ima svoju istoriju, kad je kralj Pir išao po Italiji da osvaja, pa osvajao uz velike gubitke, pa ispalo da mu se te pobjede ne isplate.
Tako ne možeš da govoriš o bitkama koje su ti nametnute i u kojima ti je opstanak bio doveden u pitanje. Tu ne možeš da kažeš da to se pobjeda ne isplati ili da je bila skupa jer nisi imao izbora a alternativa je bila nestanak. Gorak ukus ostaje jer si napadnut i jer ti je narodu počinjeno zlo, a ne zato što je odbrana koštala, jer sem odbrane nisi imao izbora.

Srpska demografija nije uništena posle 1918. već posle drugog svjetskog rata, tako da je i to mit.



Besmisleno je pričati priče "da je to učinjeno zarad" ovoga ili onoga, jer nije Srbija krenula u rat da nešto osvaja, već se branila. A razmatrati da li se branila zbog ovoga ili onoga je niđe veze.

1sr nema nikakve veze sa budućim porazima, Hitler i Staljin su gazili i one zemlje koje nisu bile Jugoslavija.



Lako je biti pametan iz ove perspektive.
Tad je to bilo normalno i logično, ujedinila se Italija, ujedinila se Njemačka, Nijemci su vjerovatno međusobno različitiji nego Slovenci i Makedonci. Pitanje je kakve granice bi dozvolile velike sile, kakve god da bi bile Srbija bi u nezavisnoj Hrvatskoj dobila novu Bugarsku na zapadu (što se i desilo, ali da nije bilo Hitlera, ne bi bilo tako), način da država opstane bio je da bude što veća i što naseljenija. Sa istoka je prijetio boljševizam, sa zapada Italija, trebalo se razgraničiti sa Austrijom, Mađarskom i Rumunijom. Dalje, procenat neslovenskog stanovništva u oslobođenim krajevima je bio jako velik (Mađari, Nijemci, Rumuni, Albanci, Turci, Cigani, pa i bosanski muslimani), tako da je logično bilo ojačati kršteni slovenski element. Aca je radio sve baš onako kako treba, potpuno logično i smisleno.
SAD znamo da bi vjerovatno bilo bolje ne stvarati Jugoslaviju, ali TAD nije bilo kao sad. Bile su druge okolnosti i naravno da niko nije mogao da predvidi šta će se sve desiti.
E sad, problem je posle bilo unutrašnje uređenje. Ali kralj je to rješavao onako kako se to u Evropi tog doba rješavalo - krajem dvadesetih dolazi do čuvene krize evropske ustavnosti, i većina evropskih zemalja klizi u neku vrstu desnice. Dalje, imao si tu i strana miješanja - obuka vojske kralja Nikole je počela odmah posle rata, posle su došle ustaše, VMRO... na takve stvari se ne odgovara uvođenjem socijaldemokratije.



Nije nas skupo koštao savez sa Hrvatima već Hitler, Staljin i Musolini.
Opet se igramo Majkla Džej Foksa i povratka u budućnost, vratiš se kroz vrijeme i središ da ti se mama i tata upoznaju, i pljuješ kralja Aleksandra jer nije znao da treba da se upoznaju i da se ti rodiš.

Ma u redu je to Džoni ali većina nas smatra da smo od dva zla dobili ono veće. Jasno je da vi Srbi ne mislite tako i da ste uvijek bili uvjereni da ste nas "oslobodili". Ima i Hrvata koji tako misle ali oni su u velikoj manjini, vjeruj mi. A nacionalna država jeste najbolje rješenje ali nije 1991. iznebuha došla,trajalo je to.

Dobro prijatelju, šta sad treba da radim, da ti kažem da si glup a uz to i tvrdoglav? Jebe mi se, ako hoćeš čitaj i informiši se, ako nećeš, ne moraš, misli i dalje da je tvoj čukundjed jedini čovjek u Bosni, što se desilo njemu, desilo se svima.

Nije to baš tako. Cijela naša povijest je itekako kritična prema periodu i germanizacije i pokušaja mađarizacije. Stječeš krivi dojam.

No kad usporedimo AU i Jugu prva nam se čini kao manje zlo. Nije to ništa osobno.

A kad pogledaš izbor između germanofilije ili srbofilije...

Uostalom germanofilija ima jaku uporišnu točku u gastarbajterima i dijaspori. Njemačka je kao neki daleki nedosanjani san dobro uređene države i društva. A za one koji su taj san živjeli gore, oni su najsnažniji promotori.

No neka se nastavi bitka za bolju prošlost...

Lijepo bi bilo da malo pripaziš na način ophođenja ili možda nisi imao tatu i mamu da te tome nauče? A ako si ih već imao bilo bi mi drago da ih upoznam i s njima malo o odgoju i bon-tonu porazgovaram.
I još jedan savjet: nemoj se uzbuđivati u raspravama, pokušaj staložen i argumentiran ostati.

Naravno da nije problem shvatiti da drugi narodi imaju drugačije poglede. Ovo sam napisao jer si ti pisao da mi Srbi eto imamo nekakvu lošu predstavu o Sahertorta Mocartkugle super slatkoj i finoj Austriji. Ta priča je go qrac.

A ako ti misliš da bi ti ta i takva država dala nekakvu konfederaciju i sama sebe preustrojila kako bi uključila potlačene narode u upravljanje državom, onda jednostavno nemaš pojma kakva je to država bila i kakvi su joj bili vođe.

Ti se ponašaš kao da bi AU ispunila sve tvoje želje a tvoji preci su pucali na njene činovnike koliko i Princip. Projektuješ svoje snove kao da bi ih Austrija ostvarila. Niđe veze, nikakvog opravdanja za takve teorije. Nije meni problem da shvatim tvoj pogled, problem mi je što ti je tumačenje činjenica i proricanje alternativne budućnosti na nivou lijepih želja.



Ne brini, nisam očekivao da će ti smetati takve sitnice kao što su masovna ubistva i teror da promijeniš svoju sliku o divnoj Austriji. To je ilustracija koja služi da pokaže kakva je to svinjarija od zločinačke države bila, a ne da pobudi tvoja osjećanja, jebe mi se za tvoja osjećanja, ne mislim te jebat.



Nemoj molim te o vašoj civilizacijskoj razini, usraću se. Lijepo ste je pokazali više puta.

Ti pričaš da je Austrija bila bajna, tvoji preci su se bunili protiv nje i dvije godine prije Principa pokušali dva atentata na najviše zemaljske činovnike. Nekako imam utisak da su oni bolje poznavali situaciju.



Jer rast BDPa ne znači da biste dobro prošli kao narod. Mađarska je imala najveći rast BDPa u Evropi krajem 19. vijeka, pa je opet strašnom asimilatorskom politikom jela druge narode unutar Mađarske. Vrlo je moguće da biste danas imali velik BDP, eto na nivou današnje Mađarske možda, ali bi Janoš bilo jako popularno ime u Zagrebu.
To su dvije odvojene stvari. Prirodni prirast je nešto što je bilo normalno u to doba i nije garantovalo ništa posebno.



Ružno je gledati kako mladi ne poštuju tradicije očeva...

[youtube]http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=phcbhHAkHEo[/youtube]

Pirova pobeda je metafora za pobedu koja je dosla uz velike zrtve... i koja se posmatrajuci sa distance dovodi u pitanje dal je uopste pobeda...

Ja sam istakao da nismo imali izbora, napali su nas iako smo bili spremni i na sramni ultimatum... pobeda je bila na vojnickom polju, ali u miru smo mi izgubili...oko toga se nas dvoje sporimo...

Ja mislim da velike zrtve koje smo podneli su zasluzivale da napravimo temelj ozbiljne drzave...

Ako se secas, ja sam imao Acu u avataru, na sta su mnogi ovde pizdeli razumem ja njegov rezon, nije mu bilo lako tada biti u kozi, teske su to odluke bile, nije ni imao odresene ruke da crta granice kako hoce... ono sto su nudili u Lonodnu 1915 nije bilo za stolom 1918...

Morao je dalje da vidi od ideje da okupi sve Srbe i juzne slovene u drzavu kojoj bi bio kralj...to je tad bila primamljiva ponuda koju bi retko ko odbio... ali ono gde je pogresio, je sto nije video koliko je to nestabilan temelj, i da ce se tako heterogena drzava kad tad srusiti u svim svojim podelama i nelogicnostima...ne pravi se drzava u kojoj je tvoj narod manjina, okruzen neprijateljskim narodima koji svi sanjaju svoju drzavu...mozes da drzis to represijom i autoritarnom ideologijom neko vreme... ali to puca po savovima cim izbije veliki svetski nered...

Ne mislim da su krivi Hitler, Musolini... ne, jednostavno Srbi i Hrvati jesu istorijski bliski susedni narodi, ali nisu braca, nikad nisu ni bili... razlicite su veroispovesti, razlicite proslosti , na granici su nekadasnjih carstava i uticaja... mi nemamo toliko bogato istorijsko i materijalno nasledje kao Nemci i Italijani da mozemo da peglamo sve razlike... ja bi voleo da smo to mogli da uradimo jos pre ww1, u vreme kad su se kovale evropske nacije... imali bi potencijal da napravimo jaku juznoslovensku drzavu... ali to nije uradjeno iz raznih istorijskih razloga...

Posle Starcevica i hrvatskog nacionalizma koji je buknuo, da pravis zajednicku drzavu...ne zelim da verujem da su srpski politicari bili toliko slepi... mnogi nisu, mnogi su kritikovali ujedinjenje... al tad je vec bilo kasno...

Integralno Jugoslovenstvo je bilo odlična ideja koja bi riješila nacionalne pitanje Balkana onako kako je riješeno u Njemačkoj ili u Rumuniji.

Broz nije pokušao ni sa kakvim Jugoslovenstvom, oni ne samo da su u startu stvorili 6-8 država od Jugoslavije već su i u svom programu imali njeno rasparčavanje.

Dvojica, ne dvoje.
Da se ne ponavljam: pirova pobeda je pobeda koja previše košta. Pobeda u bitci u kojoj se boriš za goli život ne može biti pirova. Sloboda može biti skupo plaćena, ali ne može biti pirova pobeda.

Nismo izgubili u miru, već naše DANAŠNJE poraze prebacujemo na ondašnje pobjednike. Kraljevina jeste bila ozbiljna država, itekako.



Sad prosipaš onu teoriju kako ga je ponijela megalomanija da bude vladar što veće države. Nije to nikakva megalomanija, to je (tad bila, a i danas je) neophodno da država bude samostalna i održiva. Da nikad više ne ide država od 4 miliona protiv 50 miliona.

Naravno da se država pravi u situaciji kakvu imaš. Ne možeš da preseliš svoj narod u Jakutiju ili na Island pa da ne budeš okružen nikim. A etnička mapa Balkana je tad bila gora nego danas - u Vojvodini Mađari, Nijemci, Rumuni, na istoku posrbljeni Vlasi, u Maćedoniji probugarski elemenat, na Kosovu albanski, zelenaši u CG, poturčenjaci u BiH i Raškoj, Italijani u Dalmaciji... naslage vijekova je Aca morao da rješava. Tako je bilo i sa raznim drugim narodima, Mađarima koji nisu slučajno plavi i plavooki danas, Hrvatima, Italijanima, Nijemcima, Francuzima... a najmanje je naša krivica što smo se oslobodili tek 1918. I opet je Kraljevina radila odličan posao, dok nije došao Hazar Broz.



Nisu oni krivi za naše razlike već za to što je Kraljevina završila onako kako je završila.
Kao što rekoh, nismo mi krivi što je oslobođenje došlo kasno, to samo povećava veličinu Aleksandrovog rada.



Kao što rekoh, ili to, koncentrišeš se na one koji ti mogu biti saveznici, ili stvoriš sebi novu Bugarsku na zapadu.

Ostalo ne bih da se ponavljam, već sam rekao što sam imao.

Steta sto ne uspjese kao TurcI sa Srbima

Hahaa nikad se pameti dozvat. Izvori govore da vas u 10. Vijeku
uopce nije bilo poslije bugarske rapsodije. I tako to..

Tako je klicao Gavrilo Princip (u jednom proznim djelu):

Grade pruge da odvoze rude! Grade škole da nam djeca uče njemački!! Grade muzeje da nas muzu! Grade kanalizacije da im njihova govna teku pod nama!!

Podsjeća malo na:





Vidiš Džoni, tvoj problem je da to što ti vidiš samo u AuG je zapravo postojalo, postoji i postojaće uvijek, kod svih država koje žele ostvariti svoj utjecaj. Jer realno, Srbija je negdje do 1903 čini se, bila u dobrim odnosima sa Švabama, i ne znam da je u tom razdoblju bila više ponižavana i ugnjetavana nego kasnije.
Što je falilo npr Slovencima, ili Česima, Slovacima? Živjeli su neusporedivo bogatije, dostojanstvenije i u društvu koje je bilo mnogo pravednije u smislu ljudskih prava i sloboda. To što im je umjesto jednoga kralja bio drugi i to što im je tvornicu gradio Hans nije im nimalo smetalo, jer je za nekoliko generacija Hansa zamijenio Waclav.
Jer što je u biti AuG htjela od Srbije? Da njen teritorij pripoji sebi? Dakako da ne. Da je rasparča? Da Srbe pobije? Dakako da ne. Htjela je samo određene političko-trgovačke ugovore koji bi joj dakako išle u prilog, ali na dulji rok bi od toga imala korist i Srbija. Pogotovu jer je Srbija i inače morala sa nekim takve aranžmane zaključiti, npr sa Francuskom kasnije, i pogotovu jer suvremena praksa pokazuje da i danas male zemlje itekako moraju to činiti, koliko se samo zemlje regiona danas ponižavaju pred EU adminstracijom... ali drugoga izlaza nema osim povratka u 1993.

Budimo realni, animozitet Srbije prema KuK je ležao u težnji ka pripojenju BiH, a ti odnosi su bili posebno zaoštreni nakon aneksije 1908. A interes KuK je bio da spriječi malu Srbiju da joj se petlja u njenu ekspanziju, zapravo Srbiju kao običnu ekspozituru Rusije.

subota, 28. jun 2014, 07:30 -> 07:43

Zašto je Princip ubio Ferdinanda

Piše: Miloš Vojinović, istoričar
Kada je na suđenju u jesen 1914. godine upitan zašto je ubio austrougarskog prestolonaslednika, Gavrilo Princip je odgovorio: „Narod trpi što je potpuno osirotio, što ga smatraju stokom... Ja sam seoski sin, znam kako je na selu i zato sam hteo da se osvetim i nije mi žao."

Principov blizak prijatelj, Borivoje Jevtić, poručio je budućim istoričarima da „kad se bude premetalo i istraživalo ono što je u nama", moraju se razumeti ekonomske i političke prilike u Bosni i Hercegovini. Na samo nekoliko stotina kilometara od Beča, gde cveta moderna evropska kultura, gde stvaraju Gustav Klimt i Sigmund Frojd, austrougarska politička elita u Bosni i Hercegovini održava feudalni kmetski sistem. Bosanski kmet, poput oca Gavrila Principa, plaćao je porez caru, porez spahiji i bio primoran da plaća izdržavanje austrougarske administracije. Iako je taj period evropske istorije poznat kao Belle Epoque (lepa epoha), on za mnoge nije bio takav.

Bez obzira na to što Bosna i Hercegovina u kojoj odrasta Gavrilo Princip ima deset puta više žandarmerijskih stanica od škola, Austrougarska je svoju vlast i upravu u Bosni i Hercegovini predstavljala kao „civilizatorsku misiju". Bečki visoki činovnici isticali su da donose „evropsku kulturu" i „evropske vrednosti" na prostore do tada odsečene od civilizacije i kulture.

Mladobosanci su bili svesni da je civilizatorska misija pokriće za nedemokratsku vlast. Pisali su da „Austrougarska monarhija nije 'evropska misionarka' u Bosni i Hercegovini", već zavojevač i otimač. Habzburška monarhija se hvalila velelepnim fasadama gradske većnice u Sarajevu, ali mladobosanci su primetili da niko ne govori o tome da iza gradske većnice stoji stotine ćelija policijske uprave.

Iako su plate činovnika isplaćivane od poreza koji su plaćali Bosanci i Hercegovci, mesta u državnoj službi bila su rezervisana prevashodno za one koji su u Bosnu i Hercegovinu došli sa austrougarskom vojskom, a ne za domaće stanovništvo.

Mladobosanci su pisali da je okupator došao da „eksploatiše i da guli, a ne da podiže", da je doveo i „vojsku gladnih i beskrupuloznih činovnika" da deli zemlju svojim kolonistima, a „raskućava domaće". Borivoje Jevtić je isticao da su atentatori došli iz redova „poniženih i uvređenih". „Gonjen sa svojega praga kao pseto, tuđinac u sopstvenoj zemlji, bosanski omladinac je osećao gde ga boli", zabeležio je Jevtić.

Mladobosanci su bili prva generacija seljačkih sinova iz Bosne i Hercegovine koja je imala priliku da se školuje, što je do tada bila privilegija dece iz imućnijih bosanskohercegovačkih porodica. Gimnazije i univerziteti bili su mesto gde se omladina susreće sa savremenim evropskim političkim i kulturnim kanonom.

Gavrilo Princip je čitao knjige o Francuskoj revoluciji, demokratiji, jednakosti i neotuđivim pravima svakoga pojedinca. Zbog toga je na suđenju opisan kao osoba „iskvarena rđavo prisvojenom lektirom". Čitanje je omogućavalo uvid u nepoznati svet, svet jednakosti i slobode, toliko drugačiji od bosanskohercegovačke svakodnevice. Kako svedoči Dragoslav Ljubibratić, čitalo se neprekidno, „u školi za vrijeme časova pod klupom, idući ulicom, kod jela, uveče u krevetu krijući od gazdarice zbog trošenja svetla". Kakav su značaj imale nove knjige i ideje, opisao je još jedan Principov bliski prijatelj, Ivo Andrić, u romanu Na Drini ćuprija:

„Đaci iz gimnazija i studenti sa univerziteta u Beču i Pragu stizali su kućama o raspustu i donosili nove knjige, brošure i nov način izražavanja... Prvi put se tada u kasabi čula reč 'štrajk'. Mlade Kalfe su se uozbiljile. Uveče, na kapiji, oni su vodili između sebe drugima nerazumljive razgovore i izmenjivali male brošure bez korica, sa naslovima 'Šta je socijalizam?', 'Osam sati rada, osam sati odmora, osam naobrazbe', 'Ciljevi i putevi svjetskog proletarijata'".

Mladobosanci

Školovanje je omogućilo mladobosancima da se upoznaju sa evropskim i kulturnim kanonom savremene Evrope. Mladobosanci su želeli da evropsko iskustvo primene u Bosni i Hercegovini. Već u prvom broju omladinskog lista Zora objavljen je prevod Deklaracije o pravima čoveka i građanina, najvažnijeg dokumenta Francuske revolucije iz 1789. godine. Prevođenje tog dokumenta simbolizovalo je sve ono što je Mlada Bosna želela da uradi – da formira društvo demokratije, jednakosti i narodnog suvereniteta.

Deklaracija potvrđuje neotuđiva i sveta prava čoveka. U njoj je istaknuto da se svi ljudi rađaju slobodni i da imaju jednaka prava. To je bilo u kontrastu sa životom u Bosni i Hercegovini, koji je Petar Kočić opisao: „Ovaj današnji apsolutističko-policajni sistem tutorisanja, koji nam kroji sve bez našeg znanja i pitanja, a preko naše volje".

Atentat nije bio prvo sredstvo kome se Mlada Bosna okrenula. Međutim, najmanja sumnja državnih činovnika u rad omladinaca dovodila je do kažnjavanja i progona. Zbog organizovanja štrajka povodom loših uslova rada, Nedeljko Čabrinović je proteran iz rodnog Sarajeva. Vaso Čubrilović izbačen je iz gimnazije jer nije želeo da sluša himnu Austrougarske tokom proslava Sv. Save, a Trifko Grabež je, zbog suprotstavljanja svome profesoru, osuđen na dve nedelje zatvora. Zbog deljenja pamfleta Učimo ćirilicu, Dalmatinac Oskar Tartalja kažnjen je sa četiri meseca zatvora, a Miloš Pjanić osuđen na istu vremensku kaznu zbog posedovanja zabranjenih listova.

Iako se Austrougarska predstavljala kao bastion legitimnosti, mladobosanci su imali prilike da vide šta to zapravo znači. Veleizdajnički procesi, gde je sama Austrougarska falsifikovala dokumenta kako bi se podigle optužnice protiv uglednih Srba, i Iznimne mere, kada je za vreme Balkanskih ratova potpis jednog generala bio dovoljan da vojska i policija zatvore sva srpska udruženja u Bosni i Hercegovini – pokazali su omladini čemu se može nadati. Zato je u političkom programu Mlade Bosne pisalo da je svaka parlamentarna borba u jednoj neparlamentarnoj državi besmislena. Postepeno su se počeli okretati drugačijim sredstvima.

Mladobosanci u sudnici
Pisali su da je njihov cilj da „naoružani teorijskim i praktičnim znanjem i iskustvom Zapada" povedu „novu borbu za veliki cilj duševne slobode i narodnog ujedinjenja". Tekstovi o slobodi i neotuđivim pravima, koje su mladobosanci pronalazili u bibliotekama svojih škola i univerziteta, sadržali su i odgovor na važna pitanja – šta činiti u slučaju da vlast ne poštuje prava pojedinca, šta ako suverenitet ne proističe iz samog naroda? Dokumenta iz Francuske revolucije su poručivala: „Uskratiti nam prirodna prava bilo bi isto tako nepravda kao kad bi nam se uskratio vazduh." U listu Zora, koji je Princip redovno čitao, pisalo je: „Ustanak, upotreba nasilja protiv vladaoca, poslednje utočište ugnjetavanog naroda protiv tiranije. Uzmemo li da narod nije stado koje kralj može ubijati prema svojoj volji, onda priznajemo da postoji izvesni vrhunac rđave vlade koje žrtve ne moraju obavezno respektovati.“ Omladina je prihvatila da su protiv tiranina sve mere legitimne.

Mladobosanci su želeli stvaranje Jugoslavije sa prestonicom u Beogradu. Kraljevina Srbija bila je za njih ideal slobode, zemlja slobodnih seljaka, opšteg prava glasa i slobodne štampe. Ratko Parežanin, sa kojim je Princip u Beogradu delio sobu, zapisao je: „Srbija je za njih bila slobodna zemlja, a svaka vlada bila je vlada te slobodne zemlje. Tamo, pak, u njihovom zavičaju, postojali su robovi i tirani i sve im je svejedno bilo da li rade sabori ili ne rade. U slobodnom Beogradu oni su svoju misao mislili, svoj san sanjali. Njihova je misao bila osveta. Njihov san je bila sloboda. Njihov je cilj bio: rušiti i sruštiti Habzburšku imperiju."

Princip-pred-Okruznim-zatvorom.jpg
Princip i Čabrinović pred Okružnim zatvorom u Sarajevu
Gavrilo Princip je u Beogradu saznao da će Franc Ferdinand posetiti Sarajevo. Nije ostalo neprimećeno da je za posetu odabran baš Vidovdan. Prema svim saznanjima koje istoričari danas imaju, plan da se pokuša atentat skovan je istoga dana kada su mladobosanci saznali za posetu Ferdinanda Sarajevu. Borivoje Jevtić je zabeležio po završetku rata: „U takvoj duhovnoj atmosferi on je bio spreman na sve i njemu nije trebalo dva puta govoriti kada mu se ukazala prilika".

Gavrilo Princip nije dočekao da vidi stvaranje Jugoslavije, države koju je želeo. Preminuo je u aprilu 1918. godine. Po naredbi iz Beča, sahranjen je tajno, noću, na neobeleženom mestu, sa ciljem da sećanje na njega izbledi i nestane. Zahvaljujući jednom Čehu, austrougarskom oficiru, ostalo je zabeleženo njegovo grobno mesto i njegovo telo je kasnije premešteno u Sarajevo, u grad gde je ušao u istoriju. Sećanje na Gavrila Principa nije nestalo sto godina kasnije. Štaviše, možda je življe nego ikada ranije.